Ovaj put nema predaje! Nalazimo se opet u okolici Istarskih toplica, malo dalje niz cestu prema Buzetu i ovaj puta smo raniji te točno znamo kud trebamo krenuti da bi došli do lokacije utvrde. Iako se automobil može ostaviti kod same konobe Veli Jože, mi se parkiramo odmah kod skretanja lijevo s ceste koja vodi do Buzeta. I tada, ugasivši automobil, vidim je u daljini nalijevo.

Koliko je bitno ipak znati u kojem smjeru gledati (i što tražiti!), govori i ova fotografija - a vozili smo se već više puta tom cestom prema Buzetu, ali ne znam bih li je ikad ugledao, u tom ključnom trenutku pogledao lijevo

Probali smo izbjeći asfaltno tabananje, ali ovo je takva vrsta prilaza pa hodamo jedno dvadeset minuta do konobe Veli Jože. Usput slušamo šumove i zvukove Mirne. Nekad je bila plovna, a upravo je "kosmata" utvrda služila za nadzor riječnog prometa. Kod Velog Jožeta iz "seče" (zagorski, zelena živica) provirio je crni (s bijelim i sivim dodacima), kovrčavi pas za kojeg smo uskoro saznali da se zove Medo (pisalo na kućici u dvorištu kod Velog Jože). Bilo mi je odmah jasno da je to jedan od pasa vodiča koji jedva čekaju da neki simpatični gosti dođu pa da ih on odvede gore do starog kaštela.
Od Velog Jože do utvrde ima otprilike deset-petnaest minuta, zavisno o tempu

Medo vodi cijelim putem; malo nas je pred kraj pustio naprijed

Info-tabla koja se nalazi blizu same utvrde

Dakle, ugledna obitelj koja je upravljala kaštelom zapravo su Targaryeni

Dolazimo, nažalost, na zatvorena vrata. Naravno, odmah počinje njuškanje oko utvrde. Medo me prati dok se probijamo kroz, na dijelovima zarašteni, put uz zidine. Dolazimo do jednog trnovitog dijela gdje je Medo malo zbunjen pa ja preuzimam komandu i napredujemo dalje. Sve je ovo na vlastitu odgovornost, kako još jedna srušena tabla u blizini ulaza govori, ali nisam se mislio odmah predati čim sam ugledao zatvorena vrata.
Kamuflažni Medo i put uz zidine

Malo Ćićarije u daljini, a ovo selo ispred su, ako se ne varam, Žonti

Medo i ja dolazimo do jednih malih vratašca na zidinama zamka, ali i ona su zatvorena. Ipak, može se vidjeti dvorište Pietrapelose

Osunčana strana kaštela, a naše šuljanje uz zidine uskoro i prestaje zbog nedostatka puteljka te se vraćamo istim putem nazad

Vjerni pratioc Medo - baš smo shvatili koliko nam fale naši četveronožni prijatelji sa Sjevera

Vrijeme za ljubav

Veličanstvena Pietrapelosa

Put koji bi nas na kraju doveo do Zrenja, mjesta gdje je zadnji naš pohod stao jer se počelo približavati vrijeme padanja mraka, a i put je išao kroz gustu šumu te ga nismo mogli pratiti - očito smo ga izgubili

Vraćamo se natrag do Velog Jože te tamo, na našu veliku žalost, završava dio današnjeg izleta koji provodimo u društvu Mede. Gazdarica ga je pozvala i brzo je odjurio njoj, sav sretan i mašućeg repa. Hvala mu na društvu! Mi se vraćamo natrag do automobila te se vraćamo do Istarskih toplica gdje nam je plan doći do kapelice na fascinantnoj stijeni iznad wellness kompleksa. Vanjski bazen Istarskih toplica - očito trenutno nije u uporabi

Ovo je mjesto na kojem se, valjda, odigravaju žive jaslice te održava misa, ali ovaj pentagram na stijeni iznad je zaista čudan

Dok se penjemo polako uz križni put, mistična motovunska šuma se pruža na dlanu

A evo nas konačno i na vrhu kod kapelice

Zanimljivi pogledi prema dijelu kompleksa toplica

Nikud bez knjige

Za kraj ovog današnjeg izleta, odlučili smo doći do starih rudnika (pokraj kojih smo zadnji put samo prošli obližnjom stazom kad smo išli prema Zrenju), međutim opet smo pogrešili put te došli do neke napuštene (rudarske?) nastambe kod koje je put prestajao.

Ništa, morat ćemo se još jednom vratiti u Istarske toplice, ali to nam neće teško pasti jer smo zaključili da nam je ovo najljepši dio Istre iako je to zapravo jako teško za izabrati. Tko zna, možda sljedeći put isprobamo i ljekovite kupke.

Uživajte u vikendu!

Oznake: Pietrapelosa, medo, Istarske toplice