Porijeklom sam jedan od prinčeva Kneginca iako sam rođen u rodilištu grada Varaždina. Neki su samo 20 dana kasnije morali bježati preko mosta, ali u mojem slučaju je sve bilo jasno. Naši preci navodno dolaze sve iz Norveške pa preko Mađarske (trbuhom za kruhom iako to danas ne bi bilo logično s obzirom koliko je Norveška napredna zemlja), ali djed je definitivno iz Kneginca. Prošao sam danas na svom hodočašću pokraj njegove rodne kuće. Unutra su bili neki drugi nepoznati ljudi, a načuo sam da je sadašnji vlasnik poznatiji nogometaš koji vozi neku zgodnu mladu ženu u brzom sportskom autu. Koliko su te priče točne, ne znam, ali znam da djed nije imao sportski auto.

Naslijedio sam i profinjenije talente od njega, ali ljubav prema prirodi je sklonost na koju se ne mogu požaliti. Nemam pojma o traženju gljiva, ali možda i to jednog dana usvojim. Koliko je samo taj starac prohodao kroz šumu. Unuk se koprca u svojoj mladosti, ali polako to ide u željenom smjeru.
Iako je poznat kao heretik koji koristi svoj um da bi preispitao baš sve, začudilo bi neke da legenda priča o tome kako je baš on nosio drveni križ iz Marije Bistrice sve do rodnog Kneginca. Prvak među mladićima - ponosni nositelj simbola. Jabuka nije pala daleko od stabla, ali to ne znači da ću ja nositi križ nego ću vjerojatno čisto avanturistički ići hodočastiti na Mariju Bistricu. Planira se tu svašta, ali nemojmo se prenagliti. Još ima dovoljno "svetih" i onih drugih staza za proći u granicama naše Hrvatske.

A u međuvremenu treba se polako spremati. Nije dovoljno samo gomilati opremu! Imam neki osjećaj da će fizička spremnost biti ključna.
Deset kilometara i otprilike tisuću kalorija za boga ceste, a onda palačinke s povrćem i sir od kraveka... Kompenzacija je potrebna.

Dok spojiš ugodno s korisnim. Moglo bi se reći da sam sretan čovjek.
Nadam se da je i Jazi sretno došla kući.

Oznake: Hodočašće, Kneginec, rodni kraj, Jazi