Ovaj post je inspiriran jednim komentarom na jednom blogu kojeg posjećujem... (imate sa strane link za Antikristov blog)...
Netko je komentirao da ljubavi nema... Mislim da se netko prevario...
Ljubav kao osjećaj je jako jak i osoba može osjetiti da je to što osjeća ljubav... Uostalom ako ta osoba i ne prepoznaje svoj osjćeja vjerojatno se radi o ljubavi... Je li vam kada zaigralo srce kada ste vidjeli neku osobu? Da li ste kada osjećali potrebu da usrećite neku osobu? Jeste li kada mislili samo na tu osobu i brinuli dali je njoj dobro? Zapravo sve o čemu ste brinuli je bila ta osoba...
E ako jeste... onda ste osjetili to... osjetili ste barem na kratko što znači biti zaljubljen i što znači voljeti nekoga... Jednostavno ako nešto osjećate ne možete reći da toga nema...
Opčenito samo one osobe koje nisu okusile ljubav ili koje su bile razočarane zapravo jako povrijeđene...
Mislim da bi trebao pisati o ovome jer ni sam nisam neki iskusni u tome... jednostavno sam bio zaljubljen barem dva puta onako i volio sam tu osobu... u tom razdoblju ona mi je značila sve... I sad sam u tom razdoblju... ali naravno da LJUBAV postoji!!! I uvijek će postojati!!! Strah od biti povrijeđen je uzaludan... kada ljubav dođe mi više ne biramo dali želimo biti zaljubljeni i dali želimo voljeti...
A onaj strah prije nego bi dali šansu ljubavi... taj strah je bezveze... ljubav je lijepa i nema razloga da bi se je bojali... Ljubav forever...

Sang real-Dredg

I'm the addict on the corner
I'm the lawyer in the tower
I'm the body with the coroner
No, the leader with all the power
You're the pillow, the cool side
The sand during high tide
The cocktail, poolside
The water when clouds collide

From the inside out
We were formed
From the inside out
We will fall
Soon this all will come to an end...

I'm a local but a foreigner
Still the addict yet I'm sober
Still the body with the coroner
Many friends yet still a loner
You're the pillow, the cool side
The sand during high tide
The cocktail, poolside
The water when clouds collide

From the inside out
We were formed
From the inside out
We will fall
Soon this all will come to an end...
Soon this all will come to an end...

From the inside out
We were formed
From the inside out
We will fall
Soon this all will come to an end...
Soon this all will come to an end...

Jedna meni zakon pjesma od Dredga... budem nešto napisao o njima u jednom postu sada... pozdrav i volite se...

Ne znam zašto ovo pišem jer osjećam se bezveze... Možda to "bezveze" i nije prava riječ za ovo...
Duboko u sebi osjećam nekakvu tugu... Kao da je otpao dijelić mojega svijeta ili tako nešto...
Osjećaj koji sam imao i koji još uvijek imam mi je davao neku snagu... Ali mislim da će ta snaga izblijedjeti uskoro... Svaki je zapravo svoj put izabrao... istina je to... Ali zašto bih birao da gubim takve dobre osobe oko sebe?... Zašto bih ih izabrao kada znam da ću ih izgubiti?... Moram nastaviti... a moj izvor te snage će presušiti... Neću da presuši! Zapravo ne želim da nestane moj osjećaj... želim samo biti sretan...

Ne znam što bi rekao... nemam riječi...
Ali stvarno ih nemam... Ono ne znam što da mislim... Ne znam što da radim...
Ne znam zapravo ništa... Samo znam da kiptim... obećaju promjene... a njih nema...
Želim da bude normalno... želim to...

Za sve vas koji ipak nešto znate pa odlučite podijeliti... evo vam link...
LINK

Jednom bješe dječak sa veoma lošom naravi.
Njegov otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki puta kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca jedan čavao u ogradu.

Prvoga dana dječak je zakucao čak 37 čavala u ogradu. Tokom slijedećih mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavli se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu. I tako je došao dan kada nije podivljao ni jednom u jednom danu.

