"Volim ljude koji pobiju pol grada a tad se pokaju i postanu sveci...Mrlje od krvi po cijeloj košulji..Tiješim se šizofrenijom.."

Fasciniran sam jednostavno... ima tko Max Payne jedinicu? Trebam to...

Bili smo prekjučer na Ivanščici..Buć,Lazar,Ben i ja.. Uskoro budemo napravili official myspace stranicu pa možda postam link u kojem od budućih postova..al nije još sigurno..

Krenuli smo oko 7 iz Varaždina za Ivanec.. Trebalo nam je jedno 45 minuta.Benjamin je već onda bio na zadnjim snagama al uspjeli smo nekako doći do podnožja planine i početi se uspinjati po Mrzljaku..Buć je inzistirao da idemo preko Konja ali nismo htjeli baš ubiti našeg prijatelja Benjamina.. :D
Po šumskom putu smo vidjeli neki grob.. mrtvi junak.. Buć i ja smo rekli da je zapravo ovo što gledamo budućnost i da je to grob od.. haha.. dosta.Ovo postaje opasno..
Nastavili smo do vrha i..nažalost, ne mogu vam reći koliko nam je trebalo do gore jer Lazar nije pogledao na sat dok smo se počeli penjati.Nema veze..ja računam da nam je trebalo 2 sata i nešto za zastajkivanjem i pri kraju otežavajućom okolnosti-Buć i ja smo nosili Bena..
Gore su si dečki pojeli kobasice(koje su bile po nekima dobre..po nekima loše..nećemo o tome).
Nakon toga smo krenuli do vidikovca..dobar pogled..Vidio se čak i Zlatar..možda bi se i Petra vidjela da je mahala(to ona tvrdi a ja velim da je premala za to) :D
Postao bi sliku s vidikovca ali možete vjerovati..Lazar je zaboravio slikati s najvišeg vidikovca..Imamo slike samo sa onog nižeg..isto nema veze..
Neki su nas obeshrabrivali i rekli da nećemo uspjeti doći do gore jer smo Buć i ja prethodnu večer bili vani pa..
Ali takvi su ipak izgubili..trebao sam se kladiti i zaraditi gajbu pive :D
Dolje smo išli po cesti i mogu vam reći više me ta cesta uništila nego put do gore.. Bicikli su nas hvala bogu čekali čitavi u podnožju i kenuli smo kući.. Spust je bio veličanstven tako da kažem :)
Benjamin je negdje kod Cerja Nebojse ostao bez snage pa je stao i nazvao tatu da dođe po njega..
Doma se nakljukao sa magnezijem i andolom and he is good.. :D

I tako još jedna avantura završena..malo kasnim sa postom ali nema veze.
Slijedeća postaja je Ravna Gora.. nadam se uskoro..

Peace

Napomena: Ovaj post je trebao biti pisan jučer ali sam bio previše umoran na kraju a prije toga je Petra bila na netu pa sam ju morao zabavljati :)

Gledao sam post od svog prošlog rođendana.Iz čiste znatiželje možda da vidim što sam onda pisao i kako je to izgledalo prije godinu dana.Ove godine sam odlučio ne napisati takav post.Nisam siguran kakav uopće želim post napisati.
Prošle godine sam zahvaljivao Bogu/višoj Sili/Univerzumu za sve ljude i stvari koje mi je podario..
Za tu jednu godinu uspjeli smo nekako doći do druge dimenzije i sve se promjenilo.Ionako se uvijek mijenja..
Drugi ljudi.. druge stvari..druga pitanja..druge misli..drugačiji odgovori..snovi..pa..ostali su isti!Otprilike isti..
Želja o vječnoj slobodi u Africi.. moj bend s kojim volim svirat.. moja ljubav.

Vjerojatno se nitko tko navrši 18 ne osjeća starije preko noći.Nemam osjećaj da se bilo što promjenilo osim toga da moram donesti neke važne odluke.Tišina je prestala i divljanje je prevršilo sve mjere.
Odgovornost se povečala a na neki način ja sam ostao isti..I dalje onaj sanjar i romantičar koji diže vječnu revoluciju protiv cijeloga svijeta.Neke stvari se,pretpostavljam,nikada neće promjeniti...

Želim naravno zahvaliti ljudima koji su ušli u moj život pa čak i onima koji su izašli..
Zahvaljujem i onima koji su tu uvijek za mene.. :)
Bez njih vjerojatno nebi bio osoba koja jesam..

