A sada malo nagovaranja na jesensko planinarenje. Predstavit ćemo više kroz forotgrafije, a malo manje kroz riječi, u kakve boje se oblači šuma u jesensko doba. Kalnik je za mene praktički pa domaći teren - lokacija koju biramo kad nam dosadi Ivanščica i Ravna gora, a i, ponovit ću to za one koji ne znaju, lijepi je doživljaj naći se među stijenama, tzv. 7 kalničkih zuba koji vam mogu malo dočarati dojam "penjanja". U svakom slučaju, na Zubima će raditi i ruke, a ne samo noge pa ako želite znati kako je to, definitivno se koji put zaputite ovdje.

Dolazak vila i razbijanje tame

Naša početna točka je kod kapelice sv. Barbare u Kalničkom Ljublju. To je moja uobičajena polazišna točka za planinarenje na Kalnik jer mi se ne da zaobilaziti planinu pa sa križevačke strane planinariti, a i dobro se malo zagrijati prije dolaska do Zubića i kalničkog planinarskog doma. Dan je bio predivan pa svi oni koji ga niste iskoristili, bit će vam žao ako već nije!
Na tablama piše da do doma ima kojih sat i pol, ali mi dolazimo za sat vremena (preskačemo Pecu ovaj put) te se ubrzo nalazimo podno Zuba. Na stazi do doma nema apsolutno nikoga pa se može lijepo uživati u jesenskim zvukovima.
Pogled prema trećem zubu

Pogled sa trećeg zuba

Napredujemo dosta brzo preko Zuba, uvijek me začudi koliko to zapravo ide brzo. Ipak, vjerojatno smo nešto vremena uštedili na preskakanju kalničke peći, kamina ili vagine kako je neki avanturisti zovu.
Vranilac nam se obećaje

Pogled prema Čevu, istočnoj Ivanščici

Dobrodošao znoj tijekom rada na Zubima

Moja suputnica se spušta prilično brzo po vertikalnoj sajli sa sedmog Zuba prema malom sedlu koje vodi do Vranilca. Majstor ima (pre)puni ruksak pa ide lakšim putem, na putu do sedmog Zuba postoji skretanje desno i na drvu je označeni put za "lakši silazak". Bio sam upravo ovdje samo jednom prije i uvijek me živo zanimalo kako ljudi smatraju to lakšim spustom, ali pomislio sam da su možda dodali koji klin, to jest stepenicu koja na jednom dijelu spusta baš nedostaje - niži ljudi od mene bi imali i više problema jer treba se u jednom trenutku dosta "spustiti" kako bi noga dosegla kamen na koji se može sigurno stati. No, ništa od stepenice ili klina pa sam ja lijepo to napravio old school i... uspio. Međutim, stvarno mislim da bi neka pomoć/intervencija dobro došla.
Na vrhu se na zadržavamo dugo jer je nastala gužva, a i cijela sjeverna strana je u magli. Spuštamo se prema domu i krećemo direktno na Stari grad Veliki Kalnik. Tamo ima dosta ljudi, prikladno i ne-prikladnije obučenih. Na stijenama se penje domaća ekipa iz Hivea. Odlično je dok ti ljude prepoznaješ, a oni tebe ne. Uskoro možda!
Pogled s prozora Velikog Kalnika

Evo fotke sjeverne, maglom okupane, strane

Pitam se kako je bilo juriti ovim stepenicama dolje, jednom davno, kad je bila uzbuna i neprijatelji su kuckali na vratanca...

Povratak je brzi marš do početne točke i lokacije parkiranog automobila. Na kraju smo prošli 13 i pol kilometara sveukupno i dobro se zabavili u šumi. Za kraj jedna još jedna fotografija šume.


p.s. - trebali smo ovaj vikend na Klek, ali je došlo do nekih neočekivanih tehničkih/izvedbenih poteškoća kod organizatora te se još jednom svima involviranima ispričavam. Uskoro ćemo opet pokušati :) Do onda, uživajte po šumama i po brdima!

Oznake: kalnik, zubi