Iskoristio sam si sad fora naslov za post, a imam neki osjećaj da neću ništa posebno napisati.
Zahladilo je i ljudi poput mene tendiraju se povući u tople jazbine. Dok bi bilo moguće da spavam zimski san, iskoristio bih to.
Ipak, čovjek sam, neka oslabljena forma prave životinje i moram sudjelovati u raznim festivalima i običajima koji uskoro dolaze.
Istina je, nekad se ima koristi od toga. Pretrpiš malo vidjeti neke ljude koje dugo nisi vidio, ali djed i baka znaju iskeširati nešto love pa se onda to uloži u nove činele ili 32" monitor. Nije to, na kraju krajeva, ni tako loše. Osjećam se kao ona vip reklama u kojoj početak školske godine nije loš za mlade školarce jer će dobiti nove mobitele i eyepadove i slično.

Ljudi su mislili da sam mrtav, ali nažalost, nisam. U biti nemam što pametno za napisati jer trošim svoju inspiraciju trenutno na stvaranje prvog albuma s bendom pa sve što razmišljam ili stvaram ide tamo. U zadnje vrijeme sam se i opet počeo baviti (teorijski samo, iako sam imao jedan poziv na star party na Sljemenu) svojom dragom astronomijom. Počeo sam opet slušati radio i smanjio generacijski jaz između djeda i samog sebe.

Osim Andromede svakog utorka, bilo je i dosta zanimljivih predavanja u zadnje vrijeme ili sam ih samo ugledao jer sam ih počeo tražiti. Mjesec astronautike u Varaždinu; mislim da mi je prijatelj rekao da smo bili i u lokalnim novinama. Pa dobro je to, malo publiciteta na pravim stvarima ne škodi. Ovaj tjedan na bioetičkom utorku na filozofskom fakultetu je bilo predavanje pod naslovom: Kolonizacija svemira. Moj kolega radi na sf romanu pa su nam dobro došle svakakve ideje, ali i pogled fizike na sve to skupa - uvijek treba sačuvati određenu dozu objektivnosti u vezi sanjarija pa je zato prirodna znanost najljepši alat za to. Danas predavanje o Tolkienu u novoj akropoli pa ono... vidjet ćemo kako naša lokalna sredina stoji s takvim događajima. Izlaze li iz kuća iz nekog drugog razloga osim kupovanja poklona za svoje bližnje. Nekako mi lijepo za vidjeti starije ljude koji dođu na takva predavanja i prate ga pozorno skoro kao mala djeca koju sve zanima. Ako ću i ja biti takav kao starac, a namjeravam baš to, želim biti tako inkvizicijski nastrojen i u tim, posljednjim danima svog života. Iako zvuči ofucano, nema ničeg boljeg od novih saznanja i širenja vidika. Imao sam jednom davno ideal/moto koji je glasio otprilike ovako:

"Svaka stranica koju pročitaš nešto znači. Svaka stranica koju pročitaš je jedan korak bliže tvom cilju."

I čini mi se da nisam bio u krivu. Naravno, zavisi što nam je cilj, ali eto, moj uključuje čitanje svakakve literature.
Malo stvari daje taj osjećaj koji postižemo kad pričaju dvije načitane osobe. Razgovor dobi dubinu koju, nažalost (ili na sreću za akademsku zajednicu?), nema jedan razgovor između prosječnih ljudi. Ne mislim nikog uvrijediti, samo je činjenica da dubina ima svoj zamah tamo gdje nema potrebe za teškim radom da bi se preživjelo. To su čak i stari Grci znali (schole), a to vrijedi i danas.

Ubrzava nam se život. Kultura čitanja ostaje samo među čudacima i starijima koji nisu odrasli u fast food culture vremenu.
No, da ne popujem previše, iako će mi to kad tad biti posao, mene više brine kako izabrati supstancijalnu literaturu. Obično se dogodi da na 15 loših knjiga dođe jedna odlična, ali to opet ovisi o tome s kim se družite i tko vam predlaže literaturu koju čitate.
Život je prekratak, a knjiga je toliko da ti srce stane. A onda se opet sjetim svemira i njegove veličine. Nadam se slijetanju na Mars (ali ne u sklopu onog apsurdnog reality showa - iako moram priznati da bi bilo zanimljivo gledati kako bi to bilo da ljudi umru pred kamerama. Ako vas ova izjava uznemirava ili imate neke sumnje u vezi mog morala, moj odgovor je: pa što? Ljudi danas gledaju druge ljude kad rade bilo što; gledate seks na reality showu, svađe, tučnjave, svi mi znamo da želite i grand prize, a to je u ovom slučaju smrt) još tokom mog života. Možda i eksploziju Betelgeusea pa da doživimo svi skupa zadnje dane na ovom planetu :)

Oznake: medvjed, zimski san