..a šta ću? idemo dalje.

Napomena: Ovaj post je trebao biti pisan jučer al zbog umora nisam bio u stanju pisati ništa.

Jučer smo išli Lazar i ja išli na vožnju.Kao i inače krenuli smo bez ideje kamo idemo.
Na kraju je ispalo da idemo u Konjščinu(al Vinka nema doma pa mi je to otpočetka bilo jako sumnjivo).
Problem je nastao kad sam nas ja zapelao u Marof preko Ilije..vozili smo se po najgorem suncu(jer smo krenuli u 10:00 zbog moje fešte prijašnju večer i noć) preko Ilije i izgubili pola snage.Naše putovanje do Marofa se odužilo na dva sata(znam,sramotno al išli smo nekim alternativnim putem koji je uključivao razne zabiti i ne znam opće kako smo na kraju došli).Laknulo mi je kad sam vidio tablu na kojoj piše Novi Marof.

Nakon Marofa preko tokija do nekog sela koje ne znam kako se zove ali po putu smo prošli kroz mjesto koje se zove Topličica.Imaju zakon bazen usred šume i izgleda fakat dobro i dogovorili smo se da idemo tamo slijedeći put kad ćemo ići nekamo sa biciklima.
Nakon duge vožnje po putu kojim ide samo luđak biciklom po najvećoj vrućini smo došli konačno u Zlatar gdje me pričekalo moje malo milo Zlatarsko djevojče koje nas je ugostilo čak(odbio sam ići nutra u kuću iz čistog principa da u takvu kuću ne mogu sa takvom grivom na glavi a i obitelj Pozaić je spavala pa bolje ne buditi ljude željne spavanca) ;)
Da se odmah zahvalim Petri koja nam je dala soka i puno vode za put doma.. htela nam je uvaliti u bućnicu ali ne vjerujem u tu Zlatarsku kuhinju :P Zezam se.. nismo mogli jesti jer smo prije toga bili na pizzi a i ne možeš po takvom suncu jesti kad si samo žedan.. puno soka sam popil Petri.. nadam se da ga je još nekaj ostalo za nju :P
Nakon toga smo još malo bili kod Petre i nakon toga sam teška srca morao napustiti i Petru i Zlatar ali dolazim opet i to prije nego Petra ide na more pa.. vidimo se još :)

Da više nebi hvalio Petru(iako bih mogao) mogu vam otprilike ispričati priču o doma..
E da.. nisam bio na svom biciklu nego od svog prijatelja Stance kojemu zahvaljujem za ustupak bicikla.. Bicikl je oke i sve to al zic.. strašno.. Nema veze :D Lazar je imao to jutro neki incident sa gumom na biciklu..i to mojom gumom pa je sve puklo i moj bicikl više nije bio sposoban za vožnju..jadan.
I tako smo mi u toj zabiti vozili bicikle i to jako dugo..već mi se vrtjelo od toliko vožnje ali smo onda nekako sa mukom(barem ja) došli do Varaždina i zahvalio sam Bogu što smo došli.. oko 20 smo došli doma.

Time je završila još jedna epizoda u mojem životu avantura.. sad u subotu idemo na Ivančicu planinarit..
Malo u prirodi provoda vremena nam neće škoditi a i treba za detoksikaciju.. prave fešte tek dolaze..
..bolje biti spreman ;)

Peace svima!

Cheers motherfuckers this is.. saznanje koje spašava dan!

Drago mi je da su neki ljudi izašli iz tog tamnog razdoblja u kojem nitko nije ništa znao o njima pa čak mi se čini da su i oni bili u dosluhu sa neznanjem o samima sebi.
Drago mi je i da su ti neki ljudi meni rekli kako stvari stoje- ili su stajale,manje važno.
Sad je vrijeme za nove stvari i luđačke provode..osjećam to u zraku.Osjećam uvijek nešto..ne prođe ni tren da ne osjetim nešto..jesu to neke čudne supstance u zraku koji udišem?Dali je ovo prirodno ili ipak netko il nešto pokušava otrovat moj zrak?

Svira sewn and silent od Karnivoola.Ostalo je tišina.
Pao mi je luster danas s poda i sad je u nekom čudnom obliku..hvala silama da nije stakleni.

Je li moguće da su prijatelji(oni pravi) bili ovdje cijelo vrijeme a da ih nitko nije vidio ili sam ja još samo jedan od one gomile?Ne želim biti dio gomile..dosadno je biti pasent..

