Opće je poznato kako je naša zimska služba iznenađena nakon svakih snježnih padalina bez obzira da li je zima na početku, sredini ili na kraju. Naše ceste, nakon svakog snjegopada bile su bijele, neočišćene, ledene. Uzalud smo prigovarali, kritizirali, prozivali. Ništa se nije mijenjalo i niti se neće, jer to je Hrvatska!

A onda sam otišao u najbogatiju njemačku pokrajnu Bavarsku.

Očekivao sam kako tako bogata država uživa u redu i disciplini
Očekivao sam da u pokrajni u kojoj pravi bavarci voze BMW, Mercedese i Audije, gdje su autoceste bez ograničenja, gdje na svakon krovu solarke sakupljaju sunčevu energiju, a benzin, koji je za nas užasno skup, njima je jeftin, sve funkcionira na najvišem nivou.
No, već nakon nekoliko mjeseci života, tamo, shvatio sam kako su moja očekivanja bila prevelika!

Jer i bavarci su samo ljudi, osobe od krvi i mesa, ljudi koji možda jesu novčano bogati ali su prije svega njemci, štedljivi, racionalni i ekološki osvješteni!

Tako sam doživio prvi snijeg u Bavarskoj. Jutro je, 6 sati. šetam psa. Snijeg pada kao lud. Nedjelja je. Nakon povratka sa šetnje i pas i ja više ličimo na snjegoviće nego na čovjeka i psa. Uzimam lopatu za snijeg i čistim prostor oko kuće. Uzaludan posao jer snijeg luđački pada. Ili možda nije jer ipak će ga biti manje!

8 sati. Snijeg i dalje pada. Moje je dvorište čisto, no cesta je pod debelim snijegom. Od ralica niti R. Izgleda da je i njihova zimska služba iznenađena! A najavljivali su ga samo dva dana ranije. Pa nije čudo! Osim toga, tko bi normalan 2. veljače očekivao snijeg?

Supruga mi je bila dežurna. Idem po nju. Sin je samnom - zlu ne trebalo. Na cesti debeli snijeg. Vozimo kao puževi. Tek tragovi guma označavaju da smo na cesti. Zar ova bogata pokrajna nema ralice?
Ili nema vozača ralica?
Ili se radi u nedjelji?
Pa naravno, neradni je dan. Čemu čistiti ceste? Tko nam je kriv što je snijeg pao baš u nedjelju?

Jedva smo se dokopali klinike moje supruge. Odlazimo kući. Vožnja je laganija jer su automobili utabali staze u snijegu. Ralica ima ali su zadužene na čišćenje ulaza u mnogobrojne klinike. Ulazi u klinike i bolnice su čisti, a ceste? Koga briga? Stepenice na ulazima u klinike zatrpane snijegom. Domari čiste lokalne puteve oko klinika. Koga briga za pješake?

Snijeg i dalje pada. Vožnja po cestama postaje nemoguća! Ali ralica i dalje nema.
Snijeg prestaje
Vlasnici kuća su se primili posla. Dvorišta su čista, nogostupi čisti a cesta pod snijegom.

I konačno, evo ralice. Već je skoro mrak. Ralica onako ofrlje razgura snijeg svuda okolo i to je to. Bolje išta nego ništa!
A onda, kada je već pala crna noć - opet je počeo padati snijeg!

Oznake: Istinoljubac

Kupio sam svojem sinu konzolu za computor. Volan, mjenjač, gas, kočnica.
No, sin nije bio oduševljen i vratio je poklon. Neka ga prodam, a novac mu stavim u kasicu.
Objavih oglas na njuškalu i javi se jedna gospođa. Spakiram ga i pošaljem - pouzećem. No, gospođa se predomislila i nije ga preuzela. Nakon više od 14 dana od kada sam ga poslao paket se vraća na moju adresu, a poštar mi naplaćuje 62 kune. Kao za poštanske troškove i ležarinu!
Platih i tražim račun ( jer bez računa se ne računa - zar ne? )
Ali, poštar koji nosi pakete i naplaćuje poštarinu ne izdaje niti račune niti potvrde.
Nije li to protuzakonito?
Drugi dan odlazim u poštanski ured i pravo direktoru u ured. Kažem mu da sam došao po račun. A on meni kaže da sam zakasnio jer sam odmah čim sam primio paket trebao s paketom doći u poštu i zatražiti račun!!???
Ne kužim! Kakva je razlika da li sam došao isti dan ili drugi dan kad me imaju u evidenciji da su mi poslali vraćeni paket i kada su to učinili, te da je plaćena isporuka!
I tako sam vlastitu konzolu, koju sam kupio za 300,00 kuna i želio prodati za 100,00 kuna, otkupio od pošte za 62 kune. Definitivno sam napravio odličan posao!
To je rizik slanja pouzećem!
No, ne izdavanje računa za plaćanje gotovinom nije po našim zakonima.
Ili možda naši zakoni ne vrijede za HP?

