Kupio sam svojem sinu konzolu za computor. Volan, mjenjač, gas, kočnica.
No, sin nije bio oduševljen i vratio je poklon. Neka ga prodam, a novac mu stavim u kasicu.
Objavih oglas na njuškalu i javi se jedna gospođa. Spakiram ga i pošaljem - pouzećem. No, gospođa se predomislila i nije ga preuzela. Nakon više od 14 dana od kada sam ga poslao paket se vraća na moju adresu, a poštar mi naplaćuje 62 kune. Kao za poštanske troškove i ležarinu!
Platih i tražim račun ( jer bez računa se ne računa - zar ne? )
Ali, poštar koji nosi pakete i naplaćuje poštarinu ne izdaje niti račune niti potvrde.
Nije li to protuzakonito?
Drugi dan odlazim u poštanski ured i pravo direktoru u ured. Kažem mu da sam došao po račun. A on meni kaže da sam zakasnio jer sam odmah čim sam primio paket trebao s paketom doći u poštu i zatražiti račun!!???
Ne kužim! Kakva je razlika da li sam došao isti dan ili drugi dan kad me imaju u evidenciji da su mi poslali vraćeni paket i kada su to učinili, te da je plaćena isporuka!
I tako sam vlastitu konzolu, koju sam kupio za 300,00 kuna i želio prodati za 100,00 kuna, otkupio od pošte za 62 kune. Definitivno sam napravio odličan posao!
To je rizik slanja pouzećem!
No, ne izdavanje računa za plaćanje gotovinom nije po našim zakonima.
Ili možda naši zakoni ne vrijede za HP?

Priča ima i nastavak
Gospođa koja je naručila ali ne i preuzela paket pošteno se javila, ispričala se i spremna je podmiriti sve troškove. No, napominje kako je iz HP-a uopće nisu obavjestili da je paket stigao i kako je već razmišljala o tome da mi se javi i zahvali na neispunjenom obećanju!


Bravo, bravo! Tako se to radi!

Oznake: Istinoljubac

Odvoz otpada u posljednjih je nekoliko godina bio u središtu medijskih objava. Tužba protiv gradske čistoće koja je naplaćivala odvoz paušalno, a ne prema količini odvezenog otpada dobila je svoju konačnu presudu i tužitelj je dobio parnicu. No, što se od tada uistinu promjenilo?
Da li je danas naplata odvoza kućnog otpada pravednija nego što je bila prije sudske odluke?
Naravno da nije. Naravno, jer tko se još danas pridržava sudskih odluka? Odluka postane pravomoćna, no kako je nema tko provesti, sve se lijepo zatrpa s nekim drugim aktualnijim problemima i onda opet sve po starom!
U našem malom gradu, novi direktor Komunalca donosi nova, za mnoge puno bolja pravila naplate odvoza kućnog otpada. Naime, građane će stimulirati da "proizvode" što manje otpada time što će odvoz plaćati manje!
No, da li je to zaista tako?
Naime, prema tom načinu naplate, najviše plaćaju oni kojima otpad odvoze svaki tjedan. Oni koji imaju tri odvoza mjesećno plaćaju manje, a najmanje oni koji imaju dva odvoza mjesečno!
OK. To djeluje stimulativno. Ali kako to djeluje na ona kućanstva koja ne uspiju napuniti niti jednu kantu mjesečno ili eventualno jednu? I oni, bez obzira da li im odvoze nula, jednu ili dvije kante mjesečno, plaćaju dva odvoza! Zar im je to stimulacija? I sada se događa nešto što nema nikakve logike, barem glede stimuliranja stvaranja što manje kućnog otpada. Kućanstva koja su do sada maksimalno reciklirala kućni otpad to više ne čine jer ionako moraju platiti odvoz, bez obzira da li su napunili jednu, dvije ili niti jednu kantu! Pa svjedočimo primjerima kako se kante pune svime i svačime samo da se napune.
Nije li to pravi primjer originalno našeg načina razmišljanja?

