Opet sam na dijeti. Odluka je donesena 8. siječnja ove godine. Bojim se uopće stati na vagu. Ne moram. Znam kako se osjećam - kao debelo prase!
Od kada znam za sebe bio sam na raznim dijetama i uvijek s istim učinkom. Puno odricanja, puno gladovanja, skidanje nekoliko kilograma, a onda povrat kilograma s kamatama! Sve sam isprobao.
Čak i herbalife, mjesečevu dijetu, Hollywoodsku dijetu, proteinsku.....
Jednom mi je sada već pokojni tast rekao - najbolja dijeta je da zatvoriš usta i dišeš kroz nos. Od zraka se nećeš udebljati!
Bio je u pravu, iako, nakon toliko pokušaja već sam počeo misliti da mi je dovoljno udahnuti previše zraka i već sam nabacio koju deku na sebe!
Divio sam se ljudima koji su mogli pojesti duplo više od mene a izgledali su ko smrt na dopustu. Njima su govorili da ih se uopće ne isplati hraniti jer se na njima uopće ne vidi da su bilo što ubacili u želudac! Na meni se je vidjelo. I to daleko više nego sam si to želio. Sam sam si kriv.
Kao mali živio sam na selu gdje je bilo normalno biti debeljuškast. To nije bilo od nezdrave hrane. To je bilo od kolača jer su na selu kolači bili sastavni dio svakog jela. A ja sam obožavao slatko i to se vidjelo na meni!
Kad sam krenuo u gimnaziju u pubertetu još sam nekako održavao kilažu. Dosta sam narastao pa mi je to pomoglo da ne izgledam debelo. No, kilaža je uglavnom rasla, a mnogo manje padala. Pred diplomu uspio sam toliko smršaviti da su svi mislili da sam bolestan. Ustvari, bilo je to od silnog stresa. Osim toga, vratio sam se iz vojske udebljan za 10 kilograma, a bio sam u fazi hvatanja djevojaka što svakako nije išlo zajedno. Stoga mi je stres oko diplome pomogao isklesati vitku liniju, čak toliko da sam uspio navući hlače moje djevojke, koja je bila mršavica. No, sreća je kratko trajala. Još sam prilikom vjenčanja izgledao normalno, u prvim godinama braka zajedno smo se pazili i mazili i održavali liniju, a kad je moja supruga nakon drugog djeteta počela dobivati kilograme, koji nisu odlazili i ja sam se opustio. Greška teška!
I onda opet dijeta. Opet gladovanje, odricanje, tijelovježba, skidanje nekoliko kilograma, no čim je odricanje završilo stigle su i kile! Shvatio sam tužnu istinu. S ovakvim metabolizmom kakav je moj dijeta se mora držati cijelog života. Ili - zna se!
A onda sam jednog dana otišao na sistematski pregled. To sam inače činio vrlo redovito, gotovo svakih šest mjeseci. Već su me prozvali hipohondrom, iako sam samo činio ono što mi je liječnik savjetovao. Bio sam HIPO jer dok nisam upoznao liječnika koji se od tada brine za moje zdravlje, išao sam liječniku samo kad sam bio tri dana pred smrt. Držao sam se očeve izreke kako liječnici samo pomažu čovjeku umrijeti i moji me liječnici gotovo nisu poznavali. A onda sam upoznao sadašnjeg. I počeo ići redovno na pretrage. A onda mi je jednog dana dao nalaze krvi rekavši - sve je u granicama normale, no malo pripazi na konzumaciju slatkih proizvoda! I to je bio glavni razlog moje odluke - od danas nema više kolača, nema više alkohola, nema više gaziranih napitaka! Glede alkohola, to mi i nije bila teška odluka jer jedna piva mjesečno ili jedna čaša crnog vina u pola godine ili pola čaše pjenušca za Novu godinu, to nisu bile količine zbog kojih sam trebao očajavati.
Gazirana pića su me ionako nadimala, napuhavala, pa sam se osjećao deblji nego sam bio, no biti bez ikakvog šečera, keksa, kolača, napolitanki, čokolade, bombona.....e to bi mogao biti problem! I uspio sam. Kroz dva mjeseca od 127 kilograma došao sam na 97. Prijatelji i rođaci koji me vide jednom u dva mjeseca mislili su da imam rak, a supruga je bila i te kako ugodno iznenađena baš kao i ja osobno, jer sam sada mogao obući i one hlače koje sam do sada samo čeznutljivo gledao i čuvao u ormaru. Imao sam karakter. Išao sam na sve rođendane, vjenčanja, krstitke i gledao kako svi oko mene jedu kolače, torte, kekse, piju vino i pivo, mineralnu vodu....! Samo ja sam pio obićnu vodu. jeo sam sve što nisu bili kolači ili zaslađeno šečerom i svima govorio da nisam na dijeti jer jedem sve osim ......!
A onda smo supruga i ja otišli na Mallorcu. Devet dana all inclusive u hotelu s 5 zvijezdica. To je bio kraj mojih nada da ću održati kilažu. All inclusive značilo je jesti i piti koliko ti srce hoće, u svako doba dana i noći, sve što je ponuđeno, a nudilo se doslovno sve. Pa kad smo već platili da li je bilo smisla ne jesti? I tako, od tada opet drž - nedaj i pomagaj!
No, ipak, sada znam da je to način života koji mogu živjeti do kraja života bez ikakvog odricanja. Naime, slatko se može nadomjestiti voćem, a pojesti mali kolačić za neku svečanost nije grijeh. Ili crnu čokoladu!
Alkohol mi ne fali. Kao što rekoh nikada nisam bio onaj koji pije i opija se. Problem je izbjegavanje gaziranih pića u restoranima, jer se sve bazira na njima, osim alkohola, kojeg ionako ne pijem. A samo piti obićnu vodu i platiti je kao da pijem pivo - e to je grijeh!
Eto. Od 9. siječnja sam na posebnom režimu prehrane. I nije mi teško. Dapače, sve se bolje osjećam. Nisam napuhnut, a napuhavalo me i slatko i gazirano. Lakše spavam. Bolje se krećem. Istina, imam lagane vrtoglavice no to je normalno kad krene mršavljenje. Nisam se vagao. nemam pojma koliko sam težak. Znam samo da sam pretežak i da sam debeo. Dovoljno je pogledati se u ogledalo!
Oznake: Dijetalac
