Naš predsjednik Vlade stalno govori kako će se boriti da mirovine porastu za 30%!
Hvala Vam na tome, no nemojte nam to činiti. Ako nam zaista želite pomoći i ako nam zaista želite povisiti mirovine, onda to učinite tako da svi dobiju jednako povećanje.
Ali ne u postocima nego u eurima!
Jer nije isto da li će netko s 400 eura mirovine dobiti 30 % veću mirovinu ili onaj s 1000 eura mirovine. Ali ako svi dobiju 100 eura veću mirovinu, tada je to pošteno prema svima!

Oznake: Mirovnjak

Neki sam dan , na jednom portalu, čitao putopis jedne dame, koja je bila u Barceloni. Čitao sam i nisam vjerovao tome što sam čitao. Na kraju sam se zapitao da li u Španjolskoj ili na našoj planeti postoje dvije Barcelone? Ono što sam ja tamo doživio i preživio, ima nekih dotičnih točaka s iskustvima dotične osobe, no moja su iskustva potpuno drugačija. A bio sam u Barceloni krajem travnja ove godine!
Svoj put sam na dugačko i široko i uz mnogo fotografija opisao na Bloggeru. No, u ovom postu ću objaviti završni dio mog putopisa, tj. onaj dio u kojem opisujem svoja iskustva i dajem dobronamjerne savjete svima koji se spremaju posjetiti taj grad! To je ujedno i poziv svima koji se spremaju u Barcelonu. Pročitajte ovo jer će Vam taj tekst sigurno pomoći da Vam boravak u Barceloni bude ugodan i da vam ostane u dobrom sjećanju!

Ono čega se u Barceloni trebate najviše bojati su džepari, kradljivci i lopovi. Ne kaže se uzalud da je čovjek čovjeku najveći neprijatelj. A ima ih svuda. I vrebaju. Uglavnom to rade u paru, no zna ih biti i više. Mi srećom nismo imali s njima loša iskustva. Jedino što je moja supruga "izgubila" bio je jedan stari šal. Da li joj je ispao po putu ili ga je negdje ostavila ili su joj ga ukrali, to će ostati neodgovoreno pitanje.
I upravo je to najveći problem zašto se u Barceloni ne možete opustiti i uživati u ljepotama grada. Ako moram hodati ulicom zakopčan do vrata, a ispod majice i jakne nositi torbicu s papirima i novčanik i svaki čas provjeravati da li mi je netko pokušao otkopčati džep na jakni, tada se ne mogu opustiti. A biti stalno na oprezu i opušten razgledavati grad, to nekako ne ide zajedno! Zato, bez obzira da li idete u vlastitom aranžmanu ili s agencijom, uvijek sve vrijedne stvari nosite dobro sakrivene sa sobom i uvijek ispod odjeće ili ispod zakopčane jakne. To nije šala jer smo čuli o mnogim slučajevima gdje su gosti opljačkani već prvi dan i ostali i bez stvari i bez novca i bez mobitela!
Slijedeće što će Vas svakako dočekati u Barceloni je da su svi smjerokazi i upute na španjolskom ( ako imate sreće ) ili na katalonskom jeziku, koji je dosta različit od španjolskog, a dosta sličan francuskom. Pa ako ne znate španjolski ili katalonski, onda imate problem
Uz to ide i problem što državni službenici koji bi Vam trebali pomoći ili ne znaju strane jezike ili znaju ali se prave da ne znaju i uvijek Vas navuku da kupite skuplje karte. Tako smo mi nasjeli na foru da se naš hotel nalazi u drugoj zoni i kupili kartu za drugu zonu, koja je skoro deset eura skuplja od karte za prvu zonu. I onda, na karti, vidjeli da naš hotel spada u prvu zonu! Ali, što si kupio ne možeš vratiti.
Ili državna agencija prodaje tzv all inclusive pakete u kojima imate besplatan ulaz u 45 muzeja i javnih ustanova, vožnje žičarom i uspinjačom, te 24 sata vožnje HOP and ON busom i vožnju brodom. A onda dolazite do ulaza u muzeje, a na ulazu Vam kažu da nisu nikada čuli za taj paket. Dođete do ulaza crkve ili katedrale, a oni ne priznaju paket. Pa idete dalje i morate biti uporni i spremni na svađu kako bi uvjerili blagajnicu da ste već platili ulaznicu, jer ona o tome nema pojma! Pa kakav je to all inclusive paket ako ga većina muzeja u koje želite otići ne priznaje? ( To je all incslusive ala Barcelona )!
