Posebnu pozornost i moglo bi se reći naklonost imaju ljudi koji žive svoje riječi i implementiraju filozofiju u svoj život. Naravno, nisu svi za to sposobni te je tako dosta velikih mislioca (među njima i Arthur Schopenhauer) govorilo jedno, a živjelo pak malo drukčije. Meni osobno to ne smeta ukoliko su iza sebe ostavili ogromno misaono nasljeđe što je u Schopenhauerovom slučaju upravo tako. S druge strane, kad čovjek dosljedno prati svoju filozofiju, to može dignuti neke sumnje. Tako su Čedomila Veljačića o kojem je zapravo ovdje riječ, pomalo skeptično gledali kad se zaredio, uzeo ime Bhikkhu Njanađivako (uređivač bloga ne dopušta ispravnu transliteraciju) te otišao na Šri Lanku. Pripisujem to onoj teoriji da običnim ljudima nije ugodno u prisustvu svetaca, a Veljačić im je očito smetao i dok je bio tamo negdje, na drugom kraju svijeta. Nije to ništa čudno, udaljenost ne igra nikakvu ulogu ukoliko je "napadnut" i stavljen pod sumnju naš vrijednosni sustav.

Međutim, ima se malo toga lošeg za reći o Čedomilu Veljačiću ako uopće bilo što. Zvali su ga često natrag u Jugoslaviju, ali on je svoj "bijeg" shvatio sasvim ozbiljno. Stavio sam ovo bijeg pod navodnike jer za buddhističke isposnike to je nešto pozitivno, a ne kako se uobičajeno koristi na "divljem Zapadu" (Veljačićev često korišteni termin) u smislu vulgarnog eskapizma. Bio je velikan i, po nekima, pionir komparativne filozofije te je napisao zanimljivo djelo pod naslovom Schopenhauer i Buddhizam gdje se jasno ocrtavaju paralele između buddhističke misli i filozofskog sustava Arthura Schopenhauera. Veljačić je propagirao i vegetarijanstvo te napisao vegetarijanski manifest što je sasvim logično s obzirom na ideal ahimse koji se održao u svim isposničkim redovima Indije koji barem malo drže do sebe i do svoje dosljednosti.


Poema Nosorog duža je te je u cijelosti možete naći na ovoj poveznici. Ona izražava ideal hinayana (Theravada) buddhizma koji se naziva arhant. Ja ću ovdje zalijepiti samo pojedine strofe koje mi se estetski čine ugodnima.

K'o jelen u šumi ničim nesputan
što ide na pašnjak kuda god hoće,
budi mudar, čuvaj neovisnost,
osamljen se kreći kao nosorog.

Ako se nađe razborit prijatelj
za suputnika, krepostan i mudar,
da nadvlada sve teškoće na putu,
s njim rado pođi i budi obazriv.

Ako ne nađeš razborita druga
za suputnika, kreposna i mudra,
k'o kralj iz ratom osvojene zemlje
osamljen se kreći kao nosorog.

Nevolje, gnojave rane i bolest,
zaraženi ubod strašne strijele
opasnosti su čulnih užitaka.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Kao što slon koji se odvoji od krda,
Snažna uzrasta, pjegav, veličanstven,
gdje mu se svidi boravi u šumi,
osamljen se kreći kao nosorog.

Sućut, ravnodušnost, samilost,
slobodu,
nekad i suradost iskazujući,
bez mržnje prema ikom u svijetu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Napusti strast i zlobu, zaslijepljenost.
Kada okovi budu raskinuti,
neustrašen i na kraju bivanja
osamljen se kreći kao nosorog.

Oznake: Čedomil Veljačić, buddhizam