Znanost je danas veoma razvijena i svakim danom u raznim znanstvenim institutima diljem svijeta napreduje. Po mom mišljenju, znanost daje nadu čovjeku da se spasi iz situacije u koju se sam uvalio (globalno zatopljenje, zagađivanje i uništavanje ozonskog omotača, uništavanje šuma i zelenih površina, kojih je sve manje, betonizacija svega).

Ljudi su oduvijek težili istraživanju i znanju. Znatiželja je dio ljudske prirode koji je zaslužan za otkrića mnogih stvari koje je čovjek tijekom povijesti svojim radom ostvario.
Čovjek je težio nečem višem i pokušao doseći zvijezde. Znanost je čovjeku olakšala život i napravila puno korisnih stvari bez kojih neki od nas( vjerojatno većina) nebi mogli zamisliti današnji život. Znanost je oruđe pomoću kojega će čovjek ostvariti maksimum u ovom svemiru. Kod znanosti i čovjeka se svejedno javlja jedan (po jednima manji, po drugima veći) problem. Što je znanje čovjeka veće, to je mogućnost samouništenja veća.
Znanost i opasnost rastu proporcionalno, barem u slučaju čovjeka. Pročitao sam jednu zanimljivu usporedbu koja opisuje i objašnjava situaciju navedenu prije. Kada bi stavili dva majmuna u jednu prostoriju i jednom dali drvenu batinu a drugom aparaturu pomoću koje može detonirati atomsku bombu mislim da je jasno koji bi od dvojice subjekata napravio veću štetu. Znam da je ovaj primjer možda uvredljiv jer poistovjećuje ljude sa životinjama, ali nažalost po nekim ljudima znamo da ljudska bića mogu biti po ponašanju veoma slična životinjama koje se ravnaju po nagonima.
Sličnim smjeromje danas krenulo i čovječanstvo. Moćne svjetske vlade(npr. američka) ulažu previše novaca za naoružanje i vojsku. Tehnologija koja se koristi kod ratovanja je danas dostigla svoj vrhunac, ali ja postavljam jedno pitanje koje si ljudi koji ulažu u industriju oružja očito nisu postavili. Protiv koga ćemo se boriti? U kome će svi ti meci koje proizvodimo završiti? Naravno, u čovjeku. Čovjek je čovjeku vuk i taj vuk će uperiti pušku u drugog vuka. Ljudi se više ne ponašaju kao braća. Nema jedinstva niti bilo kakve suradnje. Kapitalističko društvo je uzelo svoj danak i jedini način da čovjek opstane je da pokori ostale, da bude najbolji. Ljudi koji su voljni pomoći su danas prava rijetkost. Možete reći da zvučim kao ekstremni pesimist, ali činjenice koje nas okružuju su nepobitne. Čovjek je u svojoj biti dobar, ali društvo ga je učinilo krvožednim i željnim slave. Čovjeku se umisliti niti nije bilo teško jer danas raspolaže tehnologijom kojom može stvoriti život. Genetskim inžinjeringom čovjek je postao sličniji Bogu jer može odrediti kakve će karakteristike posjedovati. Sve loše može izbaciti, a samo ono najbolje i najpoželjnije ostaviti u svojoj genskoj zalihi. Stvaranjem organa čovjek može maksimalno produljiti svoj životni vijek( iako to još nije dostupno svim ljudima, uskoro će biti). Doći će vrijeme kada će mali Ivica držati jetru u zamrzivaču i zamijeniti je sa starom kada se ona previše istroši.
Neka predviđanja govore da će svijet završiti u nekom postapokaliptičnom stanju. Svijet će izgledati kao veliko smetlište. Ostaci ljudske kulture će biti znakovi koji će zauvijek podsjećati i upozoravati na veliku grešku koju je čovječanstvo napravilo.
Možda se to i neće dogoditi jer će prije toga temperatura na Zemlji postai previsoka i mnoge kulture koje su bitne za čovjekov opstanak će nestati. Na kraju svih tih kritika mislim da bi bilo dobro da napišem svoj prijedlog za rješenje problema.
Čovječanstvo se mora orijentirati na znanost koja neće razvijati oružje i sredstva za uništenje. Kako sam spomenuo i u nekim svojim prijašnjim esejima, treba razviti alternativne izvore energije koji neće štetiti okolišu( koji je već previše opterećen) i koji će biti obnovljivi i neće ih ponestati( kao što će npr. nestati nafte). Neki izvori energije koji bi se mogli koristiti su: geotermalna energija Zemlje, energija vjetra, energija valova i morskih mijena. Ljudska se vrsta treba okrenuti prema svemiru i pogledati u nebesa. Ako pogledamo činjenice realno, vidjet ćemo da je to jedini izlaz za čovječanstvo. Možda je period u kojem će život na Zemlji postati nemoguć veoma dug, ali na kraju će naša zvijezda koja nam daje život prestati svijetliti i grijati nas i postati će bijeli patuljak. Svima nam je jasno da bez svijetlosti nema života na našoj planeti. Neke teorije govore kako naša planeta neće niti preživjeti do zadnje faze našeg Sunca. Naime, u jednom od stadija puta Sunca prema svojem kraju, Sunce će postati crveni div koji će povećati svoj radijus za više od jedne AJ( astronomska jedinica koja iznosi prosječnu udaljenost Zemlje i Sunca- približno 150 milijuna kilometara). Iz toga logički možemo zaključiti da će Zemlja biti progutana i izgorjeti pri sudaru sa Suncem.
1969.g kada su ljudi prvi put stupili nogom na zemljin jedini satelit Mjesec, nade su porasle i činilo se da će ljudi ipak osvojiti svemir. 1971.g je bilo predviđeno da će ljudi doći i do Marsa, ali se to nažalost nije dogodilo. Danas je začuđujuća činjenica da ljudi više ne posjeduju tehnologiju kojom bi mogli napustiti Zemlju zbog tako dugih putovanja. Da su stvari krenule željenim smjerom mogli bi govoriti i o teraformiranju Marsa, ali budući da je to trenutno nemoguće( ili se samo ne želi), bila bi glupost uopće spominjati tako veliki pothvat. Zašto su stvari takve kakve jesu?
Na ovo pitanje vam mogu i ja odgovoriti. Svo skupljeno znanje se koristi za ovozemaljske stvari. Kako sam prije spomenuo, ljudi gomilaju oružje koje namjeravaju iskoristiti na ovoj planeti. Ne radi se na onome što bi dugoročno bilo korisnije i isplativije. Ne misli se na generacije koje dolaze iza nas. Misli se samo na profit.

Iz svega ovoga se može zaključiti da je čovjek odlučio umrijeti na svom planetu. Čovjek je odlučio biti još jedna vrsta na popisu izumrlih. Čovjek se odlučio pridružiti svim onim fosilima koje je iskopao i kojima se divio. Što se mene tiče, ja i dalje vjerujem u promjene. Vjerujem u barjak revolucije koji se vijori na vjetru i vjerujem da ćemo dotaknuti zvijezde. Za dobrobit svih, nadajmo se da će istinska znanost prevladati.



Lateralis [Pali anđeo]