Nadovežimo se na tu lakrdiju s činjenicom da većina muzeja i gradskih ustanova koje želite obići nemaju posebne ulaze za goste koji su ulaznice kupili elektronskim putem! Zašto bih kupio ulaznicu preko interneta i platio je unaprijed ako ne zato da ne čekam u beskonačnim redovima ispred blagajni? I onda je kupim preko interneta i hoću ući, a zaštitar me šalje u red za blagajnu. I uzalud mu govorite da imate kartu i da Vam ne treba karta. Nema! Idi u red i kad dođeš na red pokaži svoju ulaznicu.
U pojedine javne ustanove, recimo u crkvu Sagrada Familia ne možete ući individualno već samo preko agencije, a ta agencija Vam uz ulaznicu osigura i vodiča, koji će Vam na engleskom ili španjolskom jeziku objasniti što gledate. U Barceloni nismo uspjeli naći agenciju koja ima vodiča koji govori njemački ili talijanski ili grčki ili hrvatski! Samo engleski i španjolski i naravno katalonski! Pa tko ne zna dobro te jezike tada ulazi uz vodiča kojeg ne razumije. Ali, koga je to u Barceloni briga? Njima je bitno da platiš aranžman koji podrazumjeva ulaznicu i vodiča. A ako vodič ne zna tvoj jezik, a ti ne znaš njegov, to je tvoj problem, a ne njihov! A ti vodiči su žive dosade. Objašnjavaju Vam detalje koji su potpuno nevažni, marginalni i bez kojih normalno možete razgledavati ustanovu u kojoj se nalazite. Ustvari, vodič ima točno označeno vrijeme koliko mora biti s Vama. Ako je to 60 minuta, tada će Vas 60 minuta šopati podacima od kojih 50% su potpuno nezanimljivi. Ali platili ste i morate slušati. I ako ne razumijete morate slušati jer ste platili. A ne možete ući bez vodiča. Eto. Pa onda biraj ako imaš što?
Par riječi o gradskom prijevozu. Barcelona ima dobro razvijen gradski i prigradski prijevoz. Metro, prigradski vlakovi, tramvaji i autobusi, sve Vam se to nudi kako bi se prebacili s mjesta A na mjesto B ili C,D,E........ I moram priznati, kad shvatite kako to funkcionira u praksi, to zaista funkcionira. Ali, do trenutka kada shvatite kako to funkcionira treba Vam više dana ili jedan tečaj u snalaženju u gradskom prijevozu, koji naravno ne postoji! Metroi su u više nivoa. Na karti su označeni raznim bojama. U zbilji su označeni brojkama i slovima. Kako će turist koji prvi puta dolazi u grad znati na koju liniju metroa mora sjesti? Teško! Osim ako ne pita. Ali koga? Većina stanovnika ne zna niti jedan strani jezik. Oni koji znaju su uglavnom turisti. A sva objašnjenja i smjerokazi su na španjolskom jeziku. Nije nam se jednom dogodilo da smo ušli u dobar vlak ali u krivom smjeru. Ili u dobar bus ali u krivom smjeru! Ili da nismo sišli tamo gdje smo trebali već tamo gdje nismo trebali. Pa onda cipelcugom nazad. Kažu pravila da Vam jedna karta vrijedi u istom smjeru za sva prijevozna gradska sredstva 70 minuta. Pitanje je samo kako Vi možete znati da li se i dalje vozite u "istom" smjeru kada ste, nakon izlaska iz jednog metroa išli hodnikom lijevo pa jednu etažu gore, pa dvije etaže dolje, pa desno i ušli tamo u drugi metro?
A da li jeste ili niste mogli bi Vam kazati kontrolori. Pa ako niste, a niste opet skenirali kartu, tada Vas to košta okruglo 100 eura! A kontrolori, gle čuda, znaju strane jezike! A može se dogoditi i da ste skenirali kartu i ušli u vlak, a da Vas sistem vodi kao da se švercate. Kako? Jednostavno. Da bi ušli u vlak ili metro, morate na ulazu skenirati kartu. Tada Vam se otvore vrata i zatvaraju se iza Vas. No, netko je skenirao kartu prije Vas, a vrata se nisu zatvorila. Vi skenirate svoju kartu, no skener ne radi sve dok se vrata ne zatvore. A Vi to ne znate. I dođete do svog cilja i želite izaći van. A da bi to mogli morate opet skenirati kartu i otvoriti vrata. No, kako ulazni skener nije skenirao Vašu kartu, izlazni skener javlja pogrešku i ne želi Vam otvoriti vrata. I Vi ste uhićeni u "zamku" iz koje Vas može izbaviti samo kontrolor i to za 100 eura. A Vi iako niste ništa krivi teško ćete dokazati da ste u pravu jer skeneri ne lažu - ljudi lažu!
