Kad čujem tu riječ počinje mi se mračiti pred očima.

Ta riječ, koja ima vrlo precizno značenje ( vladavina naroda ), danas se upotrebljava kao vrsta oružja, kao vrsta pritiska, kao vrsta ucjene.

Da li je RH demokratska država?
Da li je HDZ zaista demokratska stranka?
Da li je SDP demokratska stranka?

Da li je SAD, koju neki nazivaju koljevkom demokracije zaista demokratska država ili zajednica demokratskih država?
Na koji to način, u Lijepoj našoj, vlada narod?
Kako to narod vlada?

Imamo slobodne demokratske izbore. Bravo mi. No, kad vidite kako se biraju kandidati koji će biti na izbornim listama i kad vidite kakav nam je izborni zakon, tada Vam je jasno da tu demokracije ima samo u tragovima.

Pustimo filozofiju. Veliko je pitanje kako bi dugo opstala država kojom bi zaista vladao narod, a ne pojedinci izabrani od naroda? Čitajući i gledajući što radi dio naroda u nekim dijelovima Europe i svijeta, sretan sam da nam je demokracija ovakva kakva je.

Ovaj post je ustvari moj "demokratski" pogled na današnju situaciju oko pandemije COVID 19.
Dovoljno sam star da bih mogao napisati kako se nekada, u bivšoj državi, rješavalo pitanje epidemija.
Jednostavno je na snagu stupio zakon o izvanrednim prilikama koje prijete ugrozom svekolikog puka.
Drugim riječima, cijepljenje je bilo obvezno za sve, osim za one kojima zdravstveno stanje nije dopuštalo da budu cjepljeni.
I tu je bio priči kraj i za sve nas i nešto kasnije za virus, odnosno zarazu koja nas je "poharala"!
I nitko se nije bunio. Nije bilo prosvjeda, a oni koji su odbili biti cjepljeni, bili su sankcionirani.
KRAJ!
Zašto se takvo nešto ne primjeni danas?
Zbog demokracije i vladavine prava i ustavnog prava na odlučivanje itd itd itd

Dragi moji. Virus COVID 19 je očito dobro napravljeno biološko oružje koje se može suzbiti i pobjediti jedino i samo cjepljenjem, a uskoro i drugim lijekovima.
Da je tako čitamo gotovo svakodnevno. Virus stalno mutira, a svaka nova mutacija je zaraznija i smrtonosnija. A mutira zato što ima "domaćina" gdje mu je to omogučeno. To su osobe koje nisu cijepljene.
U njima virus ima sve uvjete mutacije jer ga "domaćin" ne može spriječiti u tome.
A kada bi svi ljudi bili cijepljeni tada bi virus prestao biti smrtonosan, prestao biti opasan za sve ljude, a ne samo za bolesne i nemoćne i više ne bi imao povoljnu sredinu za mutiranje.

I to bi bio kraj i pandemije i epidemije.
A sve tzv "demorkratske" vlade i naročito one koje to nisu, imaju zakonsku mogućnost proglasiti izvanredno stanje zbog opće ugroze stanovništva, te učiniti cijepljenje obaveznim!

A zašto to ne čine to je pitanje na koje nema jednostavnog odgovora. Možda im ovakvo stanje odgovara, a možda se samo boje za svoja radna mjesta, jer bi takvim zakonom navukli bijes mnogih.
No, ti mnogi bi ipak bili velika manjina, jer bi povratak na staro normalno "ugasilo" bijes većine bijesnih!

Oznake: Cjepidlak

Potpuno mi je jasno da reklame donose zaradu i da bi bez njih bilo teško zamisliti naš svakodnevni život, no da li zbog toga pojedini portali smiju mobingirati svoje čitatelje?

Prije nekog vremena, poneka reklama na internet portalima dnevnih novina bila je normalna pojava. Iako su te reklame često puta znale biti dosadne i teško ih je bilo izbjeći, ipak, prema današnjoj situaciji one su bile "kamilica".

A onda se netko dosjetio da bi se i čitanje internetskih portala moglo naplaćivati. No, kako "prisiliti" čitatelje da plaćaju čitanje putem interneta?
Tako što će neki , zanimljiviji i senzacionalniji tekstovi biti dostupni za čitanje samo ako kupite paket Plus ili Premium ili........

