Uz minimum riječi koje sve teže izlaze iz mojih usta u potocima, a sve više kapimice, pokušat ću Vam prenijeti svoje iskustvo Istre. Pomiješat ću zajedno fotografije iz Poreča, Červara, Buzeta i okolice te Brtonigle. Fotografije će, nadam se, većinu reći same za sebe, ali Istra može biti zaista velika inspiracija i raj za sve ljubitelje prirode i zdravog života na friškom zraku.

Červarski zalazak sunca

"Sunce se utapa u moru kao što se ja utapam u suzama"

Natrag u Poreču pronašao sam atletsku stazu i trčao sa starim kolegom - ovaj put ne od odgovornosti nego ka njoj, nadam se

Kolega je ipak više vičan trčanju ingame nego uživo - čovjek koji u BDO-u ima preko 4 100 sati. Preračunali smo i to je oko 175 dana provedenih u igri

Tko voli nek' izvoli i iako sam veliki ljubitelj boardgameove i videoigara, u zadnje vrijeme preferiram prirodu i iskustva uživo te mi se čini kako ljudi provode previše vremena pred mašinama, kako mobitelima tako i kompjutorima, bilo to zbog posla ili u slobodno vrijeme. U potonjem slučaju tragedija se čini većom. Zato smo se prošli vikend odlučili provesti na otvorenom, a vrijeme nam je itekako poslužilo.

Patke na rijeci Mirni

Moram priznati da postoji određena tendencija u meni koja ide k tome da se zaluta pa smo tako i ovaj put skrenuli, na nagovor nekih naoko opremljenih planinara koje nakon početka puta nismo više vidjeli, u nepoznato. Ipak, našli smo dobar put iako je ispalo da smo cijelu stazu 7 slapova prošli naopako (tamo gdje drugi startaju mi smo završili). Nikad mi nije bilo jasno, na ovim bezazlenim stazama, kako bi čovjek mogao naučiti nešto o putu i planinarenju ukoliko se ne bi usudio malo zalutati?

Maja se možda ne čini sretnom ovdje, ali iza ugla nas čekaju stijene na kojima penju neki Nijemci

Opet izbijamo uz vodu te smo na pravom putu

Do ovog mjesta (sedmi slap, Grjok) ne susrećemo baš mnogo ljudi što nam ni ne pada toliko teško...

Jedna s gornje strane, mjesto za kupanje pronađeno

Staze su dobro označene pa je prilično nevjerojatno da ćete zalutati. No, kad ne znate kud točno idete, sve se može dogoditi. Tako mi u jednom trenutku, a to nas je možda zbunila horda starijih slovenskih i hrvatskih planinara (stvarno ih je bilo mnogo, cijela karavana), krećemo za Malu i Velu peć. No, nakon konzultacija s kartom, odlučujemo se ipak vratiti i krenuti prema Kotlima.
Na jednoj strani je konoba Kotlić kod koje smo se malo odmorili

Stari mlin na drugoj strani

Zanimljive formacije nastale djelovanjem vode

Za sve zainteresirane bit će korisno naglasiti da trenutno tokom cijele staze vode ni nema previše, a gospodin Šafarek (Facebook profil Priroda Hrvatske/Nature of Croatia) mi odgovara da treba pričekati razdoblje netom prije kiše pa onda krenuti ovim putem za bolji doživljaj. Prije spomenuti kolega gamer koji je ujedno već dugi niz godina u turizmu (turistički vodič i srodni poslovi) kaže kako je ovakvo bezvodno stanje u kanjonu uobičajeno tokom cijele godine. U svakom slučaju, nemojte biti previše razočarani ukoliko slapove u akciji ne vidite.

Hodali smo mi, uz poneko već spomenuto lutanje, dobrih pet sati i prošli preko petnaest kilometara. U ovo vrijeme to još nije toliko bitno, ali imajte uvijek marame, sunčane naočale, a i krema za sunčanje će uskoro biti obvezna oprema na ovakvim mjestima.

Sad konačno mi imamo "higher ground" i pogled na penjače zaokupljene ovim lijepim stijenama kanjona rijeke Mirne
Ni Buzet ne izgleda sad toliko visoko

Evo i sajli o kojima smo čitali u opisima puta - naići ćete na njih na početku ili na kraju puta, s koje već strane krenete

Stara rudarska okna na koja ćete naići na stazi

Ovaj prvi dio kanjona je očito pripreman za razne sportske aktivnosti - penjanje i zip line, ali vode ni za lijeka

Vraćamo se do automobila u trenutku kad se sunce već pomalo sramežljivo skriva iza istarskih bregova. Pogostili smo se u pizzeriji Birikin (Nova Vas kraj Poreča) gdje imaju zaista dobre (i pritom zadovoljavajuće veličine) pizze. Ukoliko ćete ikad biti u blizini, toplo preporučamo.

