Vratili smo se iz vode. Misija je nažalost propala. Nije u potpunosti, ali je cilj na kraju ispao previše ambiciozan.
Heroj s Banfice i ja smo trebali doći do susjednog sela naše Jadrije ("kupališta" kraj Šibenika), ali na kraju smo jedva izašli izvan voda Jadrije. Na sjeveru koristim bicikl, a ovdje koristimo dasku/e. Slijedeći put ćemo uzeti dvije jer smo prekasno shvatili da je jedna daska (makar prilično velika) premala za našu težinu od gotovo 170 kg. Da stvar bude ljepša, nakon muka s "veslanjem", maska za ronjenje je pala s daske i potonula. To uopće ne bi bio problem da nas valovi odmah nisu odnijeli dalje od mjesta potonuća i da točno na tom mjestu nije bila neka mreža za ribe. Nakon dugotrajne potrage smo mrežu našli, izronili masku i krenuli prema obali. Odlučili smo se da se pješke vratimo do naše baze.

Već smo puna dva dana ovdje (dan kada smo došli ne računam) i prilično je lijepo. Jadrija je mirno mjesto u kojem nema mnogo ljudi. Barem je to tako prije nego što počne 8. mjesec. Uzeo sam brdo knjiga i filmova te sam s herojom s Banfice složio fini LAN kutak za vrijeme kad sunce pripeće i nemoguće je biti vani. Za uspostavu LAN kutka idu posebne zahvale ministru municije kojeg ovim putem pozdravljam.

Slijedeći plan nam je ipak doći do tog nesuđenog sela (za kojeg ni ne znam kako se zove, samo znam da postoji) s dvije daske i ovaj put pripremljeniji. Do kraja ljetovanja bi bilo lijepo da stignemo pješke i do Vodica, ali za to još ima vremena. Zbog odmora na jugu, vožnje biciklom stagniraju i stali smo negdje na cca 150 km. Kad se ekipa za vožnju vrati kući, nastavljamo s akcijom.

I u vodi kao klaun/klošar



Pozdrav od Maze