subota, 09.02.2013.
suzama l'epim tapete vol.112
'...get up stand up
don't give up the fight...'
orilo se sa stagea..
kad je pjesma zavrsila, Molly je izvadila mobitel iz torbe
'koliko je?'upitala sam
'10 manje ponoci' glasio je odgovor...
'..''cemo bar do ponoci?'upitala sam uz smijeh
'moze' odgovorila je Molly smijuljeci se 'a dobro smo izdrzale!'
obje smo se smijale na putu do auta nasem uspjehu ostajanja do ponoci uz konstantno simultano zijevanje...
Eto,nas izlazak i 'fackanje' muskih ;)
Umjesto da fackamo muske,nas dvije smo se ozbiljno bacile na raspravu oko nacina evakuacije u slucaju da grune pozar u klubu..profesionalna deformacija :D
No,bile smo zadovoljne jer smo izasle uopce!
...
'Einy,pozuri!' viknula sam 'idemo se vooziti'
Vec je 11.20 a nalazi se dizu do podneva,uh!a do Dubravee jeee guzva a jos je i petak!
Dosli smo do bolnice za 25min..jos 5 za parking i vec sam bila na pola puta do nalaza...
bio je red na salteru a ja sam bila groznicavo strpljiva!
znam da zvuci oprecno ali istina je...koliko sam god htjela vidjeti nalaz toliko mi se bas i nije zurilo...
"recite" culo se iz stakla..
"dosla sam po nalaz...Mala Li..." automatizmom sam odgovorila...
"sta je bilo, krv?"
"da, markeri za tumor" rekla sam ispod glasa...
sestra mi je pruzila papir ispod stakla, ja sam ga uzela i krenula ka autu...
zastala sam o otvorila papir...
referentne vrijednosti 0-32....a-ha...a ja imam 12,5!!!!!!!!JUHUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU
bila sam presretna ali i zbunjena u isto vrijeme...pa doktorica mi je iskljucivo napomenula da moja tetka radi jako povisene te vrijednosti! pa kako?
"ma briga me kako!" rekla sam sama sebi "dalje cemo istrazivati u srijedu kad odem doktoru, ne sad! ovo je stvarno lijepa vijest!!!!!"
"..get up stand up....."
- 01:09 -
