Htio sam reagirati na izjavu kardinala Bozanića u vezi zdravstvenog odgoja, ali sam shvatio da sam zakasnio.
Već je o tome dosta napisano, a i ne znam koliko se isplati trošiti riječi na takve izjave.
Ipak, tada sam dobio jedan tekst (više izjavu) od svojeg prijatelja Marka (15) koji je upisao ove godine prvi razred gimnazije.
Taj tekst je govorio baš o kardinalovoj izjavi i na kraju me Marko zamolio da taj tekst objavim. Upozorio sam ga da moj blog ne spada pod najpopularnije i da ono što ja objavim rijetko tko čita (svaka čast i hvala izuzecima). On je inzistirao na tome da objavim pa ću tako i učiniti. Uvijek podržavam pisanje i čitanje mladih ljudi koji imaju svoje mišljenje.
Neću reći ni da stojim ili ne stojim iza svega što je on napisao, ali mogu reći da me ugodno iznenadila buntovnost u riječima jednog petnaestogodišnjaka.


"Želio sam nešto reći u vezi izjave našeg kardinala Bozanića koja glasi:
„Zdravstveni odgoj je opasan jer u nekim dijelovima razara čovjeka.“

O samim dvoumljenjima oko toga što bi to trebalo značiti (u nekim dijelovima?) se neću pitati.
Zdravstveni odgoj se vodi po suvremenim znanstvenim otkrićima o čovjeku. Zdravstveni odgoj je zapravo seksualni odgoj. Možda to smeta Crkvu najviše. Seks za pripadnike Crkve nije dopušten prije braka. Učiniti to prije je grijeh. Reći da seksualni odgoj razara čovjeka je reći da znanost razara čovjeka. Kako to znanost razara čovjeka? Sve te fino podmazane guzice u svećeničkim haljinama ne bi bile ni žive da znanost nije napredovala i da nije na nivou na kojem je danas. Još mnogo toga imamo za učiti, ali znanost je barem progresivna. Ona ne poučava svoje sljedbenike da stagniraju na zadrtim mišljenjima koja im mogu biti više štetna nego korisna. Bolje da mladi poput mene znaju o čemu se radi u tim stvarima nego da budu prepuštena sama sebi. Podcjenjivanje dolazi zapravo i s jedne i druge strane. Političari, glavešine Crkve i ostali koji misle da imaju pravo govoriti što je dobro za nas, a što nije misle da mi nećemo sami doći do potrebnih informacija. Ako ništa drugo, uzet ću iz tatinog ormara stare brojeve playboya i proučit ću sam što me zanima. Kao da i ja i moji prijatelji vršnjaci to nismo već napravili. Dao bih se kladiti da ja više znam o spolnom odgoju nego neki pripadnici Crkve koji misle da o tome smiju odlučivati i miješati se u to. Spolni odgoj je korisna stvar za razliku recimo od vjeronauka. Što učimo na vjeronauku? O bradatom dobrom djedu koji je napravio cijeli svijet u 7 dana! Super, veoma korisno i poučno. Nakon toga pogledam u knjigu iz geografije ili samo u neki znanstveni časopis i uskoro doznajem da je naš svemir mnogo stariji nego bi neki htjeli, a kamoli da je nastao u tako kratkom roku od samo tjedan dana! Ono što je problematično je što se za jedno ima dokaza, a za drugo nema.
Zašto nam iz lektire ne daju onda zauvijek da čitamo samo bajke za djecu? Mislim da bi to bilo čisto lako usporedivo s tim što nam daju katekizme i ne znam kakve druge priručnike za „odvažne svjedoke“. I to nije samo u osnovnoj školi! Učenici koji mogu takve fiktivne knjižice čitati sve do 4. razreda srednje škole! To je kao da neko dijete ne bi sve do te dobi saznalo da djed božićnjak zapravo ne postoji.

Ono što me dodatno muči je što govore o prirodnim stvarima. Naši običaji i postupci mogu biti naučeni i umjetni, ali kako se boriti protiv same prirode? Sve životinje se razmnožavaju i imaju pravo na to. Ja ne kažem da bih sad s 15 godina želio imati dijete, ali moje je pravo da istražujem svoju seksualnost koliko god želim. Kako mi netko može to zabraniti i kočiti me u tome? Zašto su nam se onda ti rasplodni organi razvili? Kako to da se događa fizička reakcija kada razmišljam o djevojci iz razreda koja mi se sviđa? Zar je moguće da ja to zapravo ne želim kad mi sve govori da bih htio biti s tom djevojkom? Mogao bih nastaviti ovo pisati samo u pitanjima. Pitanjima na koje bih vjerojatno od njih dobio odgovor. Odgovor bi bio povezan s nekakvim grijehom i da trebam kontrolirati nagone koji su u meni i da to sotona želi da ja budem ovakav i onakav i da je to kušnja i test za mene na kojem ne smijem pasti. A zašto je onda ta djevojka tako lijepa i zašto joj rastu grudi i sve to što me privlači na njoj?
Masturbiranje je isto tako zabranjeno. I to je grijeh. Nakon samo tjedan dana ne masturbiranja (ako toliko i izdržim), počinjem osjećati napetost u preponama i ponekad imam problema s koncentracijom. Ja sam rob svojim nagonima i potrebama? Probajte onda vi ne jesti ili piti. Probajte ne silovati djecu ako ste vi nešto drugačiji! To su čiste budalaštine i tim ljudima bi netko trebao zabraniti da govore i da se miješaju u stvari u kojima im nije mjesto. Čovjek je slobodno biće i on ima neke potrebe. Oni nas samo žele oblikovati kako njima paše i kako bi bili poslušniji. Usađuju mi otpočetka principe kojih bi se morao držati. Što ako te sam život nauči da ti principi ne vrijede ni pišljiva boba? Što ako je istina da je najgori čovjek zapravo onaj s previše principa? Previše je licemjerno govoriti o nekakvoj ljubavi, a zabranjivati nam da ju prakticiramo! Lijepo je govoriti o povjerenju u ljude i o ljubavi prema njima, ali što to vrijedi ako nemamo pojma o praktičnim ljepotama koje ta ljubav donosi? Što je ljubav bez seksualnosti?

Što je govornik koji mnogo govori, a nema pojma o onome o čemu govori?
Bolje da nas, mlade, uče znanstvenici i stručnjaci za te stvari nego nekakav Bozanić i njegova banda silovatelja, koliko umnih toliko i tjelesnih.



Hvala Unusual Suspectu što je ovo objavio"

Oznake: mladost, buntovnost, zdravstveni odgoj, seksualnost mladih