Foto blog projekt koji ću vam upravo sada predstaviti nastao je slučajno. Prva fotografija koju sam opalio bila je sasvim slučajna. One koje su uslijedile su također bile slučajne, a onda sam shvatio da postoji obrazac. Ideja je bila rođena! Ponekad znam biti jako skeptičan u svezi toga koliku su količinu teksta ljudi zapravo spremni čitati kada su online. Neka saznanja koja sam dobio radivši na vakuum.space-u (službenoj stranici inicijative mladih VAKUUM iz Varaždina) kažu da koncentracija prosječnog čitatelja traje oko minutu-dvije, a oni "uporniji" ostanu maksimalno pet minuta. Istina, treba znati zapakirati stvari i biti, kako se kaže, koncizan. No, mislim i da su te današnje novinarske i bombastične forme žrtvovale puno toga samo da bi postigle čitanost (pitanje što čitanost uopće u ovom smislu znači, ako išta). O click bait naslovima neću ni govoriti - to su uglavnom senzacionalistički naslovi koji iza sebe kriju točno nula sadržaja.

Nasuprot dugim tekstovima, priče koje su popraćene fotografijama uvijek su bolje prihvaćene od publike - em ne treba mnogo koncentracije, em slikice svi vole. Čini se da se malo toga mijenja od djetinjstva kad većina djece voli slikovnice i čudno im je da uopće postoje knjige koje sadrže samo more slova. Tako sam odlučio ispričati jednu priču koja je počela negdje na početku ovog ljeta 2017. godine. Riječi će mi, naravno, mnogo pomoći jer ćete na fotografijama uglavnom vidjeti moju ruku uz poneke interludije da malo razbijemo monotoniju. Pa krenimo!

Prva stvar koju moram napraviti (ne, nije još vrijeme za prvu fotografiju!) je dati vam ovo: The dream called Brajčino Erasmus + razmjena mladih, „Increasing Quality of Youth Work – Vulnerable Youth in Focus“, 6 zemalja: Španjolska, Latvija, Grčka, Belgija, Hrvatska i Makedonija kao domaćin. Živjeli smo tjedan dana u Brajčinu - planinskom selu u blizini Prespanskog jezera.

Prespa u daljini

Odbojka u vodi. Nismo imali loptu za odbojku pa je koristila i nogometna.
Što je sad ovo?

Fractura ossis metacarpalis IV manus sin. Pacijent zaprimljen radi operacijskog liječenja prijeloma 4. metakarpalne kosti lijeve šake. S obzirom na sekundarni pomak ulomaka, na kontrolnom pregledu se postavi indikacija za operacijsko liječenje na koje se pacijent i odluči. Ambulantno preoperacijski pripremljen. Pivski također opremljen.
Neljudski elementi zapaženi

Samo je jedan kralj. Pijanosti, prometnih nesreća i viđenja dualnosti u svijetu, ali ne one filozofske.

I psi moraju piti...

Zar ne Snow? Maja i Snow chillaju uz Dravu.

U trenutku snimanja ove fotografije, skvoš će morati još malo pričekati. Uz to, nemojte kupovati ove početničke loptice jer ni profesionalac ne može s njima igrati, a kamoli početnici.

Još jedan pesek spašen s ceste. Iako su ga na kraju prozvali Benji, meni se više sviđalo kad se zvao Gandhi

Malo domaćeg crafta

Ugodno iznenađenje s obzirom na uobičajene proizvođače industrijskog piva

Malo crafta iz Županje s hardcore punk festivala. Količina alkohola: nepoznata. Okus: pomalo skuren.

Stol broj 18 kod Pasarićevog doma na vrhu Ivanščice. Rođendanski poklon od Ivane i Igora. Ekspanzija za jednu od najboljih kartaških igara!

Nakon otprilike dva tjedna mi je dopušteno da skinem povez kojeg sam imao nakon operacije. Tokom prematanja kod moje doktorice koja mi je ujedno i teta, otkrili smo da je ožiljak veći nego što smo zamišljali. Je li to problem? Naravno da nije! Pa to kul izgleda i do groba će me podsjećati na Makedoniju, lijepa iskustva i koliko je glupo igrati odbojku.

Veličina ožiljka jasno vidljiva pri upisivanju u knjigu posjeta kod Blejske koče u Julijskim Alpama

Lakše se diše dok ne morate paziti na neke krpe zamotane oko vaših dijelova tijela. Lakše se tuširam, lakše živim i pijem pivo.





Prezentacija pred psicom...

A treba i u nešto natočiti

Malo naše Ive koja voli spavati na gajbama pive

Već dosad znamo što Snow voli

Poklon od Igora iz Italije

Kako se pobogu ovo našlo na ovom totalno trijeznom blogu?

Uplaćivanje dolara za fenomenalnu kartašku igru Star Realms. Varaždincima sam inače obećao da ću organizirati turnir u Star Realmsu...

Aquacity (jezero Motičnjak u blizini Varaždina) neki dan. Mama i tata labud i njihova tri ružna pačeta su prvo pojeli sve što smo imali, a onda su nas napali i zauzeli naše mjesto na obali. Prokleti pleziosauri...

Majina umjetnost s fotoaparatom ugrađenim u mobitel. Distorzija zvuka i slike.

Inače, malo tko iz planinarskog saveza zna da im se često motam pred vratima. Ne znam zašto dolazim tamo. Nešto kao da me vuče, a i nemam što drugo za raditi. Volim planine. Jako volim planine. Zezam se. Dolazim kod njih kupovati planinarske karte i fanatično ih skupljam.



Spremamo se osvojiti Medvednicu

Odličan Baltazar iz pivovare Medvedgrad! Jako hmeljasto, božansko hmeljasto.

Terapija: postupno normalno opterećenje ruke. Još 2 mjeseca ne jako opteretiti. RTG: kalus, položaj dobar. Status: sanirano.
Za otprilike 6 mjeseci doći na dogovor za vađenje neljudskih dijelova iz ruke. Moji science fiction prijatelji su bili jako razočarani kad su čuli da sve to umjetno mora izaći van. Pomislio sam u jednom trenutku kako mi se ne da prati opet s onim dezinfekcijskim sredstvima u bolnici, a ni nositi premala bolnička halja. Prije operacije sam lamatao spolovilom po odjelu za kirurgiju, ali čini se da nikom nije smetalo. Dogodilo se stvarno svašta ovo ljeto, a osim što se ruka odlično oporavlja, ove jeseni se konačno vraćam svojem studiju.

Što sam naučio osim toga da odbojka nije sport za mene? Naučio sam da nikad ne smijete odustati od nečega do čega vam je stalo. Za sve što nam se događa postoji neki razlog, a nekad je dovoljno pričekati, raditi samo ono što trebate, ispraviti greške koje ste učinili i stvari će se posložiti. Ne zezam se! I da, još jedna bitna stvar. Ukoliko ikad nešto slomite, pijte pivo. Molim Vas, kvalitetno!


p.s. - ako vidite u postu slike koje ne pašu pod opis i slično, zahvalite to editoru slika. Stvarno je primitivan i ne kužim zašto se to ne može promijeniti da bude more user friendly. Možda hint za neki od budućih updateova :)

Oznake: Moje ljeto