Još sam pod dojmom jutarnje vožnje s koje sam se upravo vratio...
Krenuo sam sam(pošto moj prijatelj Sova i nije u najboljem stanju za vožnju) putem za Badlićan...
Posve su mi zakon te vožnje po prirodi i jedva sam čekao da siđem s glavne ceste...
Jednostavno obožavam onaj miris prirode koja se budi u proljeće...a i vrijeme je danas lijepo :)

Po putu sam prolazio kroz jednu šumu koja je puna tabli s natpisima tipa: "U utrci između prirode i čovjeka,prvi će pasti čovjek" ili "U šumi ostavite samo otiske stopala"...(Oni koji su posjetili duhovnu akademiju koja je malo nakon te šume znaju o čemu pričam).Meni se baš sviđa ta ideja s tablama... :)

Uglavnom...praznici nam slijede i vrijeme uživanja je ispred nas...Uživajte ;)

Peace

Ljudi odrastaju... tako odrastaju...

Ja opće ne znam što da napišem ali sam jako ponosan...

What's wrong with the world mama?
People living like aint got no mamas
I think the whole worlds addicted to the drama
Only attracted to the things that bring you trauma
Overseas yeah we tryin to stop terrorism
But we still got terrorists here livin
In the USA the big CIA the Bloodz and the Crips and the KKK
But if you only have love for your own race
Then you only leave space to discriminate
And to discriminate only generates hate
And if you hatin you're bound to get irate
Yeah madness is what you demonstrate
And that's exactly how anger works and operates
You gotta have love just to set it straight
Take control of your mind and meditate
Let your soul gravitate to the love y'all

People killing people dying
Children hurtin you hear them crying
Can you practice what you preach
Would you turn the other cheek?
Father Father Father help us
Send some guidance from above
Cause people got me got me questioning
Where is the love?

It just ain't the same all ways have changed
New days are strange is the world the insane?
If love and peace so strong
Why are there pieces of love that don't belong
Nations dropping bombs
Chemical gases filling lungs of little ones
With ongoing suffering
As the youth die young
So ask yourself is the loving really strong?
So I can ask myself really what is going wrong
With this world that we living in
People keep on giving in
Makin wrong decisions
Only visions of them livin and
Not respecting each other
Deny thy brother
The wars' going on but the reasons' undercover
The truth is kept secret
Swept under the rug
If you never know truth
Then you never know love
Where's the love y'all?(I don't know)
Where's the truth y'all?(I don't know)
Where's the love y'all?

People killing people dying
Children hurtin you hear them crying
Can practice what you preach
Would you turn the other cheek?
Father father father help us
Send some guidance from above
Cause people got me got me questioning
Where is the love?

I feel the weight of the world on my shoulder
As I'm getting older y'all people get colder
Most of us only care about money makin
Selfishness got us followin the wrong direction
Wrong information always shown by the media
Negative images is the main criteria
Infecting their young minds faster than bacteria
Kids wanna act like what the see in the cinema
Whatever happened to the values of humanity
Whatever happened to the fairness and equality
Instead of spreading love, we're spreading anomosity
Lack of understanding, leading us away from unity
That's the reason why sometimes I'm feeling under
That's the reason why sometimes I'm feeling down
It's no wonder why sometimes I'm feeling under
I gotta keep my faith alive, until love is found

People killing people dying
Children hurtin you hear them crying
Can you practice what you preach
Would you turn the other cheek?
Father Father Father help us
Send some guidance from above
Cause people got me got me questioning
Where is the love?


Gdje je ljubav nestala???...nadam se da će se uskoro vratiti...

Danas sam se probudio i spremio za školu...
Išao sam obuti svoje vansice i shvatio da je jedan lijepi leptir pokraj mojih patika...
Imao je otvorena krila...