Prije nego je HEP donio odluku da građani sami mogu, uz odobrenje njihovog zahtjeva, očitavati i dostavljati očitanja za struju, logika naplate bila je apsolutno ortiginalno naša! Naplaćivali su paušal, koji su svakih pola godine korigirali očitavanjem stvarnog stanja brojila!
Tako sam jednom priliko dobio uplatnice s mjesečnim iznosom koji mi se činio nerealno visok. Pitao sam na temelju čega su procjenili da ću potrošiti toliko struje? odgovor je bio - prema potrošnji u istom razdoblju prošle godine!
Odlično.
Dakle, te godine izbacio sam stare velike potrošaće i nadomjestio ih novim - štedljivim, zamjenio sve standardne žarulje prvo sa štednim, a onda i s led žaruljama, pogasio sve uređaje koji su bili na stand by modusu i počeo kontrolirati potrošnju samoočitanjem brojila. Mjesečna potrošnja mi se smanjia za oko 30 %, no HEP mi je i dalje naplaćivao isti paušal, kao da nisam ništa promjenio! Uzalud sam dokazivao da nisu u pravu, da me prisiljuju da ih beskamatno kreditiram, jer sam nakon svakog periodičnog obračuna bio u velikom plusu. Na kraju sam počeo plaćati točno toliko koliko sam potrošio. Naravno, stalno su mi slali opomene da plaćam premalo, upozoravali me da ću platiti zatezne kamate i sl., no nakon svakog periodičnog obračuna naš je saldo bio NULA!
A onda sam otišao iz HEPA. Bilo mi je dosta natezanja i uzaludnih dokazivanja!
Nedugo poslije donjeli su odluku o mogućnosti samoočitanja i danas uredno plaćam samo ono što sam potrošio!

Još bolji primjer hrvatskog načina razmišljanja je primjer moga oca. On je uveo struju u našu nedovršenu kuću na selu i stavio tamo veliku škrinju za duboko zamrzavanje, kako bi pohranjivali voće i povrće koje smo brali tijekom godine. Ta je škrinja trošila mjesečno oko 75 kuna struje, što je uz ostale troškove bilo oko 120 kuna mjesečno!
A onda, jedne godine prestali smo se brinuti oko vrta i voćnjaka i ugasili škrinju, te potpuno isključili struju u kući, a o tome izvjestili HEP
Da bi se uvjerili kako je potrošnja NULA morali smo im dva mjeseca javljati stanje, a onda smo dobili dopis kako ćemo od sada plaćati samo temeljne troškove.
I stižu uplatnice. Ali ne na iznos temeljnih uplata već čak i na veće svote nego što su bile do sada!
Zovem HEP, a oni po običaju - to je naša procjena Vaše potrošnje.
Odgovor je bio pravi domaći. "Vi samo uredno plaćajte pa ćemo na kraju obračunskog razdoblja vidjeti da li ste potrošili više ili manje!"

A onda sam nazvao njihovog direktora i nekim čudom ga uspio dobiti. Sve sam mu detaljno objasnio. On je sve provjerio, ispričao se i poslao novi set uplatnica, ovaj puta s ispravnim iznosom!
A da nisam, opet bi HEP šest mjeseci financirali i kreditirali, naravno bez kamata! ( pogledajte koliku zateznu kamatu naplaćuju ako zakasnite s uplatom?)
I još jedan biser ala HR
U toj kući gdje je potrošnja NULA plaćamo mjesečno malo više od 21 kune
U mojoj kući u gradu ( ista županija ), gdje je struja isključena, a potrošnja NULA, mjesečno plaćam 46 kuna!
(Jednu lipu manje plaćam vodu i odvode, iako je potrošnja vode NULA m3, a za plin, uz potrošnju NULA m3 - 17,50 kuna )!

Ovakvih bisera ima još mnogo, no o njima drugom prilikom!

