nedjelja, 20.01.2013.
suzama l'epim tapete vol.67
...prvi puta pisem post na mobu...
Einy i ja smo se vratili s rucka kod Betty..fino smo se napapali oboje, Betty i ja smo se napricale,a Einy malo ubio oko..
Vratili smo se doma i upalila sam tv.htv1 tocnije...
A kad ono...
WESTERN AUF DEUTSCH??
Znate kako 'svabe' sve filmove prevode na svoj jezik?nikad mi to bas nije bilo jasno,ali sam kao mala posjecujuci baku u Njemackoj na taj nacin ucila njemacki..sjecam se da sam bila u shoku gledajuci tarzana i istovremeno slusajuci [taacaan,hilfe uns!]
I tako jedno 30tak godina kasnije sjedim i buljim u jedan takav film na tvu.nasem,hrtu i slusam kako kauboji i indijanci na neosporno americkom tlu vicu 'hilfe,hilfe!'
Jaakoo zanimljivo i smijesno,nadasve cudno :)
I znate sto?ne prebacujem,ne znam jel od shoka,smijeha ili cinjenice da i Einy gleda konje :D
...
da,smrt vas tjera da radite cudne stvari...
Na pogreb te mlade djevojke na juznom Jadranu,frend i ja stigli smo casom..
Moj beemer je jurio nemilice.frend je stavio navigaciju na vjetrobransko staklo i samo pogledavao na brzinomjer na navigaciji..
U Metkovicu smo kupili buket i sjeli na kavu..malo smo nepovezano pricali o tome sta se desilo..umjesto na njihovu svadbu u Mostar za par dana,mi smo jurili njoj na pogreb :(
Stajali smo na groblju na uzvisini uz more i cekali da ju dovezu iz Bosne..
Atmosfera je bila mucna,a tada su dosli i oni..ona,njena obitelj i zarucnik..
Srce mi se kidalo na dijelove..
Nakon sto su ju pustili u narucje zemlje krenuli smo sa izjavama saucesca..zarucnik se slomio a s njim i mi...
'mala li' rekao je kroz suze,hvala ti sto si dosla...
Zagrlila sam ga i rekla mu 'pstt,sve ce biti ok..'
Glupo,znam,ali u tom trenu jedino sto sam mogla..
Par dana ranije dok me nazvao i rekao mi sta se desilo bio je neutjesan..dugo smo pricali..
I dan danas se sjecam njene snage i njenog osmjeha..jako pozitivna osoba i jaka..i vedra,uvijek vedra..
Kako me to naravno pogodilo,e pa u tom trenu radite jako cudne stvari..
Vozila sam put svoga 'sela' i osjetila poriv da vidim Marca
'si doma?'poslala sam sms
'nisam ali su starci'glasio je povratni sms
Proslo je bilo jedno 7 godina kako nismo bili skupa.Marcovi roditelji su jedni iz mora 'gastarbajtera' lijepe nase..
'ma sto da ne?' nasmijala sam se sama sebi i dala zmigavac..
Parkirala sam ispred njihove kuce..izasla je njegova mama..
Kad me ugledala poletila mi je u zagrljaj rasirenih ruku..na to je provirila kroz vrata i sijeda rudlava glava njegovog tate..
Naime ja sam ostavila njihovog sina,mama mi je napokon oprostila a tata je bio jos uvijek suzdrzan dok me nije zagrlio,tad se i on opustio..
Provela sam jako lijepih i ugodnih sat i pola na kavi s njima..
Je,smrt vas tjera da preispitujete svoje prioritete a i ponasate se cudno..vise 'ljudski' ako shvacate sto mislim
Ista je stvar i s bolescu..
- 17:56 -
