Odlazak u obećanu zemlju - Njemačku više nije vijest dana, već vijest o našoj svakodnevnici. Njemačka treba radnike, treba ljude koji žele raditi i čak i ako ne znate njemački, a želite raditi, možete se zaposliti bez problema.
No, Njemačka se mijenja i sve manje je obećana zemlja.
Otišao sam iz Hrvatske kao nezaposlen. Natucao sam njemački. Natucao, jer sam u svim školama u koje sam polazio i završavao učio engleski, pa sam krenuo sam učiti njemački. Nisam baš neki veliki optimist glede mog učenja jer imam već dosta godina, blizu sam starosne mirovine i jedina mi je perspektiva naučiti jezik toliko da baš ne blentam u društvu domaćina. Otežavajuća okolnost je da živim u Bavarskoj, a oni su kao naši zagorci i to onaj dio prema Sloveniji. Govore njemački ali imaju dijalekt kojeg je teško razumjeti!
Glede toga ispričat ću Vam anegdotu koju sam doživio za vrijeme rekreacije u jednoj sportskoj dvorani. Voditelj rekreacije zamolio nas je za malo pažnje kako bi nam objavio da idućeg utorka neće biti rekreacije jer je dvorana zauzeta. Nakon pet minuta obrazlaganja upitao je da li netko ima kakvo pitanje? Javila se jedna starija gospođa i kazala: "Možete li sada sve to ponoviti na njemačkom"?
S Njemačkom sam povezan više od 30 godina. Kada sam prvi puta došao pričali su mi o Njemačkoj i njemcima, o kulturi govora, svakodnevnici, o kulturi vožnje po cestama. Kada smo doselili u Bavarsku očekivao sam da ću biti okružen bogatim, učenim bavarcima. Bavarska je 98% katolička i bavarci kao narod nas vole i poštuju. I zaista i u općini i na cesti osjećam se ugodno ili sam se osjećao dok Njemačka nije otvorila granice i pustila više od milijun izbjeglica!.
No, vratimo se na prvotne teme. Iako je Bavarska najbogatija pokrajna mnogo toga u Bavarskoj ne prati to bogatstvo.
Internet.
I danas imate operatere koji Vam kroz žicu puštaju internet brzinom od 4 do 12 Mbps i tvrde da su to dovoljne brzine za normalan rad na računalima! U vrijeme 4G i 5G mreža, u vrijeme kada su brzine od 200 do tko zna koliko Mbps normalne, čak i u dijelovima Hrvatske, mi i dalje radimo na 10 Mbps i to ne za male novce!
Zimska služba
Očito postoje ulice koje treba odmah očistiti i ulice koje prije očisti toplina i sunce nego ralice. Mi živimo u novom naselju, na istoku grada, gdje je zimska služba samo slučajni prolaznik! A kada i prođu, očiste samo pola ceste, jer da bi očistili cijelu morali bi istom cestom proći barem dvaput!
Održavanje zelenih površina
Iako su gotovo sva polja i livade redovno održavane, polja izorana i posijana a livade pokošene, u našem naselju postoji nekoliko jutara livade, građevinskih čestica koje još nisu prodane, koje grad kosi dvaput godišnje! Možete li zamisliti kakva trava naraste u proljeće i sve tako do lipnja kada prvi puta kosci izađu na livadu? Oni koji su alergični na cvatnju trave umiru od alergija. Korov se širi po našim uređenim travnjacima, no zato psi i mačke imaju gdje obavljati nuždu, a da ih nitko ne vidi!