Oznake: Nije mi jasno

Kaže danas jedan novinar u jutarnjem radijskom programu kako sjednice Sabora više nitko ne gleda!
Dragi gospodine ili uvaženi gospodine moram učiniti ispravak netočnog navoda, iako nemam pojma prema kojem članku poslovnika Sabora, niti me zanima!
Sjednice Sabora, a naročito aktualnog sata sigurno su među najgledanijim događanjima koje prenose mediji. A znate zašto?
Zato što je naš Sabor prestao biti mjesto gdje se konstruktivnim kritikama i prijedlozima pokušava doraditi Zakone prijedloge Zakona koje Vlada šalje u Sabor na doradu i prihvaćanje, a postao je mjesto gdje se, zbog zastupničkog imuniteta, svakom, a naročito predsjedniku i članovima Vlade, može sasuti u facu sve moguće uvrede, sve kritike i sve što naše zastupnike oporbe žulja!
A naša Vlada sve to mora stojićki podnositi, sve to mora mirno slušati i na sve upite odgovoriti staloženo, stručno i bez ikakvih insinuacija. No, imajmo na umu kako su članovi Vlade ipak samo ljudi! A to znači, bez obzira koliko bili istrenirani da se ne osvrću na uvrede i prozivke, ipak u nekom trenutku puknu i dokažu da su i oni samo obićni ljudi, koji imaju čast obavljati važne funkcije!
I zato su sjednice Sabora postale vrlo gledane i pomno praćene od strane predstavnika medija, jer svaki ispad, svaki odgovor, koji izlazi iz okvira onoga što se od pojedinaca očekuje, odmah bude glavna vijest u svim medijima koji prate sjednice Sabora!
Tako već danima čitamo kako je predsjednik Vlade krenuo uvaženom zastupniku Grmoji objasniti neke činjenice, onako u četiri oka, a ovaj je zbrisao u sigurnu pozadinu, zaštićen od kolege Bulja, kako je ministar Krstićević razbio maketu zrakoplova koju je dobio na poklon itd.
I danas, u jutarnjem programu jednog radija slušamo o tome. Tema - da li će naš Sabor postati arena za fizičke obračune. I u jednom trenutku i sama emisija postaje poprište sukoba, srećom samo riječima gdje jedni drugima upadaju u riječ, jedni druge nazivaju lažovima, uvjeravaju ih da su u krivu, viču jedni na druge. Pa kada u jednoj radijskoj emisiji troje ljudi + voditelj ne mogu bez svađe, uvreda i nadvikivanja, što očekivati od Sabora gdje ih je gotovo 200 ? Koga briga za tamo neke Zakone kojima Vlada želi poboljšati život svekolikog puka? Kome to treba? Samo onima kojima je glavni sport i životni cilj kršiti te zakone! Svima drugima je interesantnije da li će netko nekoga nazvati nekim pogrdnim imenom, uvrijediti ga, optužiti ga da je izdajnik ili veleizdajnik, opsovati ga ili barem toliko iziritirati da atmosferu dovede do usijanja.
Pitanje je samo ima li to više ikakvog smisla, jer sav taj igrokaz, svo to glumatanje i sve te prozivke, uvrede, svađe i prepucavanja svi mi i te kako masno plaćamo.
I onda se naši političari čude da ih više nitko ne poštuje!

Oznake: Filozof

Opet sam na dijeti. Odluka je donesena 8. siječnja ove godine. Bojim se uopće stati na vagu. Ne moram. Znam kako se osjećam - kao debelo prase!
Od kada znam za sebe bio sam na raznim dijetama i uvijek s istim učinkom. Puno odricanja, puno gladovanja, skidanje nekoliko kilograma, a onda povrat kilograma s kamatama! Sve sam isprobao.
Čak i herbalife, mjesečevu dijetu, Hollywoodsku dijetu, proteinsku.....
Jednom mi je sada već pokojni tast rekao - najbolja dijeta je da zatvoriš usta i dišeš kroz nos. Od zraka se nećeš udebljati!
Bio je u pravu, iako, nakon toliko pokušaja već sam počeo misliti da mi je dovoljno udahnuti previše zraka i već sam nabacio koju deku na sebe!
Divio sam se ljudima koji su mogli pojesti duplo više od mene a izgledali su ko smrt na dopustu. Njima su govorili da ih se uopće ne isplati hraniti jer se na njima uopće ne vidi da su bilo što ubacili u želudac! Na meni se je vidjelo. I to daleko više nego sam si to želio. Sam sam si kriv.
Kao mali živio sam na selu gdje je bilo normalno biti debeljuškast. To nije bilo od nezdrave hrane. To je bilo od kolača jer su na selu kolači bili sastavni dio svakog jela. A ja sam obožavao slatko i to se vidjelo na meni!
Kad sam krenuo u gimnaziju u pubertetu još sam nekako održavao kilažu. Dosta sam narastao pa mi je to pomoglo da ne izgledam debelo. No, kilaža je uglavnom rasla, a mnogo manje padala. Pred diplomu uspio sam toliko smršaviti da su svi mislili da sam bolestan. Ustvari, bilo je to od silnog stresa. Osim toga, vratio sam se iz vojske udebljan za 10 kilograma, a bio sam u fazi hvatanja djevojaka što svakako nije išlo zajedno. Stoga mi je stres oko diplome pomogao isklesati vitku liniju, čak toliko da sam uspio navući hlače moje djevojke, koja je bila mršavica. No, sreća je kratko trajala. Još sam prilikom vjenčanja izgledao normalno, u prvim godinama braka zajedno smo se pazili i mazili i održavali liniju, a kad je moja supruga nakon drugog djeteta počela dobivati kilograme, koji nisu odlazili i ja sam se opustio. Greška teška!