Priča ima i nastavak
Gospođa koja je naručila ali ne i preuzela paket pošteno se javila, ispričala se i spremna je podmiriti sve troškove. No, napominje kako je iz HP-a uopće nisu obavjestili da je paket stigao i kako je već razmišljala o tome da mi se javi i zahvali na neispunjenom obećanju!


Bravo, bravo! Tako se to radi!

Oznake: Istinoljubac

Eto. UN je svoje obavio. Deklaracija o emigrantima je apsolvirana i sada je samo treba formalno prvom prilikom potvrditi u UN-u u New Yorku. I dok veći dio svijeta pokušava naći riješenje za migrante, barem za legalne, neki od njih i dalje čine sve kako bi pokazali i dokazali kako nekima jednostavno treba kazati NE i vratiti ih odakle su došli!

Da se odmah ogradim od svih zlih komentara, ovo što sada pišem samo je moja interpretacija istinitog događaja koji se dogodio jučer, a za što sam saznao čitajući dnevni tisak!

Preko 1200 eritrejaca došlo je u "obećanu" zemlju koja ih je primila u svoj topli zagrljaj. Osigurali su im stan i hranu, odjeću i obuću, dobivaju mjesečni džeparac, organiziraju im besplatne tečajeve njemačkog jezika. Ljudi žive bolje nego su u svojoj zemlji mogli zamisliti ili maštati!
Tako su nekolicina njih odlučila zaštitarima, koji su se brinuli da ih nitko ne uznemirava, izraziti svoje nezadovoljstvo! Učinili su to prilično grubo pa su zaštitari pozvali policiju da ih smiri. Na to su migranti odgovorili barikadama u zgradi u kojoj su smješteni, koju su na kraju zapalili. Lokalna policija uz pomoć interventne uspjela je smiriti situaciju, počinitelji su uhićeni, a u pretresu njihovih soba pronađene su velike količine droge i ukradenih stvari!
Dakle, ti "jadni" ljudi, koji su bježeći od ratova i siromaštva odlučili svoj dom zasnovati u Njemačkoj, koja im je to i omogućila, kao zahvalu za sve što su dobili, prave nerede, pale zgrade u kojima su smješteni, kradu, prodaju drogu, švercaju......! To je već druga zgrada u istom gradu u Njemačkoj koju su migranti zapalili i u kojoj se više ne može stanovati!
Ima li uopće smisla komentirati takvo ponašanje?
Primiš ljude u svoj dom. Daš im stan, hranu, odjeću i obuću, mjesečni džeparac. Besplatno ih školuješ i nakon što nauče jezik imaju garantirani posao. A za uzvrat dobiješ pljačku, šverc, drogu i palež!

Hoće li se sada oglasiti i ona organizacija koja je našu policiju optužila kako se brutalno odnose prema ilegalnim migrantima?
Vjerojatno hoće. Oni će odmah razgovarati s "jadnim" eritrejcima, koji su pljačkali, preprodavali drogu i zapalili kuću u kojoj su živjeli i objaviti kako se policija s njima nehumano odnosila. Umjesto da su ih svih odlikovali za hrabrost i požrtvovnost, ta zla policija ih je bez milosti uhitila.

