Točno sam znao da će za poganski blagdan ne biti snijega. Mislim, padne ono skoro tjedan dana prije i brutalan je a onda kad ga treba ga nema. Mislim meni ne treba, ali sam čuo kako smrtnici cvile kako bi oni snijeg za poganski blagdan da im je to dobro za ugođaj.. tralalalala..

Svake godine je ista priča i sve više je ljudi na ulicama i ne samo tamo nego i u dućanima. Logično je onda da je i više dućana. Mislim si ono.. postoji li koji dućan kojega je netko otvorio samo zbog poganskog blagdana pa igra na onu kartu.. "Svi kupuju..Sad će se sve isplatiti." Hm..ma sumnjam.

U dnevnoj sobi imamo nekakav bor. Okićeni je sa zlatnim kuglicama, ali ne onim kič zlatnim jewish christmas kuglicama nego ono.. kako bih rekao.. umjerenim zlatnim kuglicama?
Jedna stvar koja mi nije jasna.. kako iz godine u godinu ljudi slave taj neki blagdan misleći da to pripada njihovoj religiji..
Apeliram na takve da pogledaju malo i informiraju se. Kićenje bora je poganski blagdan i jedini razlog zašto ga mi imamo u kući (barem s moje strane) je taj da je to POGANSKI običaj.. nema tu to nikakve veze sa vašom religijom.
Najbolje mi je kad ljudi rade nešto a niti ne znaju otkud je taj običaj. Strašno ako se mene pita, ali me se ne pita..ali ja svejedno govorim.. aha, zaustavi filozofa ako možeš.

Ah, da. Zaboravih. Dobio sam skoro napadaj danas dok sam morao sa svojom dragom roditeljicom ići u neki dućan (koji je btw. jako popularan i sjaji se iz njega komercijalizam i bilo je mnogo ljudi i.. da, moram stvarno nastaviti?). Suosjećajte malo sa mnom.
A za one od vas (ako vas uopće još ima, već negdje tamo od 200-tog posta nisam siguran da li bilo tko ovo čita.. sad je blizu 600 postova pa ono.. već odavno ne pratim da li tko čita il' ne.. hm.. svejedno!) koji uživate u tim svim mogućim šopinzima i slično imam ispriku ako sam vas kojim slučajem uvrijedio (oke, ovo nije slično meni i ako netko slučajno čita ovo tko me zna, znat će da mi je svejedno ako sam vas uvrijedio ili ne..ali, barem danas mogu biti pristojan..danas i sutra.ne?). Samo da vas upozorim.. u novoj državi odnosno u novom poretku neće biti toliko shopping centara pa će možda neki od vas koji ste šopingoholičari sa megalomanskim pretenzijama patiti malo, ali.. ne patimo li svi kad tad?
Konzumerizam se proširio ovih dana u sve pore našeg društva. Čak i taj vaš blagdan vam je postao čista komercijalizacija.. Više se čak niti ne zna koja je bit tog blagdana od toliko silnih poklona. Koja je bit tog blagdana?
Darivanje? Hm, ne..koliko ja znam, ali svejedno sve miriši kao da je baš to smisao tog blagdana.
Zapravo, jedino što i vidim tijekom tih par dana nekakvog uzbuđenja je ta trka po dućanima i razmišljanje što ćemo kome kupiti.. mislim, pokloniti.
Mala djeca se već odmalena uče da rade nekakve popise želja koje će kao Djed Mraz/Božićnjak/All knowing old man in a red suit pročitati i onda svima nama lijepo uslišati želje.
Onda nakon nekog vremena djeca kao odrastu pa ili zaborave na djedicu ili odrastu pa više ne vjeruju da se neki stari pervertit po noći šulja u naše kuće kroz dimnjake.. eh da! Tu je drugi problem..
Koliko sam ja shvatio.. dimnjaci su općenito preuski.. ili naš djedica ima neki poseban SF uređaj s kojim se smanji u primarne čestice i samo klizne niz dimnjak? Moguće je i to. Djed sigurno zna za SF žanr. I voli ga.
Onda kad odrastemo do neke ajmo to nazvati zrele dobi.. onda dečki kupuju svojim curama ili cure svojim dečkima ili dečki svojim dečkima ili cure svojim curama ili dvospolci curama ili dvospolci dečkima ili dečki dvospolcima ili cure dvospolcima ili dvospolci dvospolcima (smo izostavili koga? Ne, krasno!) nekakve poklone i onda mi je najbolja fora kad netko ne kupi nešto što je netko drugi želio pa onda ide svađa oko toga. Ako se mene pita to je čista mentalna retardacija.

Kad već pišem o ovim stvarima ne mogu se suzdržati a da ne napišem što je naš ministar municije danas izjavio ( nije od riječi do riječi, malo je ukrašeno ali u biti je poanta ista) :

"Ja ti idem na onu HC polnoćku. Velim ti, moraš ići s menom. Ženske ti se totalno urede ono, pa ipak dolazi Isus ne?
Makar malo me ometaju ti dekoltei i ostala ratna oprema pa ne vidim baš uvijek KAD točno Isus dođe , ali nema veze.. Isus oprašta."