I onda opet dijeta. Opet gladovanje, odricanje, tijelovježba, skidanje nekoliko kilograma, no čim je odricanje završilo stigle su i kile! Shvatio sam tužnu istinu. S ovakvim metabolizmom kakav je moj dijeta se mora držati cijelog života. Ili - zna se!
A onda sam jednog dana otišao na sistematski pregled. To sam inače činio vrlo redovito, gotovo svakih šest mjeseci. Već su me prozvali hipohondrom, iako sam samo činio ono što mi je liječnik savjetovao. Bio sam HIPO jer dok nisam upoznao liječnika koji se od tada brine za moje zdravlje, išao sam liječniku samo kad sam bio tri dana pred smrt. Držao sam se očeve izreke kako liječnici samo pomažu čovjeku umrijeti i moji me liječnici gotovo nisu poznavali. A onda sam upoznao sadašnjeg. I počeo ići redovno na pretrage. A onda mi je jednog dana dao nalaze krvi rekavši - sve je u granicama normale, no malo pripazi na konzumaciju slatkih proizvoda! I to je bio glavni razlog moje odluke - od danas nema više kolača, nema više alkohola, nema više gaziranih napitaka! Glede alkohola, to mi i nije bila teška odluka jer jedna piva mjesečno ili jedna čaša crnog vina u pola godine ili pola čaše pjenušca za Novu godinu, to nisu bile količine zbog kojih sam trebao očajavati.
Gazirana pića su me ionako nadimala, napuhavala, pa sam se osjećao deblji nego sam bio, no biti bez ikakvog šečera, keksa, kolača, napolitanki, čokolade, bombona.....e to bi mogao biti problem! I uspio sam. Kroz dva mjeseca od 127 kilograma došao sam na 97. Prijatelji i rođaci koji me vide jednom u dva mjeseca mislili su da imam rak, a supruga je bila i te kako ugodno iznenađena baš kao i ja osobno, jer sam sada mogao obući i one hlače koje sam do sada samo čeznutljivo gledao i čuvao u ormaru. Imao sam karakter. Išao sam na sve rođendane, vjenčanja, krstitke i gledao kako svi oko mene jedu kolače, torte, kekse, piju vino i pivo, mineralnu vodu....! Samo ja sam pio obićnu vodu. jeo sam sve što nisu bili kolači ili zaslađeno šečerom i svima govorio da nisam na dijeti jer jedem sve osim ......!
A onda smo supruga i ja otišli na Mallorcu. Devet dana all inclusive u hotelu s 5 zvijezdica. To je bio kraj mojih nada da ću održati kilažu. All inclusive značilo je jesti i piti koliko ti srce hoće, u svako doba dana i noći, sve što je ponuđeno, a nudilo se doslovno sve. Pa kad smo već platili da li je bilo smisla ne jesti? I tako, od tada opet drž - nedaj i pomagaj!

No, ipak, sada znam da je to način života koji mogu živjeti do kraja života bez ikakvog odricanja. Naime, slatko se može nadomjestiti voćem, a pojesti mali kolačić za neku svečanost nije grijeh. Ili crnu čokoladu!
Alkohol mi ne fali. Kao što rekoh nikada nisam bio onaj koji pije i opija se. Problem je izbjegavanje gaziranih pića u restoranima, jer se sve bazira na njima, osim alkohola, kojeg ionako ne pijem. A samo piti obićnu vodu i platiti je kao da pijem pivo - e to je grijeh!

Eto. Od 9. siječnja sam na posebnom režimu prehrane. I nije mi teško. Dapače, sve se bolje osjećam. Nisam napuhnut, a napuhavalo me i slatko i gazirano. Lakše spavam. Bolje se krećem. Istina, imam lagane vrtoglavice no to je normalno kad krene mršavljenje. Nisam se vagao. nemam pojma koliko sam težak. Znam samo da sam pretežak i da sam debeo. Dovoljno je pogledati se u ogledalo!