Imamo lijepo uređene nogostupe, nove ceste, modernu led rasvjetu ali i oranicu koju neki poljodjelnik redovno gnoji tekučim gnojivom, pa svi umiremo od smrada i livadu koja je čak dvaput godišnje pokošena!
Željeznica
U zemlji gdje se planira kupiti deseci novih superbrzih vlakova, na relaciji prema gradu Passau imamo vlakić koji 30 kilometara pruge prevali za "fantastičnih" šezdeset minuta!
Da bi od našeg grada došli do glavnog grada Bavarske trebali bi dvaput presjesti, jer su na toj dionici čak tri koncesionara i svaki vozi svoje vlakiće na svojoj dionici. Srećom, nije potrebno kupiti tri vozne karte!
Ako mislite da superbrzi vlakovi ne kasne onda ste u velikoj zabludi. Kasne i to toliko da moraju putnicima vraćati i više od 50% od cijene karata, a to znači više od jednog sata! Pa zar je to zaista moguće u jednoj bogatoj i industrijski najrazvijenijoj zemlji koju zovemo Njemačka? Jednom se moj sin vozio IC-om koji je kasnio gotovo dva sata!
Trgovine
Bilo da se radi o manjim samoposlugama ili velikim trgovačkim supermarketima treba i te kako paziti da Vas na blagajnama ne prevare. Neki to rade namjerno, neki slučajno no rezultat je na kraju isti! To ipak ne očekujete u jednoj takvoj državi. Kod nas je to gotovo normalno. No, iako nas "operu" za desetak lipa ili koju kunu, mi se ne bunimo. Njemaci paze na svaki cent, no mnogo je stranaca koji vjeruju u poštenje blagajnica. Vjeruju i bivaju prevareni. Zato uvijek provjerite račun i to na očigled sviju. Neka vide da nemate povjerenja u njih!
Isporuka kupljene robe
Kupite namještaj, platite ga unaprijed i dobijete ga za 90 dana! Da,da , dobro ste pročitali. Pa od kuda ga voze? Iz Sudana?
Kupite namještaj, ne platite ga unaprijed, dobijete ga za 30 dana ali bez nekih dijelova. Pa zovi, žali se, špotaj, prijeti. I onda ga za još 20 dana kompletiraju!
Kupite dva komada od jednog artikla - pošalju Vam jedan, a drugi ne dobijete nikad, kao niti objašnjenje - gdje je i zašto?
Kupite jedan komad namještaja, a pošalju Vam nešto drugo!
Zapošljavanje
Ako znate njemački, barem toliko da se možete normalno sporazumjeti, tada je najsigurnije otići osobno do poslodavca i dogovoriti se za posao. Nemački poslodavci rijetko se odluče prevariti radnike jer su zakoni strogi, a sudovi brzi. A tu su i jaki sindikati koji imaju veliku moć. Zato, barem 1000 eura u džep jer će Vam trebati za prvo vrijeme dok ne nađete posao, garsonjeru ( da baš ne spavate s petero kolega ili pod mostom) i za hranu, dok ne dođe prva plaća!
Ako neznate njemački, prvo ga naučite. Ako ipak želite pokušati zaraditi, a neznate njemački, zaposlite se preko agencija koje će se "brinuti za Vas"! No, radit ćete više, zaraditi manje, a rizik da ostanete i bez posla i bez novaca će uvijek postojati. Javna je tajna da je najviše naših ljudi prevareno upravo od naših poslodavaca!

