subota, 19.01.2013.
suzama l'epim tapete vol.61
"..Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije..."
postavlja se pitanje kada je covjek zadovoljan uopce?
tek kad jednu stvar gubi, a to je zdravlje...srecu covjek trazi u jako malim stvarima..gestama bliznjih...suncu...snijegu...
uzivam Einya gledati kako skakuce kroz snijeg i trazi jos i jos da mu bacam grude..
kad secemo po puteljku, on sam od sebe skakuce naokolo ostavljajuci tragove..
dok ste "osjetljivi" jer imate uz svu pricu i unutarnju borbu, sitnice zivot znace...
tel.poziv..odlazak u kino..stisak tuke i moj naomiljeniji..zagrljaj
ja volim zagrljaje, jako, to ste do sad vec svi apsolvirali...i volim ih dijeliti...
jer bez obzira na to koliko se covjek grozi tudjeg dodira uvijek u zagrljaju utihne i smiri se....
...
10 mjesec..cula sam viku neke zene kroz prozor
"ja to ne mogu vise izdrzati, ne moguuuuu, ne moguuuu" culo se kroz plac..
"zasto mi to radis zastooooooooo?"
izasla sam na balkon no nisam mogla detektirati od kuda plac dolazi..
pomislila sam zvati 112 ali nisam bila sigurna od kuda dolazi plac
zena nije prestajala, bilo je to uzasno za slusati...
Einy je stajao do mene i gurkao me njuskicom, pikilo mu se...
usla sam unutra i krenula ga izvesti ispred zgrade na pikenje...
usla sam u hodnik i cula onaj plac...susjeda u 8om mjesecu trudnoce..i dalje place....
brzo sam odvela Einya na pikenje i vratila se gore..
plac nije prestao...
huh..sta da radim?
u zadnje vrijeme si bas i nismo dobre a i susjeda je zbog incidenta sa drvetom (o tome kasnije) u napadu bijesa cak predlozila da se odselim(?)
ali cujem plac...ne prestaje njeno zapomaganje...
zvonim..
"tko je?" culo se kroz suze...
"mala li, otvori, molim te" odgovorila sam...
otvorila je, sva crvena od placa tresuci se...
Einy je krenuo u djecju sobu tjesiti drugog sudionika koji je isto tako plakao...njenog sina...
pitala sam sta se desava...krenuli su oboje kroz suze...
on opet nije zapisao sta je za zadacu, jucer su pisali njih dvoje zadacu a danas je pronasla u njegovoj biljeznici crvenom upis od uciteljice da nema zadace...
poludila je na tren i udarila sinu "avion" (svi znamo sto je avion iz osnovne skole) po glavi a on kako se mlohavo drzao udario je zubima u stol
e onda se ona rasplakala sto ga je udarila od straha a on joj se pridruzio...
"ma ok, ok, daj da vidim...pa nista se ne vidi, sve je ok, samo si malo udario u stol" rekla sam djecaku dok su mu suze tekle a Einy ih pokusavao polizati...
susjeda je stajala sa strane grcajuci i dalje u placu...
"dodji" rekla sam joj i rasirila ruke.."ajde smiri se, sve je ok.." zagrlila sam ju...
stisnula mi se u zagrljaju i mic po mic se smirila...
suze su prestale...
onda su se njih dvoje zagrlili i izljubili...
sve je bilo ok, Einy i ja smo napravili sto je trebalo i pozdravili se....
.....
kad god je Bepica bio u nedoumici i strahu, ja bih ga zagrlila...
doduse malo je teze zagrliti nekoga tko je 20 cm visi od vas, ali uspjevalo mi je i uvijek bi palilo...
"znas, ja se ustvari uopce ne volim grliti" govorio bi u cudu "ali ovo, s tobom....."
e, pa ovih dana posebno meni nedostaje zagrljaj...ali nikoga nema da mi ga da....
okrecem se i ugledam Einya na trosjedu...mozda ipak ima netko...
- 13:00 -