No, da li se kuponjom tih paketa rješavamo reklama koje naviru sa svih strana?
Možda. Ne znam jer ne želim plaćati nešto što mogu pročitati ili čuti na drugim stranicama ili radijskim i TV postajama, a pogotovo i zato što plaćam internet pa ne želim još nešto dodatno platiti.
Ali ću zato dodatno patiti jer ako želim , primjerice, pročitati što je novo na internetskim stranicama Jutarnjeg ili Večernjeg lista ili 24 sata, a pogotovona stranici Dnevno, prije nego se dokopam nekog teksta, morat ću ili odgledati nekoliko reklama ili ih pokušati ukloniti, što je moguće ali tek nakon nekoliko sekundi maltretiranja.

Nisam protiv reklama niti protiv reklamiranja, no i to područje treba regulirati i ograničiti pravilima i Zakonima.
Drugačije očito neće biti moguće zaustaviti taj mobing., a mobing je, kao što znamo, protuzakonit.

Da, sve se to može izbjeći tako da ne otvaramo stranice gdje su reklame postale same sebi svrha, a ostalo je samo mamac da bi otvorili stranice s reklamama.
No, ako ćemo tako imati tzv "slobodan izbor" tada nam se crno piše.
Već sada, ako želite ući na bilo koju internetsku stranicu, pa makar i na samu tražilicu, morate pristati na tzv. "kolačiće" koje će nam servirati na svakom koraku, a koji nam, u konačnici kradu i slobodni prostor na računalima i usporavaju rad računala.

Prvo morate pristati na "kolačiće" na tražilici, a onda i na svakoj stranici koju otvarate, Rezultat toga je, između ostalog, taj da ako primjerice želite kupiti novi laptop, pa se prije informirate na nekim stranicama, tada će Vam idućih par mjeseci neprestalno stizati ponude svih mogućih i nemogućih laptopa od bezbroj prodavača pa čak i proizvođača. Da, to su ti i takvi kolačići od kojih se nećete udebljati ali koji Vam mogu pojesti živce.

Oznake: reklamator

Stalno slušam kako nam je sudstvo loše, kako ga treba poboljšati, kako je neefikasno, kako je sporo ......
Bilo je takvo prije ulaska u EU i danas je takvo.
A zna se da bez efikasnog i dobro organiziranog sudstva nema pravne države, odnosno u državi gdje je sudstvo loše bujaju nezakonite radnje.
No, očito je kako te i takve radnje pogoduju onima koji dolaze na vlast, jer mogu činiti što žele uz vrlo malu vjerojatnost da će ih za činjenje protuzakonitih radnji netko kazniti.
Moje osobno iskustvo sa sudovima srećom nije bogato. Izbjegavao sam sve vrste sudskih sporova, a ako sam u kojem i sudjelovao, bilo je to kao svjedok ili opunomoćenik, a ne kao stranka u sporu.
No, moji bliži rođaci nisu bili te sreće, pa još i dan danas vuku sudske repove u imovinskim sporovima gdje je sporna imovina već davno u rukama drugih vlasnika.

Ne želim više pisati o tim slučajevima jer od toga ionako nikakve koristi. Mogu se samo navući neku tužbu na vrat, jer uvijek se netko "prepozna" i bude povrijeđen i eto temelja za tužbu.

Razlog pisanja ovog bloga je logično razmišljanje zašto je ustvari sve tako?

Pustimo sa strane osobe koje se spore i dohvatimo se njihovih opunomoćenika tj odvjetnika.
Jedan moj nekadašnji školski kolega završio je pravo i radi kao odvjetnik. Ima svoju odvjetnički ured za građanstvo ali radi i za neka poduzeća.

Kada sam ga htio angažirati za spor ( spor je pokrenut prije gotovo dvadeset godina i još traje ), kao kolega iz gimnazije objasnio mi je po kojem sistemu rade odvjetnici
.
Oni savjesni, kojima je stalo do ugleda nikada ili vrlo rijetko će preuzeti slučaj za kojeg nisu sigurni da će ga dobiti. Ti odvjetnici si mogu priuštiti luksuz pa dogovoriti plaćanje usluga po principu postotka. Primjer, 3 % od dosuđene odštete.
No, ima i onih koji ipak radije naplaćuju prema odvjetničkim tarifama, koje nisu fiksne ali imaju određeni
minimum. I na taj minimum mogu odobriti određeni popust.

