Ovaj post će biti o strasti mnoge djece, ali i strasti mnogih odraslih ljudi. Doduše, oni koji osjećaju strast prema temi ovog posta bi sebe prije nazvali djecom nego odraslim ljudima i to s ponosom. Odrasli čovjek je i najbolji ako ostane dijete. U ovom postu će se raditi o igračkama našeg djetinjstva i mnogih djetinjstva koje dolaze nakon nas. Igračke koje se s vremenom pretvaraju u kolekciju, ali ni ne moraju. Za neke one ostaju zauvijek igračke (makar ih čuvaju na policama kao na nekoj izložbi da cijeli svijet vidi – ili barem, ako nitko drugi, oni perverznjaci koji zaviruju u naše sobe). Radi se o lego kockama. Dugo vremena već namjeravam napisati nešto o lego kockama i dobio sam par dobrih ideja u vezi toga. Umiješao sam u to i Platona i njegove ideje i još neke stvari, ali neću o tome jer ovaj post ipak nije taj već dugo namjeravani post. Ovo što sada pišem je neka vrsta uvoda u post, a to radim samo zato jer se osjećam krivim što nisu neke osnove mojeg poimanja lego kocaka objašnjene. Ući ću odmah u tematiku i ako netko osjeti da ne može pratiti, duboko se ispričavam.

Sam naslov je zapravo čudan. Naši hrvatski prijevodi mi uvijek izmame osmijeh na lice, a ovaj put je i bila namjera da bude tako „šentravo“ i „zabavno“ prevedeno. Normalni Ivan je hrvatski prijevod od engleskog „Regular John“. Utipkao sam u google prevoditelj riječ „regular“ čisto da vidim što će sve izaći. Odmah sam želio napisati „normalni“ Ivan, ali ovo sa savjetovanjem s google prevoditeljom je ovaj (jedan od rijetkih) puta bilo jako instruktivno. Ono što se kao glavni izbor izbacilo je riječ „redovan“. Ostale mogućnosti su: „pravilan“, „stalan“, „dobar“, „akuratan“, „prvog tima“, „simetričan“. To su pridjevi koji postaju sve zanimljiviji kako se redaju. Zapravo, pridjevi mi i nisu toliko zanimljivi. Ono što me zapravo obradovalo su neke izbačene imenice. Npr.: „redovnik“, „vojnik stalnog sastava“ i „stalna mušterija“. Tri nepovezane titule (ako bi to mogli tako nazvati). Našao bi se sigurno neki šaljivdžija koji bi našao neke poveznice između te tri titule. Recimo da je prva naše stalno zanimanje, drugo je samo kad se vodi neka vrsta jihada i treće je ono što smo mi u vrtiću. Dobro, ovo je primjer mojeg uma koji je sišao s (uma?) lanca.