I u tom trenutku...
...svijet je postao ljepše mjesto :)

Evo mene natrag u svijet blogera...
Bio sam na tečaju u duhovnoj akademiji i mogu reći da je bilo stvarno dobro i neopisivo.
Probat ću to nekako riječima opisati iako da bi najbolje znali kako je bilo, morate biti tamo :)

Produbio sam neka iskustva i stvarno sam zadovoljan svime.
Ekipa je bila stvarno zakon... smijali smo se i uživali non stop... Bila je baš onako... lijepa grupa ljudi...
Moram i napomenuti da je hrana bila stvarno božanska... uz takvu hranu svi bi se prosvijetlili nakon nekog vremena... :)

Isto tako, znam koji je slijedeći korak u mom razvoju i namjeravam ga napraviti... :)
Jedva čekam slijedeći tečaj... :)

Nadam se da ste i vi uživali u ovom vikendu...
Peace ljudi ;)

p.s-ispričavam se zbog toga što nisam puno pisao ali još uvijek sam pod dojmom i nadam se da ćču i ostati... peace

-Misliš li da itko treba takvu pomoć?- zavapio sam gledajući majku u oči.

Nebo je, priznajem i vama i sam sebi, poprimilo nekakvu čudnu boju ovih dana. Ili je i to jedna od onih svih iluzija na koje su me upozorili prije nego sam stupio u ovo u čemu sam sad. Mislim da je počelo prije pola godine. Moje duševno izumiranje. Pod tim nebom koje više nije izgledalo isto. Zapravo ništa više nije izgledalo onako kako je nekada znalo.
Gledao sam kako se boje pretaču u nešto što mnogi drugi nisu mogli vidjeti.
Mislim da umišljam stvari…

Bol oko mene je nepodnošljiva. Uvijek su mi govorili da previše suosjećam s ljudima i da ću patiti zbog toga. Nisam se obazirao na to kao ni na milijun drugih stvari o kojima su mi pričali. Uvijek su me tretirali kao vojnika. Al ne onakvoga koji uzme pušku u ruku i ubija na fizički način nego na onaj drugi… gori način.
Moje riječi su oduvijek bili bodež. Mogao sam uništiti mnogo snova, želja i nada jednom jedinom, dobro plasiranom, rečenicom. I radio sam to… pokušaji da napravim dobro su se pretakali u nešto što su svi drugi projicirali kao loše. Kasnije sam i sam shvatio koliko je grešaka iza mene. Nisam ni slutio koliko će ih još biti…

* * *

Danas smo bili na proslavi u bolnici jer smo mi volonteri obavili dobar posao.Mogu reći da sam ponosan na sebe i na sve svoje prijatelje volontere. Prvi dan proljeća je obilježen lijepim stvarima ali nažalost ne i lijepim vremenom.

Isto tako sjetio sam se da u današnje vrijeme roditelji ne tretiraju svoju djecu onako kako bi trebali...
Mnoga djeca ne odrastaju u uvjetima u kojima bi trebali...
Možda je i to razlog tolikom nasilju koje je postalo nažalost sveprisutno...

Peace ljudi...and remember... better to love than to hate...

Ovako sunčana subota se mora iskoristiti i zato smo Sova i ja bili na jednoj od najdužih vožnji...
Glavna destinacija(iako smo bili na tisuću mjesta prije) je bila: Grebengrad!

Vožnja je trajala oko(ah čovječe) 6 sati... prošli smo sva sela koja su se dala proći do Grebengrada...
Bilo je dosta zanimljivo dok smo došli opće pred Grebengrad i onda zalutali ali ono bitno se događalo prije...Puno prije opće blizine ili pomisli na blizinu Grebengrada...

Dobili smo pratiteljicu na 4 noge koja nas je pratila kroz "9 sela"... Svaka čast toj maloj kuji( i ovo sad nije uvreda) koja nas je pratila tako daleko(pa čak i kad smo jurili oko 40 km/h...).
Malo stvorenje ali ipak osjeća ljubav čak i kad si tako daleko od njega(nje)...

Kada smo došli na Grebengrad(već svi umorni),malo smo sjedili kod planinarskog doma--->koji nije radio...Odlučili smo se brzo vratiti da ne gubimo vrijeme a i okrijepili smo dovoljno snage za to kratko vrijeme...
Počeli smo voziti natrag i na jednom dijelu... Ja(naravno da ja) sam se zaletio i izgubio kontrolu nad biciklom... (naravno) pao sam i malo oderao koljeno...Sova se spretno snašao i skočio s bicikla koji se zabio u moj(bicikl) al oke...preživjeli smo...
NOSITE KACIGE!!!