No, vikend je još daleko od toga da bude gotov! U nedjelju smo se odlučili vidjeti i proći trail stazu (ima ih, dakako, više što smo kasnije saznali) koja polazi iz Brtonigle. Nedavno je ovdje bila i utrka, a i dani vina te čokolade. Za svakoga se uvijek nađe ponešto, ali Maja i ja smo ovaj put bili ovdje radi prirode, treninga i prašine koja se diže nakon što prođemo stazom. Zapravo ne moram reći da je zalutavanja opet bilo, a ovaj put u obliku bezazlenog njuškanja po istarskim poljima, vinogradima i brojnim maslinicima. Što se dogodi kad profesor filozofije naiđe na stazu koja se zove Zenonova staza? Želi je proći, naravno, a onda i pisati o njoj. Maja je pronašla tu stazu na internetu, ali je zaboravila provjeriti datum te je tako ispalo da je ovo članak i opis puta iz 2012. Svašta se dogodi u sedam godina te tako Zenonove staze, nama se tako činilo, više nema. Mi smo svejedno probali pratiti upute, ali pritom smo se samo malo zavrtjeli ukrug.
Staza Rocco Sentiero je ona koju mi slijedimo, a u ovom trenutku još ne znamo što nas točno čeka kod Škarlina

Po putu zanimljivosti

Prizor koji veseli sve planinare, trailere i ostale aktivne ljude

Nalazimo se na Škarlinama, a ovo područje se prije četrdeset milijuna godina, tijekom Eocena, nalazilo u tropskom - suptropskom klimatskom pojasu Tetijskog mora. No, ovo je ništa s obzirom na to što nas čeka iza samog ugla...

Lijepo cvijeće koje ne prepoznaje ni magistra krajobrazne arhitekture - ne gledajte u mene, ja se više bavim idejama, a i učim se o ljubičicama i jaglacima

Ne sjećam se više zašto je grlila prirodu?

"Gdje je voda, tu su žabe" - stara kinesko-zagorska poslovica

Spuštamo se dolje gdje nas očekuje ugodno iznenađenje...

Stijene su brutalne, ovo korito je nešto izvanredno

Slijedimo stazu koja me ne prestaje fascinirati

Dramatičnost situacije

Pločasti rubovi

Staza ide tako par kilometara, a osjećaj bivanja u džungli pojačava se

Zelenilo i stijene daju svoj gotovo mistični efekt na naše, betonom zadojene, perceptivne aparate

Došli smo do kraja ovog čarobnog puta te se nalazimo na ogromnoj livadi po kojoj na Majinu inicijativu malo lutamo, a nakon toga se strmim makadamskim putem vraćamo do Škarlina. U tom trenutku oluja se već sprema nad Ćićarijom i Učkom, no tamni oblaci se nam ne približavaju. Na zadnjem dijelu smo čak malo i trčali te sam bio zadovoljan u kojem smjeru cijela situacija s mojom kondicijom ide. Zahvalit ću to trudu da trčim svaki dan barem pet kilometara te igranju skvoša koji je itekako dobra kombinacija za trening izdržljivosti i snage.

Došao sam do kraja priče o ovom lijepom vikendu. Međutim, čini mi se da sam došao i do kraja jedne druge priče - priče koja mi je donijela mnogo radosti, ali i mnogo boli. Reklo bi se da je takav život i da na kraju sve treba završiti, ali ja duboko u sebi, bez obzira na ovu ljušturu sklonu pesimizmu, ostajem optimističan. Oni koji me poznaju, dobro znaju da bez romantike moj život zapravo ne bi bio moguć te tako želim ovaj, za mene značajni, zapis završiti u tom tonu, vjeran svom srcu.

Želio bih zahvaliti mojoj suputnici na planinama, ali i u životu do ovog trenutka, na strpljenju i volji da kroči sa mnom ovim silnim stazama koje su iza nas. Volim vjerovati da ništa nije uzalud, volim vjerovati da sve ima neko svoje značenje i da će se na kraju posložiti tako da ovo nije naša posljednja zajednički prevaljena staza. Ukoliko i jest, u mom srcu je zauvijek mjesto upravo za tebe - moju iluziju.

Oznake: Poreč, Červar, buzet, staza sedam slapova, Brtonigla