Zato, ako vidite da su vrata otvorena idite na druga, zatvorena vrata, skenirajte svoju karticu i uđite. Vjerujte - isplati se!
Na svakom trgu i blizu svake javne ustanove imate i bus stanicu i ulaz u metro. Problem je u tome što Vi, kao turist koji ste prvi put u Barceloni ne znate gdje se nalaze ulazi u metro i bus stanice. A smjerokaza nema. Tu pomaže isključivo navigacija ili neki susretljivi stanovnik koji slučajno zna neki strani jezik.
Naravno, ne možete očekivati da svi vozači buseva znaju barem jedan strani jezik. To možda, kao uvjet zapošljavanja ima u Hrvatskoj, jer se hvalimo da smo turistička zemlja, pa je red znati i neki strani jezik. Barcelona nije turistički grad. Ustvari je ali stanovnici ne vole turiste, pa zašto bi onda morali znati neki strani jezik. Ako već moramo doći k njima kao turisti onda bi se mogli potruditi i naučiti njihov jezik - zar ne?
Barcelona ima jako dobro razvijenu mrežu prometnica, pješačkih staza ( nogostupa ) i posebnih staza za bicikle, romobile i ostala prevozna sredstva koja uglavnom rade ili na struju ili na jednu konjsku snagu. Prometna signalizacija je odlična. Semafori su usklađeni i uglavnom uvijek svi rade. No, stanovnici Barcelone ne mare za prometnu signalizaciju, ne mare za žmigavce na motornim vozilima, ne mare za semafore, ne mare za posebne staze za pješake i za one druge. Oni imaju slogan da su zakoni tu da bi se kršili i oni ih masovno krše. Već su nas upozorili da paljenje žmigavaca kod motornih vozila ništa ne znači za druge vozače, pa ih vozači uglavnom ne upotrebljavaju
Iako pješaci imaju svoje nogostupe, hodaju i po prometnicama i po posebnim stazama za sva ona druga vozila koja nisu cestovna. Pa onda sva ta vozila voze i po pješačkim stazama ( nogostupima ). Pa onda nije čudo da Vas usred dana pogazi neki biciklist ili romobilist. Ne jednom su mi biciklisti obrisali nos sa svojim košuljama. Milisekunde su me dijelile od gaženja. I nikom ništa. A svako malo projuri hitna pomoć i policija. A kako se nitko ne pridržava propisa, kako ljudi prelaze cestu i kad je zeleno i žuto i crveno i kad automobila nema i kad ih ima pa trube i koče, vidjeti da su nekog pogazili ili se netko zaletio u nekog je u Barceloni normalna pojava. Budite sretni što to niste Vi!
Ne kupujte kod malih trgovaca u malim trgovinama, osim suvenire koji su na rasprodaji. Zašto? Zato što su im cijene ispod artikala i cijene na blagajni dijametralno suprotne. Primjerice, idem supruzi kupiti limenku Coca Cole bez šečera. Ispod limenke, na polici piše da košta 0,95 eura ( 95 centi ). Dođem do blagajne i platim je 1.95 eura. 1.95 eura za limenku od 0.25 litara. Dajte najte! Ali trgovac me odšacao da se neću buniti pa me oslobodio jednog eura. A ako se pobunim, tu je prijatelj koji će to "riješiti"! Nisam se bunio, no nikada više nisam kupovao u takvim dučanima. To je, očito, postao sport. Prevari gdje stigneš i koga stigneš. Zato, ako nešto trebate, uvijek u veliki market - samoposlugu, dobro osvjetljenu s velikim izborom robe. Tamo Vas neće prevariti! Ne kupujte piće i hranu na automatima. Litra Coca Cole u supermarketu je malo iznad eura. Pola litre iste vrste Coca cole u automatu košta 2.5 eura!
