Podnaslov: Nije žvaka za seljaka!

Da ne bi ispalo da je planinarenje jedino što radimo u prirodi, vrijeme je da se malo posvetimo bicikliranju. Biciklizam je odavno moja velika ljubav. Naravno, nisam na nivou nekih profesionalaca, ali znamo potegnuti dobre kilometre. Zadnjih dana imamo uglavnom lijepo i sunčano vrijeme, a posebno nas veseli činjenica da je prognoza za vikend dobra! Naime, u nedjelju (17.4.) se vozi međimurski BIMEP. Bimep ima 16 točaka od kojih možete obići koliko želite. Kotizacija za sudjelovanje je 5 kuna. Dobite papir (pazite sad ovo, tzv. diplomu) na koji vam udaraju štambilj na svakom punktu koji obiđete. Ne moram uopće naglašavati da moja ekipa entuzijasta namjerava popuniti cijelu diplomu. Cijeli put sa svim punktovima iznosi iznad 150 kilometara.

Ispalo je da naš suplaninar Mario iz ilegalne planinarske skupine VAKUUM MET također voli biciklizam pa idemo zajedno. Pridružit će nam se možda i Ivana i Igor, ali oni neće voziti cijelu stazu.
Moju Maju čeka spreman bicikl, ali neću ju gnjaviti jer je 150 kilometara puno. A i ponekad... a man has got to do what man has got to do.
Kad smo već kod toga: Mario je nedavno otvorio svoj blog u kojem će, barem je tako najavio, pisati o pripremama za trčanje polumaratona na Plitvičkim jezerima ove godine.
Nije na našoj domeni, ali ako je netko zainteresiran - kliknite ovdje: BLOG

Karta Bimepa

Sad slijedi onaj dio u kojem ja brbljam o opremi, a netko to vjerojatno pročita i kaže: "Ne, nije tako. Za bavljenje sportom i bivanje u prirodi nije potrebna nikakva (skupa) oprema. Bitna je samo dobra volja!"
I sve je u redu s tim. Ja se slažem, ali ne u potpunosti. Mislim da ću još jedno duže vrijeme pamtiti one djevojke i mladiće koji su kod Milengrada zagrezli duboko u blato, a neki su nosili bijele šminkerske tenisice koje su prije za neki moderni bal, a ne za ples s planinom. Za piknik i odlazak na Čevo (bez ikakve želje da se neko mjesto omalovažava - Čevo je prekrasno!) možda nije potrebna oprema, a ni priprema. Međutim kad vi namjeravate proći preko 150 kilometara (i s tim da još niste ni sigurni hoćete li to moći - svašta se može dogoditi na putu, a možete jednostavno i ne moći to fizički izdržati) na biciklu, vi jednostavno morate misliti na opremu. Na poštarskom biciklu to nikako neće ići. Ako ste muško, stvar je i zaštite vašeg međunožja. Vjerujem da se ni damama nije ugodno cijeli dan gužvati na neudobnom zicu. Slična stvar je i s planinarenjem zapravo. Ako je snijeg i blato, bilo bi sasvim razumno razmisliti o gamašama. Po kiši je pametno imati kabanicu, a preporuča se i odjeća od posebnog materijala koji ne upija baš odmah svu vlagu kao što čine obične pamučne trenirke (ja btw. ni danas nemam prave planinarske hlače tako da nije da ja solim pamet jer sve imam). Ako znate da ćete ići na duži izlet, uzet ćete ruksak veće litraže jer jednostavno stane više nutra. To je, nadam se, sasvim logično. Dakle, neko razmišljanje o opremi mora ipak postojati i ono postoji.

No, zašto žvaka nije za seljaka? Trebalo je odabrati bicikl kojim će se proći tih 150 kilometara, a sasvim slučajno moj otac ima mali vozni park (zapravo ima dva bicikla, ali super zvuči "vozni park") pa sam se ponudio da testiram. Naravno, on je bio dovoljno dobar da mi ustupi svoje bicikle. Moj Giant Warp je već stariji gospodin koji je koliko-toliko usčuvan. Zic je u užasnom stanju (spužva je istrunula zbog vlage), ali je toliko udoban da mi ga je uopće žao mijenjati za neki moderni sportski "ass killer" zic. Primjera radi, prvi bicikl koji sam odlučio testirati i mislio uzeti na nedjeljnju vožnju je Cube Cross Race blue 'n' black (mislim da je 2014 ili možda 2015?):



Na ovom biciklu čovjek jedva može voziti ispod 20 km/h. Prije dva dana sam odvozio na njemu 50 kilometara i mogu reći da je to prava zvijer - jednostavno guta cestu. No, postoji mali problem udobnosti. Zic je vjerojatno kvalitetan, ali što se tiče udobnosti - moja guzica ga baš i nije dobro ocijenila. To je sve vjerojatno stvar navike, ali iz dvije vožnje nisam dobio dojam da bih na njemu mogao proći 150 kilometara. Uz to, ovaj bicikl bi odmah i otpao za to što nam treba jer je on konfiguriran za offroad. Kraće šumske ili makadamske staze u kojima vam je bitna brzina. Bimep je definitivno endurance test, a ne speed test. Jutros sam vratio ocu bicikl, zahvalio mu se, uzeo našeg drugog kandidata: Cube Tonopah i zahvalio se opet.



Čim sam krenuo natrag prema kući i u testnu vožnju, znao sam da je to to. Bila je to ljubav na prvi spust! To je bicikl na kojem bih eventualno mogao proći 150 kilometara i mislim da sam našao svoj weapon of choice. Zic je mnogo udobniji, a i položaj u kojem sjedite je drugačiji nego na Cross Race-u. Moguće da je i to bilo ono što me odbilo od Cross Race-a: naviknutost na drugačiji stil vožnje. Svojeg Giant Warpa vozim na sličan način kao što se vozi i Tonopah. Nema čudnih, profesionalnih nagiba tijela i zapravo možete voziti i uživati u prirodi oko sebe. Iskoristio bih ovu priliku odmah i za savjet svima koji namjeravaju investirati u bicikl. Nemojte kupovati bilo što i informirajte se prvo o tipovima bicikala! Razmislite o tome za što vama treba bicikl i onda potražite nešto što bi vam odgovaralo. Prečesto ljudi kupe mountain bike, a zapravo bicikl cijelo vrijeme voze po asfaltu. Uvijek se mogu promijeniti gume, ali to je često posao u koji se prosječni čovjek ne upušta. Također nema potrebe da nabijate cijenu biciklu za svakakve amortizere ako vam oni, stvarno, nikad neće trebati.

Treći kandidat o kojem sam ozbiljno razmišljao kao odabiru za Bimep

Nakon nedjelje ćemo vjerojatno napisati izvještaj i doživljaje s Bimepa na službenoj stranici VAKUUMA (LINK). Tamo možete i pratiti izvještaje sa svih naših planinarskih pohoda. Za kraj prilažem GPS trag današnje testne vožnje (45km). Vidimo se na planinarskim stazama ili negdje na cesti!

Oznake: biciklizam, BIMEP, Cube Cross Race, Cube Tonopah, pripreme