Na kraju, sva ta strka traje samo jedan dan..no dobro dva. I onda nakon toga opet sve isto.. makar ne! Onda ide nova strka oko nove godine i gdje ćemo biti, kako ćemo biti i na kraju krajeva dođe i ono moje filozofsko pitanje: Zašto ćemo biti?
Neki su bili taktični pa su si već uredili mjesto boravka za novu godinu.. sjetite se one neke finte kao da kako započnemo novu godinu takva će nam biti cijela.. Hm.. kako sam započeo prošlu?
Aha da.. pripadnici kabineta i ja smo pokušavali lansirati bocu od kapitalističkog pića u svemir sa običnim raketama kupljenim u najobičnijem dućanu.. hm.. ili, imali privatni rat u kojem je i Isus malo u svojim jaslicama nastradao pa je ministar municije ove godine ugradio dodatnu opremu za Isusove jaslice: Anti-air shield iliti protupetardni/raketni sistem.
Nešto se šuška da će ove godine biti i molotovljevih koktela..
Oh, pitam se kakva će onda biti cijela slijedeća godina..

Živi bili pa vidjeli.

Stojimo u snijegu koji nam ide sve do koljena pa čak i više.
Izgleda kao da je zima, ali meni uopće nije zima. Za nju ne znam.
Iako.. po onome kako se ona drži i smije cijelo vrijeme mogu zaključiti da niti njoj nije zima.
Smije se.. onda se ja smijem. Oboje se smijemo. I to traje.


Opet sam iskopao jedan od starih back up CD-a iz hrpe CD-a koja mi redovito obitava na stolu.
Čudo jedno koliko toga se nađe na tim CD-ima... ono, čisto jedan drugi svijet. Čak se više niti ne sjećam tko su ti ljudi..
Ma dobro, kad bih to rekao, rekao bih laž. Znam ja dobro tko su oni, ali pitanje je prije da li oni još uvijek znaju tko sam ja =)
Moram priznati da se ne sjećam s kojeg je to kompjutora back up CD ali gore ima svačega. Od slika pa do muzike pa do nekakvih tekstova koje sam pisao kao mladi romantični junak. Ne mogu a da se ne pitam opet: pa gdje je taj klinac nestao? Što se desilo?

Puštam pjesme po redu i polako se slaže slika u glavi. Da! To se stvarno događalo. To je bila realnost.

"I'm surrounded by lies..everywhere I turn.."

Koje su to stvari bile..Kakva razmišljanja su to bila. Isusova razmišljanja. Danas mogu samo stremiti tom idealu koji je prije živio u meni. Prije, prije, prije..

Opet dolazim u stvarnost (sadašnju) i sjećam se hladnog polja.. Ti smiješ se.. ja smijem se.. i sve je opet kao prije.

"Ako ova rečenica gore vrijedi onda ja upravo postajem jači nego prije.
I zato bi bilo bolje da me se čuvate više nego prije."

Nisam baš siguran, ali u ovih skoro 600 postova koje sam dosad uspio "sklepati" na svojem blogu mislim da je jedan već počinjao na ovaj način. Ili je samo bio naslov isti? Ne sjećam se točno morao bih detaljno pregledati arhivu.. iako, to radim dosta često da se prisjetim onoga dječaka koji je par godina dosada ovo sve pisao.

Ponekad osjetimo prisutnost takvog besmisla da bi se najrađe samo predali. Pali na koljena i rekli: "Ja više stvarno ne mogu."
Ovaj trenutak vjerojatno nikome nije drag, ali to je upravo taj trenutak u kojem do izražaja dolazi naša snaga.
Sve što smo naučili dosad bi trebali iskoristiti upravo u takvim trenucima. Svatko može biti jak kad mu je lagano u životu, ali samo oni snažni mogu biti jaki kad im je teško. Samo u tim trenucima ona prava snaga i naše iskustvo dolazi na površinu jer čini se da se cijeli svemir urotio protiv nas a mi svejedno stojimo kao kipovi i ne dopuštamo da nas uzdrma niti najjači vjetar.

Ponekad kad tako stojim i gledam malo iza pa malo naprijed, poželim da dođe neka oluja i da me pokuša srušiti.
Ne igram se ja sa silama prirode niti ih izazivam samo ponekad poželim vidjeti da je sve ono prije imalo smisla i da niti jedno iskustvo koje sam prikupio nije tu uzalud i da ću jednog dana moći iskoristiti to što sam naučio.

Prošlost te uči.
Sadašnjost je vrijeme djelovanja.
Budućnost je posljedica djelovanja u sadašnjosti.

Živim u sadašnjosti, gledam u budućnost.
Ideja je besmrtna.