Rekao je to ocu i otac mu je rekao da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, izvadi po jedan čavao iz ograde. Dani su prolazili i konačno jednog dana više nije bilo čavli zabijenih u ogradu. Rekao je to svome ocu.

Otac ga je odveo do ograde i pokazao mu sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažemo neke stvari, one ostavljaju ožiljak. Kao i rupe u ogradi. Ubodi čovjeka nožem i možeš mu se ispričavati koliko puta želiš ali rana će ostati.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Molim da mi oprostiš ako sam ikada napravio rupu u tvojoj ogradi…

Želim vam reći samo ovo:
Nikad nemojte zezati osobe do kojih vam je užasno stalo...
Nikad im se nemojte smijati... Iako je vaš smiješak možda bezazlen...
Oni mogu to doživjeti na način na koji najmanje to želite...
Ovaj post je posvećen dvama osobama...
Jednoj posebno... koju volim jako... žao mi je...

Ovih dana često zapazim sebe
Kako gledam daleko u nebo...

Gledam u oblake...
I tada...u mojoj glavi je misli...
Koliko i lišća koje krasi tlo...
U jesen...



A kada se tako nešto dogodi... Onda imate OVO-pa vi pogledajte...

Baš sam sad čuo nešto što me fasciniralo. Došlo je doba parenja jelena.
I sada jeleni riču da pozovi čim više ženki u svoj teritorij... dečki mogu dopelati do 20 i više ženki u svoj harem... Ali najbolje od svega je to što zapravo odbijaju hranu u to vrijeme i žive samo od ljubavi...





Mogu samo reći da se osjećam kao jelen trenutno!!! All I need is love!!! peace ljudi!

Evo vam dečke koji su ovo dobro napravili... svaka čast... tak bi nekaj trebalo napraviti...

A što se tiče svega ostaloga pa i moga života je ok... sve po starom... sve super... nadam se da je i kod vas tako...
Volite se i peace!!!

Tool je američki progressive rock bend koji je osnovan 1990 u Los Angelesu kada se bubnjar Danny Carey pridružio svom susjedu Maynardu Jamesu Keenanu koji je frontmam i pjevač benda. Sa Maynardom su tada svirali gitarist Adam Jones i bassist Paul d`Amour. Zapravo su tražili još samo bubnjara a kada se Danny pridružio nastao je jedan od najboljih bendova.
Prvi izdani album je bio Opiate(1992.) na kojem su pjesme Opiate i Hush uzimale najveću pozornost. Prvi pravi album Toola je bio Undertow(1993.) koji je proglašen dvostruko platinastim petog svibnja 2001.
1994. su izdali single: Prison sex. Spot je bio smatran previše grafičkim i ofenzivnim.
1995. kada su započela snimanja za drugi album Toola, njihov bassist D`Amour je otišao iz benda. Zamijenio ga je Justin Chancellor .
Nakon što je Chancellor došao u bend , Tool je završio svoj drugi album Aenima(1996.)
Opet je single Aenima bio teško prihvaćen jer je isto bio (tako su rekli) preofenzivan.
Album Aenima je posvećen satiričaru Billu hicksu. Aenima je donijela Toolu prvu Grammy nagradu.
Keenan je kratko nakon toga osnovao još jedan bend-A perfect circle(meni isto jaki bend).
Svi su tada pričali da se bend raspao ali to su Toolovci opovrgnuli izdavanjem VHS/DVD/CD boxa: Salival(2000.).
2001. godine su izdali svoj album Lateralus. S tim albumom je bilo nekih zezanja jer se na početku nije zvao Lateralus. S tim su se borili protiv nekih «enginea» koji su uništavali mlade glazbenike kojima je bilo i prijeko potrebno da prodaju svoje albume da bi nastavili karijeru.
Na Lateralusu je genijalna pjesma «Parabola», zatim je još i «Reflection» , «The grudge», itd.
Album Lateralus je postao jako slavan kada je došao na prvo mjesto Billboard ljestvice. Dobili su i drugog Grammya za najbolju metal izvedbu 2001. pjesmom «Schism».
Nakon turneja 2001. i 2002. Maynard je snimao i išao na turneju sa Perfect circleom.
20. prosinca 2005. izdana su dva DVD-a. Jedan sa singleom «Parabola», a drugi «Schism».
2006. godine ,nakon malo dužeg prekida, Tool je izdao novi album «10.000 days».
Album se trebao zvati Teleincision. Taj naziv je odbijen i tada su ga nazvali 10.000 days.
10.000 days je prodan u 564,000 primjeraka u prvom tjednu.