Oznake: Istinoljubac

UN je konačno, nakon mnogo godina uspio donjeti NEŠTO o migracijama, što nikoga ne obavezuje ali služi kao pokazatelj kako bi se, eventualno, pojedine ili sve države svijeta, barem one koje su članice UN-a, mogle i trebale ponašati prema migrantima!
I sastala se vrhuška u Mekerešu kako bi dali podršku dokumentu koji nikog na ništa ne obavezuje, kojeg nitko neće potpisati i kojeg svatko može ili prihvatiti ili odbiti, bez ikakvih posljedica!
Trla baba lan da joj prođe dan!
Zar UN zaista nema drugog posla?
OK. Vrlo je važno da se, konačno, UN pozabavio migracijama. No, ovdje se navodno govori samo o legalnim migracijama. One, legalne, nikada nisu predstavljale problem nigdje u svijetu! I za njih je donošenje jedne takve deklaracije potpuno nepotrebno. Kada osoba ili osobe dođu na neku granicu i pokažu svoje dokumente, one mogu učiniti sve što žele. Mogu doći kao turisti, mogu zatražiti azil, mogu se zaposliti i privremeno ili zauvijek se preseliti. I s njima nema problema!
Problem su ilegalne migracije - osobe koje su svoje dokumente "izgubile" i koje su odlučile granicu prijeći tamo gdje nije službeni ulaz! Neke nemaju dokumente jer su sve izgubile u sukobima, ratu ili negdje drugdje. Neke, a takvih je većina, su svoje jednostavno bacile i pokušavaju se domoći zapadne Europe na bilo koji način. No, svima je zajedničko to da su im papiri nestali, izgubili se ili su uništeni, a novac su uspjeli sačuvati!
OK. Ali zato postoje veleposlanstva i konzulati u drugim državama ili državne institucije u državama iz kojih žele otići. Neke od tih institucija će im svakako pomoći da dobiju druge dokumente s kojima mogu legalno prijeći granicu. Postoje i razne druge institucije koje pomažu onima koji su sve izgubili. Te institucije im pomažu u pisanju molbi za azilom, te im organiziraju put u države koje su im odobrile azil! Dakle, postoji mnogo načina da se "izgubljeni" papiri ponovno nađu u njihovim rukama i oni postanu legalni migranti. No, i više je nego očito da mnogi od njih ne bježe zbog ratova ili nereda, već ili iz ekonomskih razloga ili zbog drugih ne baš dobronamjernih razloga!
I to je u redu ako se bolja budućnost traži legalnim putem. ALi, ljudi moji, prelaziti granicu preko polja, šuma, rijeka, jezera, mora, po noći.... i onda se žaliti na nehumani odnos policije. Znači, u redu je da namjerno krše zakone države u koju ulaze ali nije u redu kada ih pripadnici policije u tome pokušaju spriječiti, jer time krše njihova prava. Koja prava? Osoba koja svijesno krši zakon nema nikakva prava, osim da bude uhićena, kažnjena i vraćena od kuda je došla! I prestanite konačno sažaljevati te "jadne" ljude koji sada po zimi, goli i bosi, spavaju pod šatorima, a onda usred noći pokušavaju prijeći granicu!
Ti "jadni" ljudi su trebali mnogo novaca da bi uopće došli do naših granica. A ako su imali novce i utrošili ih, umjesto da bi hranili i oblačili svoju djecu i sebe, na plaćanje prijevoza švercerima, tada nisu jadni nego glupi!
I da su umjesto da ih troše na švercere, trošili ih da si nabave dokumente, na zahtjeve za azil, sada bi legalno ulazili u države, putovali normalnim prijevoznim sredstvima i ne bi kršili ničije zakone!
Dakle, sami su odabrali kako će i kuda će i zato - ako nisu htjeli legalno - nisu jadni!
Ako žele biti poput nas i imati ista prava kao i mi, tada se moraju ponašati kao mi, poštovati zakone koje i mi poštujemo i onda tražiti svoja prava!
O tome bi trebali razgovarati u Mekerešu. Ne o legalnim migracijama. ne o ljudima koji legalno prelaze iz države u državu, nego o ovim drugima.
I zato je ovo u Mekerešu samo Meeee Meeee Meeee kojeg se nitko ne treba držati, koji nema nikakvu pravnu niti zakonsku obvezujuću stavku i koji služi samo kao dokument koji daje savjete i preporuke!