I na kraju, uvijek imajte na umu da su i njemci samo ljudi s vrlinama i manama koje ima svatko od nas. Većina je poštena, no ima i onih drugih. Imajte na umu i činjenicu kako i njemci odlaze u druge zemlje u potrazi za boljim životom ili kako bi mi to rekli - trbuhom za kruhom -, a to znači da za njih Njemačka nije obećana zemlja. I još nešto. U Njemačkoj je sve više stranaca koji rade doslovno po svuda, a to znači da treba jako paziti, jer ono sve što znamo pozitivno o njemcima i što vrijedi za njemce za strance uglavnom ne vrijedi!

Oznake: gunđalo

Opće je poznato kako je naša zimska služba iznenađena nakon svakih snježnih padalina bez obzira da li je zima na početku, sredini ili na kraju. Naše ceste, nakon svakog snjegopada bile su bijele, neočišćene, ledene. Uzalud smo prigovarali, kritizirali, prozivali. Ništa se nije mijenjalo i niti se neće, jer to je Hrvatska!

A onda sam otišao u najbogatiju njemačku pokrajnu Bavarsku.

Očekivao sam kako tako bogata država uživa u redu i disciplini
Očekivao sam da u pokrajni u kojoj pravi bavarci voze BMW, Mercedese i Audije, gdje su autoceste bez ograničenja, gdje na svakon krovu solarke sakupljaju sunčevu energiju, a benzin, koji je za nas užasno skup, njima je jeftin, sve funkcionira na najvišem nivou.
No, već nakon nekoliko mjeseci života, tamo, shvatio sam kako su moja očekivanja bila prevelika!

Jer i bavarci su samo ljudi, osobe od krvi i mesa, ljudi koji možda jesu novčano bogati ali su prije svega njemci, štedljivi, racionalni i ekološki osvješteni!

Tako sam doživio prvi snijeg u Bavarskoj. Jutro je, 6 sati. šetam psa. Snijeg pada kao lud. Nedjelja je. Nakon povratka sa šetnje i pas i ja više ličimo na snjegoviće nego na čovjeka i psa. Uzimam lopatu za snijeg i čistim prostor oko kuće. Uzaludan posao jer snijeg luđački pada. Ili možda nije jer ipak će ga biti manje!

8 sati. Snijeg i dalje pada. Moje je dvorište čisto, no cesta je pod debelim snijegom. Od ralica niti R. Izgleda da je i njihova zimska služba iznenađena! A najavljivali su ga samo dva dana ranije. Pa nije čudo! Osim toga, tko bi normalan 2. veljače očekivao snijeg?

Supruga mi je bila dežurna. Idem po nju. Sin je samnom - zlu ne trebalo. Na cesti debeli snijeg. Vozimo kao puževi. Tek tragovi guma označavaju da smo na cesti. Zar ova bogata pokrajna nema ralice?
Ili nema vozača ralica?
Ili se radi u nedjelji?
Pa naravno, neradni je dan. Čemu čistiti ceste? Tko nam je kriv što je snijeg pao baš u nedjelju?

Jedva smo se dokopali klinike moje supruge. Odlazimo kući. Vožnja je laganija jer su automobili utabali staze u snijegu. Ralica ima ali su zadužene na čišćenje ulaza u mnogobrojne klinike. Ulazi u klinike i bolnice su čisti, a ceste? Koga briga? Stepenice na ulazima u klinike zatrpane snijegom. Domari čiste lokalne puteve oko klinika. Koga briga za pješake?

Snijeg i dalje pada. Vožnja po cestama postaje nemoguća! Ali ralica i dalje nema.
Snijeg prestaje
Vlasnici kuća su se primili posla. Dvorišta su čista, nogostupi čisti a cesta pod snijegom.

I konačno, evo ralice. Već je skoro mrak. Ralica onako ofrlje razgura snijeg svuda okolo i to je to. Bolje išta nego ništa!
A onda, kada je već pala crna noć - opet je počeo padati snijeg!

Oznake: Istinoljubac

Danas u Saboru, na dnevnom je redu prvo čitanje prijedloga Zakona o zaštiti tzv. Zviždača. To su, navodno, oni pošteni ljudi, koji su odlučili, makar i pod cijenu gubitka vlastite egzistencije, razotkriti mutne i prljave poslove svojih poslodavaca.
Sve se stranke u Saboru izjašnjavaju kako je taj Zakon i te kako potreban, no oporba iščitava mnoge manjkavosti!
Naravno, pripadnici Mosta i Živog zida ponovno su iskoristili mogućnost da oblate i s vladajućima operu štale, koce i svinjce, no to je ustvari svrha njihovog postojanja i zbog toga su sjednice Sabora postale najzabavniji dio tv programa.