Evo ovo sam ukratko napisao nešto o Tool-u. Želio bih se zahvaliti jednoj osobi koja me zapravo «zarazila» sa Toolom. Hvala Sovi koji ima dobar ukus za muziku.
Mogu priznati da je Tool jedan od mojih najdražih bendova nakon Red Hot Chili Peppersa.


Tool

Ja i dalje sretan... Život je sad fakat nešto dobro...

I dalje svaki dan nabijam svoje uši sa muzikom TOOL-a koja izlazi iz slušalica mojega mp3-a ili iz dubina mojih zvučnika... Susjedi se još ne žale... Ja se nemam za što žaliti... Evo vam liriksi od jedne pjesme TOOL-a koja je možda jedna od najjačih... Pripazite na zadnji dio liriksa... taj je najbolji dio... Ima nešto u njemu... U skoro svim riječima od TOOL-a sam se našao... u skoro svima...

[Parabola]
We barely remember who or what came before this precious moment,
We are Choosing to be here, right now. Hold on, stay inside...
This hoooooly realityy, this hoooooly experience.
Choosing to be here in...
This body. This body holding me. Be my reminder here that I am not alone in
This body, this body holding me, feeling eternal all this pain is an illusion.

Aliiiiive!

In this hoooooly reality, in this hoooooly experience. Choosing to be here in...
This body. This body holding me. Be my reminder here that I am not alone in
This body, this body holding me, feeling eternal all this pain is an illusion...

Twirling round with this familiar parable.
Spinning, weaving round each new experience.
Recognize this as a holy gift and, celebrate this
(chance to beeeeee alive and breathing 2x)

This body holding me reminds me of my own mortality.
Embrace this moment. Remember. we are eternal.
all this pain is an illusion.


"U svijetu je danas toliko nepravde i razočaranja... Nebi mogao podnijeti da još i na tvojem licu vidim razočaranje... niti na bilo čijem... " - jedan moj citat(misao više), koja mi je danas prošla kroz glavu... i tamo je ostala...

Damn...
Nešto čudno se događa...
Ponavlja se...

Evo vam svima vama koji bi ubili(ili hippija ili bilo koga drugog)...
TOOL-Right in two

I could be gone in a second...
Do you want that im gone?

If you want it really,
It will be done.

A sad jedni ludi liriksi od jedne lude pjesme benda pod imenom TOOL... Taj bend rula!

Reflection

I have come curiously close to the end, though
Beneath my self indulgent pitiful hole. Defeated I
Concede and move closer. I may find comfort here
I may find peace within the emptiness. How pitiful.

It's calling me
...

And in my darkest moment, fetal and weeping.
The moon tells me a secret. My confidant.
As full and bright as I am, this light is not my own
A million light reflections pass over me
It's source is bright and endless.
She resuscitates the hopeless
Without her we are lifeless satellites drifting.

And as I pull my head out
I am without one doubt
Don't want to be down here
Soothing my narcissism I
Must crucify the ego
Before it's far too late
I pray the light lifts me out

Before I pine away.
...

So crucify the ego
Before it's far too late
To leave behind this place so
Negative and blind and cynical

And we will come to find
That we are all one mind
Capable of all that's
Imagine the unconceivable

Just let the light touch you
And let the words spill through
Just let them pass right through,
Bringing out our hope and reason.

Before we pine away.
...

Što se jednom dogodi,
ponovit će se...
Pitanje vremena...

Ovaj post nema veze s menom ili s nekom od meni dragih osoba...Radi se o jednom malom biću...Inače kod ljudi oovo gore ne mora značiti ali kod tih malih bića znači...