Oznake: Istinoljubac

Čitam što se dogodilo u srednjoj školi u Čakovcu. Čitam što kaže profesor, što kažu učenici, što kažu iz Ministarstva, psiholozi, pedagozi, ostali profesori...
A što na sve to kažem ja. Ja nisam ništa od gore navedenog. Ja sam ponosni otac dvojice sinova. Ponosni, jer su obojica odabrali što žele biti u svom životu i to čine. Čine to zato što to žele, a ne zato što moraju. I upravo je to temelj uspješnosti.
Pogledajmo činjenicama u oči.
Učenici srednje škole su osobe koje tek ulaze ili su već ušle u pubertet. Znamo kakvo je to razdoblje i što se od takvih učenika može očekivati. Toga moraju biti svijesni i roditelji i profesori. No, ima jedna činjenica koju svakom srednjoškolcu treba usaditi u mozak i to odmah na prvom satu srednjoškolskog obrazovanja. Srednjoškolsko obrazovanje je dragovoljno. Nitko ih nije prisilio da upišu srednju školu. Možda roditelji čine određeni pritisak, no za razliku od osnovnog školovanja koje je obavezno, srednjoškolsko nije obavezno. Dakle, ako je neki učenik upisao srednju školu, upisao ju je zato što je to htio, a ne zato što je morao!
To podrazumijeva i slijedeće. Ako si dragovoljno upisao srednju školu, tada si pristao na pravilnike prema kojima se provodi srednjoškolsko obrazovanje, pristao si na učenje predmeta koje imaš u rasporedu, pristao si da ti te predmete predaju profesori koji su za njih zaduženi.
Srednjoškolac ne može i ne smije u srednjoj školi provoditi svoja pravila i činiti ono što on želi. Srednjoškolac uvijek ima izbor, a to je ili čini ono što moraš, a moraš jer si sam upravo to odabrao ili se ispiši i idi svojim putem! Ako to usadite u glavu svim srednjoškolcima na prvom satu tada, ako učini bilo što , a što nije prema pravilniku škole, srednjoškolac mora snositi posljedice! Amen

No, postoji i druga strana priče - profesori. Postoji nekoliko vrsta profesora. Oni koji su postali profesori zato jer im je to bila životna želja i cilj , oni koji su to postali silom prilika iako su imali neke druge planove i profesori koji su to zato jer ništa drugo nisu uspjeli završiti, pa su završili fakultet i postali profesori! Vjerujte, ogromna je razlika između svake od tih vrsta profesora.
Moj primjer: Gimnazija. Prvi razred. Prvi sat matematike. Ulazi profesor i kaže. Ja sam .....i odmah da vam svima bude jasno. Pola razreda će na kraju godine imati jedinicu iz matematike. Dvije trećine od tih pola će pasti razred zbog matematike. Nitko ne može imati peticu. Za peticu znam samo ja. Oni najbolji imat će četvorku, malo slabiji trojku, a svi ostali koji će sve znati ali ne tako dobro, dovoljan!
Treći razred gimnazije. Prvi sat matematike. Ulazi profesor i kaže. Moje ime je.....! Sad neka se svatko predstavi. Odmah ću vam kazati. Došao sam ovamo kako bih vas naučio matematiku. Ali ako na kraju godine bilo tko od vas izjavi da mu je matematika odvratna, dosadna i glupa, smatrat ću to osobnim promašajem. Taj profesor nas je naučio voljeti matematiku. Zbog njega sam upisao PMF. Da nije bilo njega, vrlo vjerojatno bih i ja danas bio FRANJO! Dakle, prvi profesor je na nama trenirao strogoću. Svi smo ga se bojali, a tko je dobio dva ili više bio je sretan do neba. Taj profesor nije želio biti profesor. On je to radio zato što je morao. Ovaj drugi je bio profesor zato jer mu je to bio životni cilj. Njegov zadatak bio je ne da naučimo nego da i zavolimo matematiku!
U istoj školi ali mnogo godina kasnije, jedan bračni par je predavao matematiku.
Za njega su svi govorili da je kao čovjek čista NULA ali kao profesor čista PETICA.
Ona je bila duša od čovjeka ali kao profesor NULA.
Tko je imao sreće ( kao moj mlađi sin ) i imao njega iz matematike, taj je zavolio matematiku i kasnije upisao prirodne ili tehničke fakultete.
Tko je imao nesreću ( kao moj stariji sin ),i imao nju iz matematike, taj je zamrzio i matematiku i školu i profesore i cijeli svijet.
To je dokaz kako profesori mogu utjecati na budućnost učenika!
I zato kad čitam o Franji i o njegovim kolegicama i kolegama i kad čitam o učenicima i njihovim doživljajima u školi, tada je jasno kako su i jedni i drugi u pravu ili u krivu. Niti bi se učenici trebali i smjeli tako ponašati prema profesorima, niti bi se profesori tako trebali i smjeli ponašati prema učenicima. A rješenje je vrlo jednostavno.
One učenika koji krše pravila škole - izbaciti iz škole
One profesore koji su profesori zato jer to moraju biti ili jer nisu imali drugog izbora - izbaciti iz škole
I u srednjim će školama zavladati mir!