Oznake: Dijetalac

Iako Prigorski.hr za kojeg iz Vrbovca i okolice izvješćuju dva bivša novinara Radio Vrbovca, uporno i gotovo svakodnevno nabraja uspjehe sadašnje vlasti i gradskih organizacija i službi, sve je to mazanje očiju od činjenica koje vide svi koji to žele vidjeti.
Istina, ove godine Vrbovec je imao daleko najbolji Božićni sajam od svih do tada organiziranih u našem gradu. To možda i nije bilo tako teško postići ako ga usporedimo s prošlogodišnjim, kada su se samo za adventske nedjelje okupljali uglavnom uvijek isti ljudi kako bi se uz kuhane kobasice i kuhano vino malo družili. Bilo je tu i nastupa različitih društava, pjesme i plesa, no prošle godine je sve to izgledalo nekako jadno. Ove godine sajam je bio aktivan svaki dan, a adventske nedjelje bile su upotpunjene nastupime KUD-ova, Limene glazbe i drugih koji su pjevali, plesali ili nas zabavljali na druge načine.
No, iako je naš Trg dosta velik cijeli se Božićni sajam održavao na 4 štanda, zauzevši tek trećinu trga. Zamisao organizatora bila je da Sajam bude po cijelom Trgu ali i duž šetnice u gradskom perivoju, no odaziv sudionika Sajma očito je bio daleko manji od očekivanog. Naime, sam Sajam u centru bio je pravo osvježenje za ne baš preživ grad, no prazni štandovi u samom centru i tri prazne štand kućice postavljene na zelene površine perivoja pokazivali su kako su očekivanja organizatora ili bila nerealna ili su uvijeti sudjelovanja bili mnogima neprihvatljivi. Osim toga pokušaj da se perivoj ukrasi lampicama time što su pojedina stabla omatana svjetlećim žaruljicama istih boja tj. boje žute svjetlosti, djelovalo je otužno ali i nametnulo pitanje da li osoba zadužena za ukrašavanje javnih površina zna razliku između osvjetljavanja i ukrašavanja? Nisam pobrnik kića, no osvjetliti drveća žaruljicama iste boje i to one koje nam i inače svjetle po kućama nije ukras već osvjetljenje! Moramo imati na umu da se radi o Božićnom sajmu, dakle o danima sreće i veselja, koje valja ukrasiti raznobojnim ukrasima, pa onda i raznobojnim lampicama.

Stara je istina kako je gradskim vlastima briga za okoliš na posljednjem mjestu. Tek poneka najrazvikanija globalna eko akcija bude organizirana u našem gradu, dok 95% tzv. Zelenih datuma, koji se obilježavaju diljem svijeta u našem gradu prolaze bez da ih itko i spomene. To je činio samo urednik i voditelj radijske eko emisije "Zeleni val", no kako se dotični drznuo u nekoliko emisija izreći istinu koju su svi znali ali o kojoj se samo šaputalo, eko emisija je ukinuta, a urednik protjeran s RV-a! Time su gradski čuvari prirode dobili slobodne ruke da i dalje ne čine ništa. Do ukinuća emisije dobivali su packe i kritike, a sada njihov nerad nitko ne objavljuje, pa u miru mogu ništa ne raditi! I zato je postavljanje štandova po zelenim površinama stoljetnog perivoja prošlo nezapaženo od svekolike javnosti, koju su novinari Prigorskoh lista usmjerili na veliki uspjeh Božićnog sajma!

S prvim danima Nove godine naš se grad zabijelio. Istina, nismo imali bijeli Božić niti smo dočekali Novu godinu u bijelom, no snijeg je ipak došao.
Na žalost sviju nas, prvi ozbiljniji snijeg potvrdio je činjenicu kako je naša Zimska služba opet, baš kao i svake godine, ostala iznenađena da usred zime pada snijeg, pa su ulice naselja Jug, prvi radni dan u Novoj godini, osvanule pod snijegom i ledom. Hodati ali i voziti se po ovakvim ulicama bila je prava avantura, no to našu "iznenađenu" Zimsku službu uopće nije zabrinjavalo. Oni su svoju dužnost, nakon što je iznenađenje splasnulo, obavili na prometnicama oko užeg centra grada, a gradska naselja ostavili su neka se za njih pobrine priroda.

Zanimljivo je njihovo objašnjenje zašto je tome tako? Naime, naš je grad podjeljen u zone, a glede Zimske službe i na prioritete. Naselje Jug i ostala gradska naselja nisu u zonama koje su prioritetne ( iako upravo u njima živi najveći dio radno sposobnog stanovništva ). Naselja su u zonama koje dolaze na red tek kada sve ostalo bude počišćeno.

Zanimljivost je tim veća što je ista ta gradska vlast naselje Jug svrstala u prvu zonu glede plaćanja Komunalne naknade, a glede čišćenja snijega i ostalih komunalnih usluga u drugu i treću zonu. To su zone gdje stanovnici sami moraju čistiti nogostupe od snijega zimi i od nečistoća u ostalom dijelu godine. Dakle, plaćamo komunalnu naknadu kao da živimo u centru, a dobivamo komunalne usluge kao da smo krajnja periferija!

Jednom riječju - gradska vlast se mijenja - no navike , pravila i lokalni zakoni ostaju isti ili u pet riječi:
U Vrbovcu sve po starom!

Oznake: Ljutko