Govorim o "najlakšem" od svih poroka. Govorim o poroku na kojeg svatko od nas može naletjeti (i to ne samo punoljetni kako je po zakonu već i maloljetni građani RH).
Govorim o jednom od poroka koji je najzastupljeniji među mladima i koji je podcjenjen kao moć zavaravanja i oduzimanja vlastitog mišljenja.
Mnogo ljudi koje srećem na svom životnom putovanju (većinom su to maloljetnici kako sam već prije rekao, koji nemaju pojma o čemu se radi niti kakav učinak taj određeni porok ima na njihov organizam) govore kako je to prolazno i da je to samo jedna "faza" u njihovoj mladosti koja se mora proći. Ja sam osobno mišljenja da to nije nikakva faza. Priznajem, bilo je vremena kada sam i sam smatrao da je to samo jedan period koji će proći i biti samo prolazna stanica u mladosti čovjeka.
Mnogi ljudi koje sam sretao dosad na svom putovanju su govorili o puno stanica koje se prolaze u životu i koje mladi čovjek "mora" proživjeti da bi krenuo dalje. U većini slučajeva su to bile laži, odnosno ne laži nego samozavaravanje pojedinaca. Odavno je poznata činjenica svim promatračima života da kada ljudi kažu da je nešto trenutno to uopće nije tako.. govorim sada o nekim navikama (i sama riječ govori o nečemu što je čovjeku u navici pa je stupidno govoriti o povremenosti kao vremenskom razdoblju). Većinom se ljudi tiješe da će nešto biti trenutno, a svi znamo da će se vjerojatno stvari nastaviti svojim tokom (ponavljanjem), možda u manjim količinama, ali stvari će uvijek biti takve ili slične. Ljudima je potrebno jako puno vremena da se promijene kao što je i evoluciji potrebno da uzme neku karakteristiku kao "prirodnu" za neko biće.

Da se vratim na temu od koje sam zalutao. Porok koji spominjem vas zavara. Stvori poput ostalih droga neki blagi osjećaj da je sve u redu i baci vas čim dalje moguće od realnosti koja je okrutna. Još stari dobri Nietzsche je govorio kako je istina okrutna i da zato imamo umjetnost koja će kompenzirati ružnoću i okrutnost koju nam istina cijelo vrijeme servira.
Porok koji nas prisiljava da nastavimo dalje misleći da je sve još uvijek pod kontrolom. Sami tijekom tog vremena osjećamo da nam polako osjetila zatupljuju, ali mi uporno sebi tvrdimo da je sve u redu. Da ne spomenem uz to i "dobar" osjećaj koji razvijamo u sebi. Ljudi su nam nekako bliži i prijazniji. Rađe ih grlimo i pjevamo sa njima pjesme koje inače nebi pjevali.
Mislimo da je ovo zadnje.. uvijek si to govorimo a zapravo smo slabi.
Prokleta ovisnost u nastajanju koja oslabljuje čovjeka iznutra. Da se barem onda osjećamo dobro nakon toga svega. Ne osjećamo se.. Nadčovjek se nikad neće sa niskim zavaravajućim sredstvima osjećati dobro.. Nadčovjek to ne treba. Nadčovjek će poraziti niska ovozemaljska opijuajuća sredstva i ostaviti sve one koji si njima mažu oči. Ostavit će sve te niske osjećaje i pohotnosti koje gaji ovozemaljski čovjek. Evolucijski stepen mora ići korak naprijed...

Ne moram govoriti o kojem zlu se radi. Opraštam se od njega..