Oznake: Istinoljubac

U prošlom postu objavio sam svoje doživljaje s Generali osiguranjem, doživljaji koji se još i danas događaju.
U ovom postu na tapeti je Allianz osiguranje

Od kada je došao u hrvatsku Allianz osiguranje je bio osiguranje čije ime smo svi znali. Sa sjedištem u Munchenu Allianz je bio pojam snažnog osiguranja u kojeg smo svakako mogli imati povjerenja. I zaista, tih prvih mjeseci i godina, dok je na čelu uprave bila osoba iz Munchena, Allianz je bio organiziran po njemačkom sistemu. Godine staža i naravno uspjeh u ugovaranju osiguranja garantirali su brz napredak, a napredovanje je donosilo niz pogodnosti poput vlastitog ureda sa stolnim računalom, službeni automobil, službena odjeća i obuća......! A sve to se moglo dostići za nekih 3 godine rada!
A onda je čelna osoba otišla u Budimpeštu, a na mjestu čelnog čovjeka zasjeo je hrvat. I od tada Allianz je ( prema unutrašnjem ustroju ) sve više postajao hrvatsko poduzeće a sve manje njemačko. A zna se kako se napredovalo u hrvatskim poduzećima i tko je napredovao! To više nije ovisilo o radnom stažu, niti o uspješnosti, već o tome od kuda si i gdje si rođen! No, to je već neka druga priča!

Ipak, napravio sam ovaj mali uvod iz razloga kako bi bilo jasnije zašto se sve dogodilo tako kako se dogodilo!

Kako sam nekad i osobno bio zaposlen u Allianz osiguranju, bilo mi je normalno da svoj automobil osiguram u Allianz Zagreb d.d. Osigurao sam ga i obavezno i punim kasko osiguranjem!
Toga ljeta bio sam u posjetu rodbini u južnoj Bavarskoj. Ostavio sam automobil na uređenom parkiralištu. Jedne večeri, jedan pijani mladić pokušao je ukrasti jedan od parkiranih automobila, među kojima je bio i moj. Kako je bio pijan, to mu srećom nije uspjelo. No, ljut zbog neuspjeha odlučio je sve automobile obilježiti sa svojim ključem od stana. Tako je i moj automobil dobio ogrebotinu preko cijelih vratiju! U tom činu ga je zatekla policija i uhitila ga, a meni ostavila poruku, zataknutu na brisač, da se javim u policijsku postaju. Tamo sam dobio podatke o osobi počinitelju, te uputu da se javim svom osiguravajućem društvu!

Javio sam se i dao im sve podatke koje sam dobio od policije! Osoba zadužena za kasko štete poslala mi je dopis s formularom kojeg sam trebao ispuniti i potpisati. U njemu je pisalo da se odrićem prava osobne tužbe počinitelja za naknadu štete, a za uzvrat Allianz Zagreb d.d. će mi o svom trošku popraviti nastalu štetu! Naravno, potpisao sam formular, dao automobil ovlaštenom servisu, koji su štetu otklonili i račun poslali Allianz osiguranju! I sve je bilo OK dok jednog dana na moju adresu nije stigla uplatnica Allianz osiguranja uz slijedeće obrazloženje:

Poštovani, kako nismo uspjeli uspostaviti kontakt s počiniteljem štete, te nismo od njega mogli naplatiti nastalu štetu, prisiljeni smo se naplatiti iz Vaše police, te Vam oduzimamo dio bonusa, a dužni ste nam i uplatiti dio jer je to druga šteta koju ste prijavili ove godine!

Pročitao sam ovo obrazloženje nekoliko puta. Nisam mogao vjerovati da je netko uopće mogao napisati takvo nešto! Dakle, prvo su mi uvalili formular po kojem se odrićem naplate štete od počinitelja uz uvijet da mi Allianz o svom trošku popravi automobil, a onda mi taj isti Allianz šalje račun za popravak, jer su njegovi "stručnjaci" nesposobni naplatiti štetu od počinitelja!

Moji prigovori, protesti, dokazivanja i sve ostalo što sam mogao ostali su bez rezultata. Mogao sam ih tužiti. Tužba bi vjerojatno još uvijek ležala u ladici nekog suca no barem bi moja djeca ili njihova djeca dobila neku kunu od toga. Nisam ih tužio. Umjesto toga prekinuo sam sve ugovore o osiguranju s Allianz osiguranjem! Na moju žalost, to se pokazalo jako lošim potezom! Allianz Zagreb koliko got bio takav kakav jest još uvijek je mila majka prema ostalim osiguranjima po mnogim pitanjima. Svoje doživljaje s Generali osiguranjem sam vam opisao. O ostalim, s kojima sam surađivao - ne želim! I ovo je dovoljno!

Oznake: Istinoljubac