Prognoza je malo nesigurna i nepovoljna za ovaj vikend pa smo se odlučili za kraću šetnju dok nas kiša ne zahvati. Budući da živimo odmah pokraj pazinske jame i rijeku Pazinčicu možemo gotovo vidjeti iz dnevne sobe, nužno je da se malo istraži "domaći" teren. Prvi vodopad, Pazinski krov, nalazi se jedno maksimalno pet minuta od našeg stana. No, danas idemo malo dalje niz Pazinčicu.

Trebalo je malo tražiti stazu, ali nakon mosta Sv. Jožefa ne idete dalje gore za Rijavac nego skrećete udesno po makadamskom putu čiji početak izgleda kao da ste ušli nekom u dvorište

Dalje po putu proći ćete pokraj skloništa za ranjene i napuštene životinje koje je osnovala udruga Happy End. Psi su nas "pozdravljali" lavežom, a najčudniji prizor je bio jedan, očito, ranjeni riječni galeb koji živi u kućicama s guskama.

Nakon makadamskog puta slijedi jedan kratki komad asfalta, ali uskoro opet skrećemo u divljinu. Single track (kako bi to rekli trail trkači) postaje blatan te uskoro na gojzericama nosim duplu težinu. No, uskoro dolazimo do naše destinacije. Tamo je već neki par koji radi selfie, ali iz čistoće njihove obuće, jasno je da su se oni do ovdje ili teleportirali ili su došli na neki drugi način. Možda im je bilo i pomalo neugodno kraj nas, prljavih planinskih svinjica.
Silazimo dolje, bliže vodi

Od gore se dobro vidi pećina zarečkog krova, a ja počinjem polako zamišljati kako će dobro po ljeti ovdje popiti hladno pivo

Vode ima dovoljno malo da u gojzericama prođem na drugu stranu; pogled prema smjeru od kojeg smo došli

Zarečki krov iz druge perspektive


Uživajte malo i u zvuku :)

Proučavali smo malo okolicu, ali uskoro krećemo natrag po istom putu. Ima puno penjačkih smjerova ovdje, ali i planinarskih oznaka koje vode nekud dalje u nepoznato. Kao što možete iz slika vidjeti, nebo je cijelo vrijeme sivo, a uskoro nas je i kiša počela tjerati te smo primorani krenuti kući. Na povratku prolazimo pokraj Pazinskog krova koji ima malo više vode nego prijašnjih dana. Penjemo se na uzvisinu gdje je kaštel i uskoro smo doma. Pazinski i Zarečki krov su svakako preporuka, možda po ljeti tako da se odmah možete i okupati.
Lijevo je Pazinski kaštel, a desno je naš stan. Ovaj lijevi steampunk dimnjak na zgradi desno je dimnjak za proglašavanje Pazinskog pape, tu ide bijeli dim kad se izabere...

Pozdrav iz kaštela!

Oznake: Zarečki krov, Pazin, Srce Istre