Vjetrovi pustinje ostaju daleko i utišani su radi glupih stvari.Ne želim o tome..uvijek ti servira prošlost kad ne trebaš ali sam naučio tretirati to kao običnu pojavu.. kao kiša npr.. kad se pojavi, otvaram svoj veliki šareni kišobran i branim se..(iako moj kišobran nije tako šareni i istina bog s placa je i ne znam točno koliko je koštao ali je u redu..služi svrsi).

Jeste li ikada razmišljali(vi koji posjedujete blogove) da je vaš blog kao vaše srce?Pamti neke stvari i bilježi trenutke padova i trenutke uspona..nije li možda vaš blog preslika vaše duše?Ili ste takvi da lažete čak i svom blogu?Vjerojatno ne lažete..ovo nije mjesto za laži..široko vam polje ako se želite baviti takvim aktivnostima..mračnim.
Nije li blog to što ostaje iza vas u tišini dok se vi igrate pijuna na šahovskoj ploči života?Kasnije dolazite(s ratnim ranama ili bez njih,s medaljama ili bez njih) do njega opet i pričate mu sve što se dogodilo..nije rijetkost da pišete svoje želje..nije rijetkost da su vaši naljudskiji osjećaji izrečeni baš ovdje..

Nije to ni razum nije to ni srce.. to nije dio nas.. to je dio svega.. tu je istina.

Povratak kući je dobra stvar.
Znate onaj osjećaj dok dođete doma pa sve nekako ima čudna miris?I ne, ne govorim o vašoj septičkoj jami ako ju imate ili sifonu koji je pun nečega-što ni sam ne želim znati što je.

Išao sam s busom od Vodica do Varaždina uz neka duža i neka kraća stajanja.. sve je trebalo biti gotovo za 5 sati..odužilo se na 7 i već je u Vodicama bus kasnio 40 minuta..
Znate one traktorijaše koji su prosvjedovali?E, naletjeli smo ni manje ni više nego na njih u jednom mjestu prije Marofa..Zamislite samo kako je čovjeku nakon 6 sati vožnje i nešto da ti još oni dođu voziti svoje spore mašine ispred tebe.. hvala Bogu, vozač voli adrenalin i ovisan je o njemu pa je ubrzao malo i vozio slalom između traktora.. bilo je raznih.. jedni su imali sirene.. drugi zastave.. neki ponosni traktoraši su poveli i pokoju selsku ženu da se pokažu.. sick.

Pokraj mene su sjedile dvije Slovenke.. iza mene neke HC kumice-upućeni će znati što to znači..
"Je,on ti nije za ženiti..kak bu dež cureu bude mi cela farba s lasi prešla na haljinu" - isječak iz razgovora..
Za dvije cure iz Slovenije ne želim biti bezobrazan ali kladim se da bi drug Suhić našao pokoju lijepu riječ za njih. :) xD

Ako vam se čini da sam postao bezobrazan il tako nešto nemojte to misliti jer se varate.. samo sam realan..
Istina da sam ponekad buntovnik bez veze ali to sad očito tu nema nikakve veze.. damn.

Svaki junak barem jednom u svojoj karijeri,dali ona bila kratka il duga, kaže epohalno i gotovo junački: "Home sweet home!"

Danas sam to rekao.. doduše u sebi ali i to se računa kao nešto ne?
Nebo je postalo drugačije iznad Varaždina.. ptice su glasnije pjevale.. sunce se još jednom pojavilo prije nego je zašlo za planine.. Ima tu nečega.. osjeća se nešto.. dom je ipak dom..

..al ne for very long time.

Bili smo u Pragu.Vratili se iz Praga.Dojmovi?Neponovljivo.Ne mogu to opisati riječima.
Stvarno je ovo bilo najbolje vrijeme mog života.Ekipa čista petica.Disko čista petica.Pivo čista petica.

Uskoro idem na more.Idem se sunčati i kupati i tome slično.
Nakon toga sam par dana doma i idem za Dahab-Egipat.
Nakon Dahaba dolazim doma i onda sam home for good.Ostatak ljeta ću provesti u dobrom društvu i PZ suncu sa plemenom.
Nemam mnogo stvari da napišem..Relativno sam na kratke periode ovih dana u VŽ i doma pa..
Posvetit ću se pisanju nekog dužeg posta kad dođem kući i kad se prašina smiri.

Fali mi moj micek.. računam polako dane.. još ih je ostalo 29-30.. tu negdje..
Nadam se da će brzo proći..

Peace