Do doma je bilo zabavno jer smo malo sporije vozili i zabavljali se...
Bilo je još puno smiješnih stvari na tom putu al neću komplicirati...

Ovaj post je dobio ime po jednoj rečenici od jednog gospodina iz Podevčeva koji se našao na putu... Pozvao nas je na gemišt ali ipak smo morali odbiti :)
Ma jako duga priča tako da neću duljiti...

Inače,postoji jedna zanimljiva stvar...U šumi na Grebengradu( na početku uzvisina i muka nas mladih tineđera--->sova će znati o čemu je riječ... :D ) , izmislio sam jednu biciklističku mantru koju sam podijelio sa cijelom Grebengradskom šumom--->u nadi da me nitko nije čuo(al mislim da me je...) prepuštam vas ugođaju moje mantre(to se mora pomalo derati ali oprašta mi se-ipak je to šuma...) :

O Bože(Božico),koja si me stvorila tako krhkim i jadnim naspram ove tvoje izvanredne tvorevine koja crpi mnoge uzdahe!Kako mogu ja pobijediti to što si ti učinila? Kako ja,koji sam samo ništavilo i ne veličanstven,može prkositi svemu što si ti učinila? Ali...mogu...jer sam napravljen na tvoju sliku i uspjet ću!... USPJET ĆU( ovaj zadnji dio je jako glasan :) )

Nadam se da nećete ovo isprobavati kod kuće jer bi se susjedi mogli pobuniti... :)
Uživajte u ovim danima koji su praktički okupani onim što zovemo Sunce :)
Peace!!!

Danas...tipičan dan proljeća koje je konačno stiglo i riješilo nas zime(koja i nije bila tako hladna ali svejedno).

Onako osjeća se miris proljeća i buđenja prirode u zraku.Fenomenalno...
Usput je i dobar dan jer sam popravio bicikl i konačno se mogu voziti.(sezona otvorena a i liga na Dravi počinje za tjedan dana...).

Danas na tjelesnom sam prolazio po jednom "polju"(Partizan) punom tratinčica...
Par sam ih ubrao i za stara vremena (kao hippie)-stavio par njih u kosu... :)

Igrali smo nogomet pa su se malo moji iz razreda ljutili na mene kada je lopta išla prema meni a ja sam spašavao tratinčicu koja je ležala nasred terena... Mislim da bi je zgazili... ali to neću naravno dopustiti...
Ne shvaćaju oni mene ali im opraštam... dobri su oni ekipa :D

Peace...

Make love,not war!!!

Lagani povjetarac mrsi mi kosu
Praktički diram oblake
Ljudi izgledaju kao mravi
Samo točkice u daljini.

Svjestan sam visine
Na kojoj se nalazim
Ispred mene gusti oblaci
Zaklanjaju mi vidik.

Kada letiš tako visoko
Bliže si dnu nego što misliš
Kada si u čistom svijetlu
Bliže si tami nego što misliš.

Pod utjecajem jakih struja
Mijenjaš svoj tok
Mijenjaš ono što jesi
Sve što si znao.

Tek kad padneš
Osjećaš se živim
Tek kad si hladan
Osjećaš toplinu.

Prilazim ogradi koja podsjeća na smrt
Razmišljam o životu
Gdje je tu kraj?

Sjenke mi šapću da kraja nema
Sve što vidim trune iznutra
Ali ono što je bitno
Ostaje u vječnosti…

Prolazim pokraj njih
Redaju se jedan pokraj drugog
U tuzi su nestali

Travke se njišu na laganom vjetru
Njišu kao naši životi
Propali ili oni koji još uvijek traju

Ležim tu na ovom grobu
Sam i u tišini
Smrt me zaobišla
Iznad nje sam, na visini

Jedno fenomenalno iskustvo...
Jedan od najboljih vikenda nabijen duhovnom energijom...
Mnogo toga naučeno a mnogo toga još čeka na mene...

Dead man walking...