"Ako ova rečenica gore vrijedi onda ja upravo postajem jači nego prije.
I zato bi bilo bolje da me se čuvate više nego prije."

Nisam baš siguran, ali u ovih skoro 600 postova koje sam dosad uspio "sklepati" na svojem blogu mislim da je jedan već počinjao na ovaj način. Ili je samo bio naslov isti? Ne sjećam se točno morao bih detaljno pregledati arhivu.. iako, to radim dosta često da se prisjetim onoga dječaka koji je par godina dosada ovo sve pisao.

Ponekad osjetimo prisutnost takvog besmisla da bi se najrađe samo predali. Pali na koljena i rekli: "Ja više stvarno ne mogu."
Ovaj trenutak vjerojatno nikome nije drag, ali to je upravo taj trenutak u kojem do izražaja dolazi naša snaga.
Sve što smo naučili dosad bi trebali iskoristiti upravo u takvim trenucima. Svatko može biti jak kad mu je lagano u životu, ali samo oni snažni mogu biti jaki kad im je teško. Samo u tim trenucima ona prava snaga i naše iskustvo dolazi na površinu jer čini se da se cijeli svemir urotio protiv nas a mi svejedno stojimo kao kipovi i ne dopuštamo da nas uzdrma niti najjači vjetar.

Ponekad kad tako stojim i gledam malo iza pa malo naprijed, poželim da dođe neka oluja i da me pokuša srušiti.
Ne igram se ja sa silama prirode niti ih izazivam samo ponekad poželim vidjeti da je sve ono prije imalo smisla i da niti jedno iskustvo koje sam prikupio nije tu uzalud i da ću jednog dana moći iskoristiti to što sam naučio.

Prošlost te uči.
Sadašnjost je vrijeme djelovanja.
Budućnost je posljedica djelovanja u sadašnjosti.

Živim u sadašnjosti, gledam u budućnost.
Ideja je besmrtna.