Koristim tehnologiju koliko mogu jer je ona veoma poboljšala standard ljudskog života.
Stvari su postale lakše i čuda o kojima se nekad samo sanjalo su postala stvarnost.
Moglo bi se svašta reći o dobrobitima koje nam je dala tehnologija, ali isto tako i o nedostacima i poteškoćama koje trpimo (ili ćemo trpjeti) zbog razvoja tehnologije.
Ipak, ja ću se u ovom postu zadržati samo na jednom malom dijelu tehnologije.

Ja se ne bojim tehnologije, ali me ponekad začudi njezin doseg i njezine posljedice na svakodnevne stvari koje su prije bile smatrane "normalnima". Pretpostavljam da bi se to moglo objasniti jednom rečenicom: Svijet se razvija i ide dalje. EyePhone i slične stvari neću, doduše, nikad koristiti jer mi više odgovaraju "glupi" telefoni koji mogu samo zvati, primati pozive i slati i primati poruke. Danas čak i svi "glupi" telefoni imaju kamere i slične dodatke, ali to je čisto nepotrebno. Imate dobre fotoaparate i ako se želite slikati koristite ih! Bojim se vremena kada će mobitel, televizor, mp3 recimo i fotoaparat biti u jednom uređaju. U tom slučaju ću biti i sam prisiljen da posjedujem takav uređaj. Slažem se da je ekonomično jedino radi prostora kojeg bi taj uređaj zauzimao. Bolje imati jedan aparat nego koliko funkcija toliko aparata.

Pišem ovo zato što sam se nedavno sjetio svih albuma koje su ljudi posjedovali u kojima su bile faktičke slike. Faktičke, a ne digitalne. I digitalne slike mogu biti faktičke, ali najčešće one ostaju samo pohranjene u nekim datotekama na kompjutorima ili nekim prijenosnim podatkovnim jedinicama. Ono što me još više začudilo je da sam shvatio da kad pokušam nešto napisati na papir (krasopisom - iako ja nikad nisam pisao lijepo i reći za neki moj rukopis da je krasopis zapravo je jako loše), moram uložiti veliki trud u to. Prije su ljudi pisali cijelo vrijeme ručno i nisu imali tipkovnice po kojima su "kucali". Na neki način smo napredovali, ali smo i izgubili neke fine stvari poput starih zapisa koje onda netko jednom pronađe i divi se arhaičnosti rukopisa i slično.

Zapravo, kako bi izgledao blog koji bi bio pisan ručno?