Oni ostali, kojima je uglavnom svejedno da li će dobiti spor ili ne, prihvaćaju sve ponuđeno i naplaćuju prema tarifama. Oni uglavnom ne daju popuste na usluge, no uvijek su spremni povećati tarife i davati klijentima savjete koji idu prema što dužem suđenju.

Ako odvjetnik preuzme slučaji i dogovori postotno plaćanje, tada klijent može biti siguran da odvjetnik ima poštene namjere glede dobivanja spora, te da će uložiti sve napore da spor završi u najkraćem vremenskom roku.
Što je spor prije gotov to će prije naplatiti svoje usluge.

No, ako odvjetnik preuzme slučaj ali naplaćuje prema tarifama i to za svaku radnju posebno, tada bez obzira da li je odvjetnik savjestan ili nije, klijent ne može nikada biti siguran da li će se odvjetnik zaista truditi da spor bude što prije gotov ili neće.

Čak što više, što će spor trajati duže to će sumnja u odvjetnikov trud biti veća. Naime, zašto bi se odvjetnik trudio završiti spor što prije kada mu po svakoj radnji na konto sjedne novac od klijenta.

Što duži spor, više radnji pa i više novaca.

Suci su posebna priča.
Ima savjesnih sudaca koji se trude da sporovi traju što kraće, a presude budu zaista donesene prema priloženim dokazima ali i uz njegovo iskustvo iz ranijih sporova.
A ima i onih drugih koji sude prema nekim drugim kriterijima i uopće se ne trude završiti sporove u što kraćem roku, jer što je spor duži, veća je vjerojatnost da bi neka strana u sporu mogla dodatno stimulirati njihov rad. Takvi suci donose odluke, ne prema dokazima već prema vanjskim utjecajima ili trenutnom raspoloženju ili prema tome kako ih se dojmilo svjedočenje svjedoka u postupku.

I upravo takvi suci ruše ugled cijelog sudstva, no za to uglavnom nisu kažnjeni ili ako budu bit će to samo premještaj u neki manji grad gdje će nastaviti sa svojim načinom suđenja.

A za to je kriv sustav u sudstvu, koji očito ne kontrolira što i kako rade pojedini suci. Da postoji neka nezavisna skupina ljudi s velikim ovlastima, koja bi nadzirala rad svih sudaca i kažnjavala one koji ne sude prema dokazima već prema vlastitom raspoloženju, tada bi ti suci ili prestali biti suci ili počeli svoj posao raditi onako kako se od njih očekuje ili kako Zakoni i pravilnici uvjetuju.

I tada bi sporovi trajali mnogo kraće.

Ali takva radna skupina očito ne postoji pa suci presuđuju prema svojoj savjesti, a to često puta bude van svakog zdravog razuma, bez ikakvog dokaza ili logike.

I onda se čudimo da klijenti sumnjaju kako su ti i takvi suci podmićeni.
I onda se čudimo da nam je sudstvo na takvim niskim granama glede percepcije obićnog puka!

Kako je moguće da sudac u prvostupanjskom postupku donese jednu presudu, u drugostupanjskom postupku ta presuda bude odbaćena i dosuđena druga u korist druge strane, a onda na Vrhovnom sudu i ta presuda bude odbaćena i donesena neka treća?
Da li zbog loše odluke sudac prvostupanjskog suda bude dobio neke sankcije, negativne bodove ili će mu se odbiti od plaće? Da li će sudac drugostupanjskog suda dobiti neku kaznu i što ako EU Sud za Ljudska prava odbaci odluku Vrhovnog suda? Hoće li suci Vrhovnog suda zbog toga dobiti neke sankcije?
Odgovor na sva ta pitanja je - NEĆE -

I zbog toga nam je sudstvo takvo kakvo jest.

I na kraju jedan primjer kako se to radi u našem sudstvu.
(To mi je kazao jedan bivši poznanik, koji je također odvjetnik. Neću spominjati imena jer ne želim zbog ovog posta završiti na sudu )

Dakle, spor, kojeg je on preuzeo prebačen je iz Zagreba u jedan manji grad u okolici. Predmet je dobio sudac koji je zbog nesavjenog rada, sporosti i sklonosti "vanjskim utjecajima" iz Zagreba završio u tom gradu. A kako je dotični pred mirovinom, nisu ga htijeli nečasno otpustiti, već su ga prebacili u taj grad gdje će raditi do mirovine.

I sada stranke u sporu mogu očekivati da će presuda biti poštena? Možeš si misliti!

Oznake: Čudnovato