Kakve sad to uopće ima veze s lego kockama? Radi se zapravo o vrlo jednostavnoj stvari. Postoje stvari koje su već u svojoj biti predestinirane. Neki bi rekli da su takve sve stvari pa i ljudi, ali ja volim misliti da postoji neka nesvrhovitost u ovom vrtlogu ljudskih pokušaja da nađu smisao (a kroz to zapravo samo pokušavaju opravdati svoje postupke). Ako ljudi imaju pravo tražiti neku svrhu i onda se na nju pozivati onda ja imam pravo odbaciti mogućnost svrhe i pozivati se na nesvrhovite i ne-predestinirane stvari. Slijedeći put dok ste u dućanu u kojem obično kupujete lego kocke, pogledajte malo kutije na kojima piše Star Wars, Pharaohs Quest, Kingdoms, itd. Nakon toga, bacite pogled na kutije na kojima piše Lego City. Nisam vam to rekao da pogledate zato da bi vidjeli da su cijene niže od ostalih paketa, iako je i to istina! Pogledajte samo te face, pogledajte tu neodređenost. Možda se te žute male glavice smiju ili mršte i izgleda kao da imaju neke izraze lica, ali zapravo nemaju. Lego city su lego kocke za svu djecu koja imaju podivljalu maštu. To su djeca/ljudi koji samo jednim pogledom na kutiju vide toliko scenarija u glavi da bi se nekome zavrtjelo (često se i njima samima zavrti). Ima i takvih koji kupe lego city setove jer kao skupljaju životinje ili žele samo ispuniti želju iz djetinjstva kad su željeli da imaju traktor od lego kocaka. To su, čini mi se, sve samo izgovori za nešto što se skriva u glavama tih ljudi. Dobro, možda moram prestati pisati u ovom tonu jer izgleda kao da su ti ljudi o kojima pričam bolesni. Nisu bolesni, oni su samo... drugačiji. Ono na što sam želio ukazati je to da su svi ostali setovi nekako predefinirani i predestinirani. Vitezovi su zeleni (zmajevi) i crveni (lavovi). Lavovi se bore protiv zmajeva i usput su pravi „vitezovi“ koji spašavaju mlade dame iz zarobljeništva. Zmajevi na kraju izgube (makar oni koji kupe te setove nikad to ne isceniraju jer ih sam osjećaj neke završenosti kopka i ne da im mira). Star Warsi su zapravo i jasnija priča od vitezova. Star Warsi imaju svoju Lucasovu (+ fan art) priču i djeca/odrasli tu priču prate. Sjećam se kad mi je zadnji put moj prijatelj rekao kako neće da u našem lego universeu postoji nešto kao „the force“ jer bi to Jedijima dalo ogromnu prednost i zapravo samo postojanje Jedija bi zahtijevalo da se naši junaci definiraju – jesu li oni za Republiku ili za Separatiste. Samo bogovi i prirodne sile znaju koliko ovdje postoji dilema. Naravno da želim biti pravednik, ali teško je odbaciti savezništvo Darth Vadera. Iako, u ovoj „igri“ ja konačno ne moram ispaštati za to što činim zla djela! Nema nikakvog karmana i ostalih zakonitosti (religijski, ideologijski ili pak znanstveno obojanih) koje bi me zaustavile u tome da budem zao i da cijeli svijet (ili barem onaj koji se prostire toliko koliko je lego kocaka u mojoj sobi/kući) postane rob mojoj moći. Mojoj i Darth Vaderovoj moći. Otišao sam predaleko. Poanta je bila u tome da mi nekako nije pasalo da ne postoji „the force“ u našem lego universeu. Možda zato jer imam puno Jedija i Sithova ili samo zato jer sam htio prkositi svojem prijatelju za kojeg bi htio vjerovati da manje zna o „forceu“ od mene. Ono što je jasno je to da me priča toliko uvukla u sebe da mi je oduzela moju maštovitost. Star Wars lego kocke su predestinirane. Takvi su i razni drugi setovi (da ne ispadne da sad samo pljujem po Star Warsima) poput Pirata s Kariba ili nadolazećih Lord of the Rings lego setova. Naravno, svi će „trebati“ imati Legolasa i Aragorna, a ponajviše Gandalfa (koji će doći u super setu u kojem se dobi neka vrsta novog konja i mali Frodo! – početna scena kad se Gandalf vraća u Shire). Ono što je najtužnije je baš to da je Gandalf predestiniran i on može raditi samo određene stvari. Sigurno će biti znojavih i debelih, užasnih ljudi koji će zamišljati u svojoj glavi da Gandalf ima dijete s nekom hobbiticom, ali takvi već vjerojatno zamišljaju i stvari poput toga da je Sauron žena u seksi lateksu koja čeka da izbičuje sve koji joj pred nju donesu prstenje, a da to nije „the one ring“. Sjetio sam se sad doduše primjera u kojem postoje neki likovi koji nisu toliko predestinirani, ali ipak jesu čim su stavljeni u neki kontekst. Recimo, u jednom od Kingdoms setova postoji i dobri lokalni kovač (tako ga ja zamišljam) koji marljivo radi oružje i to oružje koriste samo lavovi – znači, vitezovi koji su na strani dobra.



Moj se zove Mišo (iako bi neki rekli da ni to nije baš neko maštovito ime za blacksmitha – prevedi na 'rvacki). U nekom drugom svijetu (nekoj drugoj kući, nekom drugom domu) on radi za zlu stranu, ali ovaj moj je baš dobar i ne može si u tome pomoći. Takav je rođen. Vitezovi su ipak malo lakša kategorija što se tiče predestiniranosti pa onda postoje i ovakvi rubni likovi poput Miše koji nisu odmah otpočetka određeni. S druge strane, Aragorn i Anakin „Skyguy“ Skywalker su kao figure na šahovskom polju. Oni se kreću kao lovac, konj, kula ili u „najboljem“ (najpovoljnijem) slučaju kao kraljica (koja je neki moćnik poput Darth Sidiousa ili Saurona – koji može na bilo koju stranu, kako mu već paše). Ipak, Mišo je ona nepredvidljivost koja se desi dok pijun postane kraljica i kad jedan pijun koji se kretao samo ravno po ploči, sada može ići u svim smjerovima i rušiti sve pred sobom. Mišo je nedefiniran u svojoj definiranosti, ali on je osvježenje za maštu i zato moramo biti zahvalni na takvim „rubnim figurama“.

