četvrtak, 31.01.2013.

suzama l'epim tapete vol.97

...ne razumijem sto ljude tjera da budu zlocesti....

danas je bio predivan suncani dan...da nema snijega uokolo, rekla bih po suncevom sjaju i toplini da je STIGLO PROLJECEEEEE JEEEEEEEEEEE sretan

jutros sam bila na mjerenju jedno 4 sata koja je Einy bio sam u stanu, pa sam odlucila da je vrijeme za predah i nagradu Einyu pa smo zbrisali malo van napuniti baterijice(ja) na tom predivnom suncu....
kad su liojepe stvari u pitanju volim ih dijeliti okolo s ljudima...a ovo je stvarno bio predivan trenutak dana!
a tek to sunceeeeeee!
naravno, otisli smo po Gigi i Macea...

kad su se Gigi i Einy ugledali, ljubav je jednostavno prstala na sve strane oko njih i uslijedilo je jedno detaljno obostrano ljubljenje (lizanje njuskice) cerek

dan je stvarno bio predivan!
sunce je jednostavno mamilo da se uziva u njemu!

"imam prijedlog" rekao je Mace " idemo malo prosetati a onda do onog naseg birca na kavu...

"nas birc" je birc u glavnoj zgradi velesajma...kako kaze dogs&bikers friendly birc zubo...vlasnici, jedan mladi par su ljubitelji zivotinja i kad god koja dodje tamo, dobiju keksic, posudicu s vodom..ma idila!
Einy vec po defaultu kad dodje u birc ide iza sanka traziti keksice...za vlasnika birca je toliko emotivno vezan da kad ovaj izadje van iz birca a Einy to primjeti, Einy stoji pred velikim staklenim vratima prateci ga tuznim pogledom i cvileci...
vlasnicu naravno svaki puta ljubi cim ju ugleda...
znamo cesce tamo doci sa psima Mace, Ian i ja...njih dvoje uzivaju, nisu zavezani, igraju se, ljudi ih dragaju i tako to...
ma pravi mali raj, a njih dvoje su lijepi par...Gigi i Einy cerek
uglavnom vec smo dobro poznate "musterije" wave

kad je sunce cak i u ovako relativno hladan zimski dan, vani ima 4 stola sa dekicama, pa tko voli nek' izvoli...
mi volimo pa smo tako i danas sjeli vani...
psi su bili pusteni i navlacili nekakvu grancicu dok se sa krajnjeg zadnjeg stola nije oglasio takodjer vlasnik psa, boxera da zavezemo pse jer je njegov "malo ostar" pa mu smeta dok se njih dvoje igra...

jako nevoljko, ali eto, zavezali smo ih...
za stolom do nas su sjedile dvije zene i obrusile se na pse.."jaaaoooo kako su slatkiiii" a kako se zove ovaj, a kako se zove onaj, a kako...jooojjjj ma prelijepi su (nije sto su nasi, ali stvarno jesu, ne lazu zene!)!"

Gigi bas i nije bila presretna vezanjem pa ju je Mace ukorio, pozivajuci ju imenom da dodje sjesti...Uto se oglasio "gospodin" (nazvala bih ga gorila, ali ne zelim vrijedjati gorile..)sa pokrajnjeg stola, sugovornik vlasnika "malo ostrog" boxera...
"kakvo je to ponasanje zvati psa Djole i jos se derati? ja sam srbin i zovem se Djole i mene to vrijedja!"
mi smo se svi u cudu okrenuli prema njemu poluotvorenih usta...
"imate nekih problema mozda?" upitala sam "zbog psa za vasim stolom su nasi psi zavezani na mjestu gdje su uvijek slobodni i jos im se ne bi trebali niti obracati?" upitala sam
Mace je smirenijim tonom dodao " a pas se zove Gigi, a ne Djole, tako da se mozete smiriti"

"gospodin" je nesto promrmljao a mi smo se pogledali medjusobno sa zenama za susjednim stolom podizuci obrve svi cetvero...

izvadila sam slatkis za njih dvoje i dala im...
spremno su se bacili na slatkis i smazali ga u rekordnom vremenu...Gigi i Einy su doslovce kao braco i seka sto se tice tih nekih stvari...

za trecim su stolom sjedile neke djevojke i zvale pse pa su se oni priblizili i dali da ih se podraga...
kad je primjetila "malo ostrog" pas, Gigi je pocela lajati..i tako par puta...
nista pretenciozno, nista dugo, samo se javljala put psa kojeg nije upoznala..

Mace ju je umirio, a onda smo nakon sto je Mace prepolovio i drugi slatkis koji sam ponjela i to teskom mukom (slatkis je od susene govedje koze, tvrdo k'o kamen, konobarica nam je donjela dascicu i noz da si pomognemo sretan ), pa smo im i to dali da se malo "zabave" dok pijemo kavu...
malo smo opet komunicirali sa zenama za stolom do, saznali da jedna od njih ima snaucera 2,5 mjeseca starog, a druga se raspitivala kad ce se Einy pariti da bi ona htjela bas takvog psa...

