Marketing
Originalno Hrvatski
Kupio sam svojem sinu konzolu za computor. Volan, mjenjač, gas, kočnica.
No, sin nije bio oduševljen i vratio je poklon. Neka ga prodam, a novac mu stavim u kasicu.
Objavih oglas na njuškalu i javi se jedna gospođa. Spakiram ga i pošaljem - pouzećem. No, gospođa se predomislila i nije ga preuzela. Nakon više od 14 dana od kada sam ga poslao paket se vraća na moju adresu, a poštar mi naplaćuje 62 kune. Kao za poštanske troškove i ležarinu!
Platih i tražim račun ( jer bez računa se ne računa - zar ne? )
Ali, poštar koji nosi pakete i naplaćuje poštarinu ne izdaje niti račune niti potvrde.
Nije li to protuzakonito?
Drugi dan odlazim u poštanski ured i pravo direktoru u ured. Kažem mu da sam došao po račun. A on meni kaže da sam zakasnio jer sam odmah čim sam primio paket trebao s paketom doći u poštu i zatražiti račun!!???
Ne kužim! Kakva je razlika da li sam došao isti dan ili drugi dan kad me imaju u evidenciji da su mi poslali vraćeni paket i kada su to učinili, te da je plaćena isporuka!
I tako sam vlastitu konzolu, koju sam kupio za 300,00 kuna i želio prodati za 100,00 kuna, otkupio od pošte za 62 kune. Definitivno sam napravio odličan posao!
To je rizik slanja pouzećem!
No, ne izdavanje računa za plaćanje gotovinom nije po našim zakonima.
Ili možda naši zakoni ne vrijede za HP?
Priča ima i nastavak
Gospođa koja je naručila ali ne i preuzela paket pošteno se javila, ispričala se i spremna je podmiriti sve troškove. No, napominje kako je iz HP-a uopće nisu obavjestili da je paket stigao i kako je već razmišljala o tome da mi se javi i zahvali na neispunjenom obećanju!
Bravo, bravo! Tako se to radi!
Post je objavljen 30.01.2019. u 12:15 sati.