Ne znam zašto ovo pišem jer osjećam se bezveze... Možda to "bezveze" i nije prava riječ za ovo...
Duboko u sebi osjećam nekakvu tugu... Kao da je otpao dijelić mojega svijeta ili tako nešto...
Osjećaj koji sam imao i koji još uvijek imam mi je davao neku snagu... Ali mislim da će ta snaga izblijedjeti uskoro... Svaki je zapravo svoj put izabrao... istina je to... Ali zašto bih birao da gubim takve dobre osobe oko sebe?... Zašto bih ih izabrao kada znam da ću ih izgubiti?... Moram nastaviti... a moj izvor te snage će presušiti... Neću da presuši! Zapravo ne želim da nestane moj osjećaj... želim samo biti sretan...