Ono što mene ipak više dira od pukih običnih (unaprijed određenih) pokreta po šahovskoj ploči je to kad ploča uopće nestane, a ako već ona i mora postojati onda se konj više ne kreće kao konj i kula više nije u boljem položaju od pijuna. Sve je neuređeno i sustav je u velikoj entropiji. Sve zavisi od trenutka, sve zavisi od raspoloženja. Ljudski um je sposoban za takve stvari i mislim da je zapravo u tome najveća čar. Određenost je za svakodnevni život poput četkanja zubiju, stizanja na posao i izvršavanja (dosadnih?) svakakvih poslova na koje je čovjek primoran ili nije primoran, ali mu se s vremenom sve čini kao neka vezanost lancima pa bi napravio sve samo da ti lanci puknu. Neodređenost je ono što stavlja naš um u pogon. Slično kao kad gledamo u mrak pa se kaže da se naš um s nama poigrava. Naša mašta raspaljuje i stvara nešto iz ničega. Ja „gledam u mrak“ u trenutku kada gledam u kutiju Lego city seta. Obi Wan Kenobi je možda velika faca, ali jedan pogled na normalnog Ivana i sve stvari su jasne. Iza Obi Wan Kenobija stoji cijeli kanon, a iza našeg Ivana nema ničega. Iza normalnog Ivana stoji samo velika praznina koja je spremna da ju ispuni sadržaj našeg uma.

Set lego kocaka koji me na neki način ponukao da ovo napišem se nalazi na mojoj polici i više puta tokom pisanja ovog sam pogledao na policu. Iako je to na neki način opet predefiniranje i predestiniranje, ja ću vam pokazati kako normalni Ivan izgleda (iako ćete na kraju shvatiti da zapravo ne mora izgledati baš tako).



Na opisu seta i piše da je on „Man“ i dobiva se još i „Woman“, bicikl, daska za surfanje i njihov kamper. Ne smijemo zaboraviti i ribu – koja je doduše predestinirana da ju se pojede – makar sam ja svoju bacio na plavu lego površinu pa neka pliva. Ionako riba nema veze s tim normalnim Ivanom i njegovom „woman“ (ili je on njezin?! Nemojte se samo vrijeđati, borci za ljudska prava i potlačene). Da ovo ne bi na kraju završilo s još nekim definiranjem (kad se već toliko borimo, očito, protiv toga), evo još nekih mojih prijedloga za normalnog Ivana. Ovaj koji je iznad objavljen je pomalo ipak premlad. On je s djevojkom otišao na kampiranje (i to vjerojatno u tatinom kamperu – iako iza piše: „Nije tatin – moj je!“). Priznajem da ovaj dio već postaje jako subjektivan pa mi je teško ne reći nešto, a da ne preslikavam svoj um na ovaj (digitalni) „papir“. Normalni Ivan je možda već polako „namješteni“ čovjek koji ima i ženu. Za djecu doduše ne znam, ali ako ih i ima onda su kod bake i djeda na čuvanju. Ima i dobro plaćeni posao makar mu već polako taj posao dosađuje. Kad smo već kod dosađivanja i žena mu dosađuje pa već duže vrijeme na poslu (ali i izvan njega) koketira s mlađom kolegicom. Idu on i žena u lego Crkvu, ali potajno ga zanimaju filozofska djela. Na polici je Biblija, ali to je samo ono očito. Čita i Toru, Vede i Kur'an, ali to njegova žena ne zna. Po tome bi bolji normalni Ivan bio ovo:



Na ovom setu piše da je on Person 1, a njegova žena (ili što mu to već je) je Person 2. Opet ta neodređenost koja me sve više fascinira kako pisanje ovoga uzima svoj zamah i kraj. Nadam se da sada shvaćate zašto je na početku posta bila ona priča s google prevoditeljem i više opcija kao što su "redovnik", "vojnik stalnog sastava" ili "stalna mušterija". Obi Wan Kenobi je Kenobi Wan Obi (kojim god redoslijedom pisali) je Wan Kenobi Obi je Kenobi Obi Wan. Normalni Ivan može biti uzoran muž, ubojica, heroj ili silovatelj. Odveo je ženu na kampiranje, ali možda ju je samo odveo na "čistinu" da je se lakše riješi i napravi mjesta za svoju mlađu kolegicu. A možda se zapravo ne radi uopće o normalnom Ivanu nego o normalnoj Ani (uzeto jer je često 'rvacko ime, a ispada da je baš i Ivan čest). Zavisi tko gleda i kako gleda. Sve u svemu, normalni Ivan je čista ideja neodređenosti i nepredvidljivosti. Normalni Ivan je ništa, ali može postati baš sve.


Sve slike su preuzete s Brickipedie koja je dom (i orijenitr) za sve ljubitelje lego kocki.
Uz čitanje posta predlažem slušanje pjesme od Queens of the Stone Age-a koja se prigodno zove...
Normalni Ivan