četvrtak, 07.03.2013.
suzama l'epim tapete vol.151
"....Good thing, good thing My, my, my, my good thing where have you gone?..."
je, zvuci malo down text ali kad ga onako skakucuci pjeva tip iz Fine Young Cannibalsa zvuci obecavajuce!
Probudila sam se sva natecena..prespavala sam...jos malo i jos malo i joooosssss i odeeeeee...
izgleda da pod "stare dane" postajem metereopat..
proljetni umor..uh...nisam navikla na to nikako...
mislim tko se normalan navikao buditi ujutro pretucen i vuci se kao macka prebijena tokom cijelog dana a da NISTE mamurni od veselice sinoc?
eto..znaci godine...i metereopatija....godine...ok tako se bar sad trenutno osjecam
na utakmici hokeja prije dva dana to je bila savim druga prica....
cijeli sam dan bila bas bez veze jer sam stavljena na hold...
osjecaj otprilike kao da stavite divlju zivotinjicu u kavez u prirodi i kazete joj da ju budete pustili...al samo malo nek saceka...
no...dosla sam u Trakoscansku i prakirana na prvo mjesto koje sam ugledala..
"okeeejjjjj nije bas parkirno mjesto skroz legalno, ali i da me skupi pauk o tome cu kasnije razmisljati..." rekla sam sama sebi i stala na neki iscrtani polukrug na cesti odmah do kontenjera za smece...
nazvala sam Jenny koja je bila par metara vise prema Domu sportova pa me sacekala na putu...
upale smo unutra, kupile najvece kokice i pivo i krenule u avanturu...
avanturu?
pa je...doci do nasih mjesta u onako prepunom gledalistu sa punim rukama definitivno je bila avantura....
i Jenny i ja plavushice, visoke, na visokim petama punih ruku nabadale smo pokusavajuci se progurati pored nogu ljudi koji su vec sjedili, preskakajuci stolice sto je unatoc nasim duuugim nogama bio napor sve dok nismo ugledale mjesta...
jeeeeeiiiiiiiiii obje smo odahnule i trebao je samo jedan skok preko sjedalica i tu smo...
u tom se trenu Jenny zaljuljala i iz njene je case poletilo malo piva na nase sjedalice...
osjecala sam se tako sretnom sto sam prije nego cu izletiti iz stana strpala pakovanje maramica u torbicu koje redovito inace NEMAM sa sobom...
ok...posaugale smo pivicu sa maramicama, a sto nije maramicama to su nam upili kaputi...hahahhaha u svakom smo slucaju bile jako pozeljne muskima oko sebe..sto okom, a ono i mirisom...hahahahhahahahah
naime to su bile nase observacije na temu proljevanja pivice uokolo...smijale smo se skoro pa do suze...
nas smo se dvije napokon ugnjezdile i utakmica je pocela...
"stvarno su nam prevelike te kokice" rekla je Jenny
"a dobro a podijelit cu ih" rekla sam polupunih usta jer sam se s obzirom na moju malu bazdarenost na alkohol morala prvo najesti, natrpati hranom prije piva pa makar to bile kokice..
u redu iza culo se neko dobacivanje vezano uz kokice..
okrenula sam se i ponudila iste nekim deckima koji su se skamenili od mog cina i poceli se zbunjeno smjeskati...
s njima je u redu sjedio i neki malac od svojih 5 godina koji je vise nego odusevljeno prihvatio kokice..
tako su kokice na neko vrijeme otputovale red iza...
kad je naisao prodavac sa cugom, kao gestu zahvale od deckiju iza dobila sam pivo...
do mene je s desna sjedio tip nekih 40tak godina,onako, medvjedic sa dresom br.55 i gromoglasno navijao...
kad je vidio kako spremam i drugu casu piva dolje rekao je frendu do "e daj vidi cure imaju dolje metar piva"
ponudila sam pivo no on se zahvalio uz smijesak kupujuci pivo od prodavaca u tom trenu i rekao "dosta sam piva dobio od vas kad ste dosle..lagano sam mokar"
"znas, ma to ti je njen malo nespretan nacin upucavanja" rekla sam mu kroz smijeh "nemoj joj zamjeriti, a i ja sam ju malo gurnula" nastavila sam sa zezanjem
"ako je tako onda joj je oprosteno, razumijem to" rekao je...
Jenny je bio malo neugodnjak kad sam prenjela tekst od rijeci do rijeci ali sam ju umirila jer su decki stvarno bili ok i miroljubivi..
kasnije smo svi skupa komentirali, fuckali, pljeskali se kad je bio gol ili uzdisali u ocaju i puhali kad smo primili gol i zbijali sale....
obozavam hokej uzivo..je da su nasi izgubili ali Jenny i ja smo se lijepo provele, nasmijale, stekle nove poznanike, dobile cugu, naskakale se i na kraju krajeva napjevale serbus dragi zagreb moj..a to je i bila poanta, neeee?
auto je bio na mjestu..pauk je spavao to vece i nas smo se dvije uputile gordo svaka svom kreveticu....
- 09:50 -