Ali pustimo našim izabranim predstavnicima da troše naš novac za svoju vlastitu promidžbu. Mi smo im to omogućili i nemamo se pravo buniti na to što rade.
Problem svih naših Zakona koji su već usvojeni i u fazi provedbe u svakodnevnom životu, te svih onih koje će naša Vlada donjeti, a Sabor potvrditi je problem realizacije, odnosno provedbe!

Svima je jasno, pa čak i izvan granica Lijepe naše, da imamo mnogo odličnih Zakona, da su neki čak i mnogo strožiji od sličnih Zakona u pojedinim članicama EU, no primjena Zakona u praksi nam stalno šteka, odnosno, nema ih tko provesti. Iako se zna tko je zadužen za provedbu, iako se zna i koje su sankcije predviđene za nepoštivanje Zakona, Zakoni se uglavnom ili ne provode ili se provode na nekim izoliranim područjima!

Svima nam je poznat Zakon o zabrani pušenja i konzumacije duhanskih proizvoda na javnim mjestima, u kafićima, odgojno-obrazovnim ustanovama, javnim ustanovama, javnom prijevozu.......!
U gradu Vrbovcu, postoji cca petnaestak kafića, gostionica, pizerija. U svima njima je dozvoljeno pušenje i uporaba duhanskih proizvoda bez obzira što doslovno niti jedan od njih nema odgovarajuće uređaje za pročišćavanje zraka, a ako neki i ima neku vrstu takvog uređaja, zbog velike potrošnje struje ti uređaji uglavnom ne rade!

Čak ima jedan kafić u centru grada gdje je unutar kafića poljepljeno cca desetak naljepnica s znakom zabranjenog pušenja, pa ipak, svi pušaći puše i nitko ih zbog toga ne kažnjava!
To je samo jedan primjer kako imamo Zakon ali nemamo one koji ga trebaju provoditi, a ako takvi i postoje, oni to ne čine i zbog toga ne snose nikakve posljedice!

Ipak, najslabija točka našeg društva i općenito najslabija karika u lancu organizacija koje bi se trebale brinuti za provođenje Zakona je sudstvo! Uzalud nam je imati izuzetno sposobne izvršne organe, mislim na policiju, kada nam je sudstvo jadno, neučinkovito i glede povjerenja građana na dnu dna.

I stoga je uobićajena praksa mnogih osiguravajućih društava ali i mnogih privatnih poduzeća da nezadovoljnim klijentima ili zaposlenicima daju savjet neka ih tuže!
Da nam je sudstvo efikasno, nikome ne bio palo na pamet dati takav savjet. No, kada je takvo kakvo jest - savjet - tužite nas - odgovara otprilike izjavi - prije ćeš krepat nego od mene išta dobit!

Osobno imam nekoliko primjera u kojima iz prve ruke znam kako se neki predmeti namjerno odugovlaće i da će prije tužitelj umrijeti od starosti nego dočekati pravomoćnu presudu, koju bi u normalnoj državi dobio za manje od godinu dana!

I zato imam prijedlog za trenutno vladajuće, koji već godinama, ustvari desecima godina, pokušavaju srediti stanje u sudstvu!
Donesite Zakon prema kojem i tek rođene bebe imaju pravo biti stranke u sporu.
S obzirom na brzinu rješavanja većine sudskih sporova, to bi bila jedina garancija da osoba ( tek rođena beba ), doživi pravomoćnu presudu, pa čak možda da i barem dio svog života koristi ono što joj je pravomoćnom presudom pripalo!

Znam da bi prije donošenja takvog Zakona trebalo promjeniti i neke druge Zakone, no to barem u našoj zemlji nije neki problem, barem ako se radi o osobama koje su stranački podobne i koje treba uhljebiti!

Oznake: pravdoljubac