Cheers motherfuckers this is.. saznanje koje spašava dan!

Drago mi je da su neki ljudi izašli iz tog tamnog razdoblja u kojem nitko nije ništa znao o njima pa čak mi se čini da su i oni bili u dosluhu sa neznanjem o samima sebi.
Drago mi je i da su ti neki ljudi meni rekli kako stvari stoje- ili su stajale,manje važno.
Sad je vrijeme za nove stvari i luđačke provode..osjećam to u zraku.Osjećam uvijek nešto..ne prođe ni tren da ne osjetim nešto..jesu to neke čudne supstance u zraku koji udišem?Dali je ovo prirodno ili ipak netko il nešto pokušava otrovat moj zrak?

Svira sewn and silent od Karnivoola.Ostalo je tišina.
Pao mi je luster danas s poda i sad je u nekom čudnom obliku..hvala silama da nije stakleni.

Je li moguće da su prijatelji(oni pravi) bili ovdje cijelo vrijeme a da ih nitko nije vidio ili sam ja još samo jedan od one gomile?Ne želim biti dio gomile..dosadno je biti pasent..

Vjetrovi pustinje ostaju daleko i utišani su radi glupih stvari.Ne želim o tome..uvijek ti servira prošlost kad ne trebaš ali sam naučio tretirati to kao običnu pojavu.. kao kiša npr.. kad se pojavi, otvaram svoj veliki šareni kišobran i branim se..(iako moj kišobran nije tako šareni i istina bog s placa je i ne znam točno koliko je koštao ali je u redu..služi svrsi).

Jeste li ikada razmišljali(vi koji posjedujete blogove) da je vaš blog kao vaše srce?Pamti neke stvari i bilježi trenutke padova i trenutke uspona..nije li možda vaš blog preslika vaše duše?Ili ste takvi da lažete čak i svom blogu?Vjerojatno ne lažete..ovo nije mjesto za laži..široko vam polje ako se želite baviti takvim aktivnostima..mračnim.
Nije li blog to što ostaje iza vas u tišini dok se vi igrate pijuna na šahovskoj ploči života?Kasnije dolazite(s ratnim ranama ili bez njih,s medaljama ili bez njih) do njega opet i pričate mu sve što se dogodilo..nije rijetkost da pišete svoje želje..nije rijetkost da su vaši naljudskiji osjećaji izrečeni baš ovdje..

Nije to ni razum nije to ni srce.. to nije dio nas.. to je dio svega.. tu je istina.