Dosla je konobarica i donjela kolacice....Gigi i Einy su se oblizivali a potom popili i vodu koju im je donjela...

napetost je bila u zraku i na Maceovom licu od onoga sa "Djoletom"...
"znas, nista se ti ne boj, ako krene opet i bude trebalo, ja cu se i potuci, ne brini, budem vas branila" sapnula sam mu uz smijesak...to mu je, iako teskom mukom, ali ipak izmamilo osmjeh na lice...
Mace i ja smo iste visine, s tim da ja "imam obline" a on ne, tako da je lakse zamisliti da ja branim njega a ne on mene sretan uostalom, da poznate Macea, znali bi o cemu pricam...on je toliko divan i miroljubiv i ljubopitiv, ma bas ono, dobrica, tako da ga je vrlo tesko uopce zamisliti u nekome sukobu a kamo li ga vidjeti u istom...

Gigi se trznula i opet zalajala...

uto se oglasio "gospodin" siktajuci u nasem smijeru "zauzdaj tog psa, sta sad laje?"
ja sam se okrenula, podigla obrvu i pitala "imate neki problem mozda? mi drzimo nase pse zavezane zbog vas i niti jednu rijec u tom smijeru nismo rekli a vi cijelo vrijeme prigovarate"
"sta ces ti meni odgovarati, nauci svog psa ponasanju, hoces da tamo dodjem i opalim te?" dobila sam nazad odgovor...
"ajde"...izletilo je iz mene i na moje vlastito cudjenje...
"gospodin" se ustao i s kraja terase krenuo prema nasem stolu marsirajuci...
na njegovo,a i svoje iznenadjenje, skocila sam sa stolca na noge.....unio mi se u facu vrijedjajuci me kako sam ruzna i imam neodgojenog psa...

nisam mu ostala duzna "dobro znate li vi uopce koji je moj pas?" izderala sam se i vratila mu unosenjem u facu istom mjerom i pri tome gledajuci ga mrko iako sam se iznutra tresla od straha, tip je izgledao kao da ce me svakog trena udariti...

obuzelo me nesto zestoko i u sekundi sam vidjela sebe kako mu lomim te "metro" ocalice koje su roskaste boje ali sam se kontrolirala da stvarno ne posegnem za njima...padalo mi je na pamet i upotrebljavanje koljena, stvarno mi je pukao zivac...ma dosta je bilo maltretiranja...sve mi se skupilo a on mi je dosao kao kec na desetku...

"uostalom, od sekunde kad smo sjeli za stol nas provocirate, prvo ono s Djoletom a onda sad i ovo" oglasio se Mace mirno sjedeci
uto su se ubacile i zene sa susjednog stola pa se "gospodin" vidjevsi da se nisam prepala (bar ne vidno, na van, a iznutra sam se uh..uh...ukakala k'o grlica rofl)a i da smo ocito brojcano nadmocniji krenuo vracati ka svom mjestu....

"kakvo je to ponasanje i kako joj se uopce usudjujete tako obracati" siktala je jedna od zena sa susjednog stola, "naravno da pas laje, kako bi vama bilo da vas sad zavezemo za stup?" nije stajala....
"i sta vama smeta, mi smo stol do i nama ne smeta!" nastavljala je druga " i ne laju psi nego vi, od pocetka se samo vas cuje na cijeloj terasi" nisu stajale...

"nek' odu nekud drugdje a ne tu" uzvratio je deruci se..
"tu dolazimo zato sto je to birc za pse i zato sto ih tu smijemo pustiti" ubacila sam se...

moju upadicu pocastio je komplimentima opet vrijedjajuci moju nevidjenu ljepotu i zvati me imenima najstarijih zanatlijki naseg doba....

situacija se nekako smirila..on je usutio...gospodje za stolom do smo malo teze smirili....svi smo bili iznervirani...dobrano....
covjek koji je sjedio sa "gospodinom" vlasnik "malo ostrog" psa, inace susjed kojeg srecemo u setnjici Einy i ja, je sutio k'o pizda...ne znam doduse kako pizda suti, ali znate na sto mislim...

uto se pojavio vlasnik birca, ja sam pustila Einya, Einy je odmah otrcao do njega veselo mu pokazujuci svoju igrackicu spagicu prateci ga, naravno iza sanka...

nekoliko minuta kasnije smo Mace i ja sa nasim ljubimcima krenuli dalje u setnju...Gospodje sa stola do, prijateljice vlasnika, su nas vedro pozdravile govoreci da javimo kad cemo sljedeci puta doci da bi htjele poigrati se opet sa psima i da ih zovemo ako ikada opet bude bilo problema wink

Setali smo dalje a oblak gorcine je bio vidljiv na nasim licima...na mom manje, moram priznati..ali samo zato sto sam reagirala...razmisljala sam sto bi bilo da nemam 180 cm visine? bi li me tip opalio tamo sakom u pola bijela dana?
mislim svasta....
ok, definitivno ne treba na nasilje odgovarati nasiljem, ali svakome valjda jednom bude DOSTA!

meni je ocito danas bio "DOSTA" day....

- 18:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Savjet pri citanju

ako krecete iz pocetka,otici skroz dolje u arhivu
prvi dio je naslova "nova godina novi kraj novi pocetak...prvi blog" a dalje nastavljaju suzama l'epim tapete vol 1-xx

Jako vrijedna izreka

CARPE DIEM (iliti iskoristi dan)
jos kad bih se toga i drzala...

Najmudriji savjet

GLUMI, nemoj odmah sve reci!
eh, kad bih bar mogla :(

Broj posjeta

free counter