Eh odlučio sam pisati malo o podređenosti žena.
Kako svi znaju, žene su kroz povijest bile podređene muškarcima.Znate kako je bilo u doba kada su ljudi živjeli u špiljama? Muškarac(to ona prava muškarčina znate) je našao ženku koja mu se sviđala i jednostavno uzeo onu batinu u ruku. I ni manje ni više udario ju po glavi i odveo u svoju špilju. Žena je praktički bila kao stvar. Ali vratimo se na nešto još strašnije. Koliko žena je bilo spaljeno u srednjem vijeku? Uf... Svatko je mogao bilo koju ženu okriviti za to da je vještica... Spalili su oni dosta nevinih.A znate što?Sve su bile one nevine.
Žena je kriva od kad je Eva ponudila jabuku i Adamu pa su oboje bili istjerani iz rajskog vrta. Žena je kriva što je muškarac trebao uzeti motiku u ruku i početi se znojiti da bi preživio. Žena je kriva što se mi danas mučimo.
Žena je tu da služi muškarcu i da mu rađa djecu. (teško mi ide da opće nešto takvo pišem...).
Na kraju krajeva se zapitam dali je Bog muško... hm... Što ako je žena?
Do danas se hvala bogu riješilo sve to skupa. Kao da je muškarac "odrastao". Žene više nisu samo doma i nije im jedini posao da čuvaju djecu.
Nažalost, još uvijek ima onih muškarčina koje misle da je žena tu da im služi. Ona mora biti kod kuće.
Za mene osobno je to strašno i... hm... da... To su takvi primitivci da meni dođe slabo...
Ja nisam takav ni nikad nebudem ali svejedno ja sam samo jedan... Ima puno onih koji misle suprotno od mene. Žene su ponižavane i to je činjenica...
Stop ponižavanju žena!!!

Hladnoća je IN... Ali kada ćeš trebati rame za plakanje onda ćeš vidjeti...
Osjećaji su tu da ih pokažemo i da sjajimo svim svojim sjajem...
-Ovo je značenje jednih riječi od jedne profesorice koja mi je počela predavati na mojoj školi...

See, they don't give a fuck about you, like I do.
-"Pet"A perfect circle...

Ovo je za jednu osobu... da ju malo podsjetim...
Dobra je ona...

Da... počelo je i to... Praznici su prošli... Bilo je lijepo dok je trajalo...
Ali mislim da je još sad bolje...
Osjećam se jako dobro... stvarno odlično!

Nisam siguran ali mislim da nisam još gotov s ovim...
Ne znam dali hoću da sam gotov s tim... Znam da neću...

Stvari koje nas ne ubiju nas ojačaju...
Možda si od početka govorila istinu...
Hvala ti što si me ojačala!

Eh ljudi danas je bio koncert od Urbana... Išao sam sa par prijatelja i prijateljica i mogu reći da su RASTURILI...
Sve je počelo kada je stupio na binu... taj dolazak je imao takav efekt... publika je odmah poludjela-pa i ja sam... Inače kako neki znaju Urban jede banane i voće dok nastupa... i bacio je jednu cijelu bananu u publiku i moj frend ju je primio... To je čast...
Publiku je već u ranoj fazi primio trans a kada je zasvirala Mala Truba , rasturanje je počelo... Genijalna pjesma... Na kraju su završili dosta rano i publika je tražila još!!! Došli su natrag-naravno- i odsvirali još par pjesama... Onda su ponovno otišli... Ali smo ih mi ponovno zvali i opet su došli! Koje su to legende...
Nakon drugog odlaska mi smo još zvali ali nisu došli... šteta...
Svaka čast bubnjaru koju stvarno radi svakakve prelaze... Bassist i gitarist koji udruženi daju toliku snagu toj muzici da ne može čovjek vjerovati... Klavijaturist sa svojim posebnim ubacivanjima-svaka čast... I naravno našem genijalcu Urbanu bez kojeg nikada nebi bilo isto... Ovo je najbolji koncert na kojem sam bio dosad...

Svijet je toliko uništen ovih dana da čak i oni koji imaju najviše nade ne mogu nekad opstati...
"Nada umire posljednja"- govore svi... Ali nekad umre i prije kraja. A što onda?

The Unusual suspects rulaju!!!
I bubnjar James Mackintosh !!!
To ja zovem bend!!!