subota, 19.01.2013.
suzama l'epim tapete vol.62
...danas sam se bome naslusala bisera...
prvi biser...
"Bog daje prema zaslugama, ti sigurno radis nesto cega nisi svjesna pa ti se zato to desava, ti si jaka sama sebi dovoljna zena, samostalna a to nije po Bozjoj volji..." rekao je Joseph, meni jako drag prijatelj...ima Bibliju u malom prstu, citira ju bez da trepne i uvijek ima neki citat za situaciju u kojoj se bilo tko od nas nalazi.
Jako volim slusati Josepha, stvarno je zanimljivo slusati ga, uvijek nesto naucis novo...je Joseph se ponasa tocno prema Bibliji i sto se prehrane tice i stavova u zivotu i svega, uvijek se uzda u Njega i kaze "Dat' ce Bog.." i Bog mu uvijek da...
No ovo sto sam danas cula osupnulo me big time "cekaj, cekaj, pa cijelo vrijeme pokusavam naci tipa zato da ne budem samostalna toliko jer mi to jako tesko pada, lakse je u dvoje, ja sam samostalna samo zato sto situacija u kojoj jesam to zahtjeva a ne zato sto sam ja luda za tim da budem toliko samostalna. Uostalom, trebao si me vidjeti dok sam bila u vezi...pa zracila sam srecom, cak sam pomislila da je to to i da sam nasla svoju obitelj" branila sam se
"Ne, to nije bilo do Boga..." ustrajao je Joseph..
"cekaj malo, znaci da Bog ne zeli da ja imam obitelj nego hoce da budem neplodna, sama na kugli zemaljskoj i da pisem jebenu knjigu da se naredne generacije imaju na cemu uciti?" vec sam bila iznervirana i na rubu placa..
"gle, ma nije ti to sto si sa njim imala sreca, sretna trebas biti sama sa sobom.." nije se dao Joseph.." a sta kad je Bog rekao Mojsiju da ostavi zenu i dvoje djece i krene na put, sta bi ti Bogu rekla "sorry ali ja imam obitelj i sretna sam?".."
od nemoci su mi krenule suze...
kao pravo zensko naravno da nisam imala maramice....situaciju je spasio Ziggy izvlaceci paket maramica iz dzepa jakne govoreci" ovako ja kceri uvijek kazem a sad ce ti mama dati maramice"
brzo sam zgrabila maramicu i krenula brisati suze a on je rekao "vidim i tebe kao i mene hvata alergija"
svi smo se troje nasmijali...
biser drugi...
jucer sam napisala na blogu da mi treba hugic...jeba te pa sta znaci treba mi zagrljaj nego da mi jebeni zagrljaj treba! cisto to, nista ni vise ni manje..i da sam osamljena i sama...
jucer sam bas bila jadna, tako mi je trebao "netko" prijatelj, zagrljaj i topla rijec...samo moj je problem da ja to ne trazim direktno...ok indirektno sam napisala u blogu...
danas sam to "malo" spocitala jednoj frendici koja je jos k tome bila jucer i prekjucer i na g.o. ...
dobila sam odgovor
"pa trebala si zvati"
i
" Btw. nisam ni sumnjala da nećeš preživjet, žilava si ti:P.."
halooooooooooooo??????? 
pa JEBEM MU MISHA TE KOLIKO JA NISKO TREBAM PASTI? zar ja stvarno svima djelujem kao da ama bas sve mogu podnijeti SAMA????
e pa evo jos jednom crno na bijelo
NE, NE MOGU!!!!!! CAK I JA OVAKO "SAMOSTALNA" TREBAM POMOC!
da je situacija obrnuta, ja bih dotrcala kod iste jos u cetvrtak dok sam joj kroz suze na phone govorila sta mi je...a ja sam nju trebala zvati da bi dosla sljedeci dan?
ok, jasno mi je svi imamo neke prioritete u zivotu...ali tu i tamo se svakom omakne malo suosjecanja cak i prema strancu, zar ne?
uh, bas sam poludila, diglo mi zivac nacisto!
....
no, naravno, nije sve tako sivo....
....
"gdje si bona?" smijesila se Nora prilazeci mi
"et' me" rekla sam kroz smijesak "daj me zagrli, samo mi to treba"
zagrlila me uz smijeh..."ajde jos jednom" rekla je i ponovila..
bila sam sretna...odmah je bilo lakse
otisle smo u av. mall na kavu...
Einy je bio sa nama, naravno opet glavna atrakcija...
koliko se ljudi dive tom psu, odlucila sam voditi ga na natjecanja, definitivno...
dobila sam duplu dozu zagrljaja i na odlasku...
je svijet se sastoji od sitnica...
malih sitnica koje covjeku zivot znace....
- 22:01 -