Suveniri. Trgovina do trgovine u istoj ulici. U jednoj magnetić košta 1 euro, u drugoj sličan ovome 3 do 4 eura. Kažu, onaj od 3 ili 4 eura je posebno dizajniran, od posebnih materijala.... Možeš misliti!
Ako ste gladni u gradu imate tri moguća izbora. Ući u neki "razvikani" restoran ispred kojeg stoji "animator" koji Vas nagovara da uđete kod njih, otići u susjedni kvart gdje su manji restorani s dobrom ponudom ili kupiti hranu na kiosku ili u trgovini. Moja je preporuka da si kupite pisani vodič po Barceloni, a uz to napravite popis s interneta od osoba koje su bile i koje su dale svoje mišljenje. Najviše ćete platiti, a namnaje se najesti u onim razvikanim restoranima, jer oni su otvoreni zbog turista, a turisti služe za "štriganje".
Glede vožnje gradskim prijevozom ( metro, tramvaj, autobus, prigradski vlakovi, žičare, uspinjače ), tu je vrlo šarena ponuda. Zanimljivo je da su svi "paketi" karata smo za rok do 5 dana. Može dva, tri, četiri i pet dana ali ne više. Pitam se pitam što se može sve vidjeti u gradu za 5 dana? Mi smo bili osam dana i još uvijek nismo uspjeli vidjeti sve što se nudilo, a bili smo u akciji od jutra do noći! No kako je - tako je. Ako ste u gradu duže od 5 dana tada kupite još jedan paket za toliko dana koliko još ostajete!
Paketi se, glede vožnje gradskim prijevozom, isplate. Primjer: Paket od 10 vožnji ispada jeftiniji nego deset pojedinačnih vožnji. A koji paket uzeti? To ovisi o Vašim potrebama. Ako bih opet išao u Barcelonu sigurno ne bih kupio GO CITY all inclusive Card jer kao prvo nije all inclusive, a drugo, jako je skup, a kao treće nudi Vam 45 muzeja ali među njima nema baš svih koje bi možda željeli pogledati, baš kao niti javnih ustanova, crkava, katedrala....! Definitivno nije all inclusive!
Glede prijevoza, najviše se isplati paket za sav gradski prijevoz ali bez ograničenja korištenja ( naravno u roku za koji se odlučite ). Time se rješavate briga oko prijevoza. Karta Vam vrijedi za sve vrste javnog prijevoza u svim smjerovima koliko got puta želite tijekom svih dana za razdoblje za koje ste se odlučili (2,3,4 ili 5 dana). Karta se zove Hola Barcelona Travel Card. I taj paket prvo provjerite na internetu i pročitajte da li Vam odgovara?
Barcelona je poznata i po svojim veličanstvenim fontanama. I zato imajte na umu da su sve fontane na suhom, tj. nema vode u fontanama pa nema niti fontana. Ima ukrasa kroz koje se vodeni slapovi penju ili spuštaju, ima svjetla koja se pale i gase ( ugašena su ) ali nema vode. A fontana bez vode nije fontana! Pa ako planirate posjet Barceloni imajte to na umu. Ako nema fontana sada, u proljeće, onda možete sami zaključiti da li ih bude usred najveće suše ( usred ljeta ). A Barcelona bez fontana nije ista kao s fontanama. Nogometni fanovi pažnja. Camp Nou je zatvoren jer se preuređuje. Ako Vam je to jedan od glavnih razloga za dolazak u Barcelonu, nemojte doći. Umjesto razgledavanja i šetnje po stadionu poslat će Vas u muzej. Muzej je lijep, zanimljiv, pun pehara i dresova, ima veliko kino koje ostavlja dojam da ste na terenu, no sve je to fikcija. Stadion ćete vidjeti samo iz vana i to u skelama i mrežama, a teren ćete vidjeti samo na filmu! To vam, naravno, nitko ne kaže kad kupujete ulaznice preko interneta! U fan zoni možete kupiti "originalne " dresove ali ćete ih platiti kao da su zaista originalni.
La Rambla, najveća tržnica u gradu ali i u Španjolskoj je OK za pogledati uz sve mjere opreza jer tu džepari caruju. Ali za nešto kupiti ili pojesti to nije pravo mjesto. Niti je ugodni ambijent, niti je hrana nešto posebno, a cijene su paprene. Kupovina tzv. domaćih kolača je super fora. Domaći možda jesu ali po kvaliteti nisu niti do koljena onim "industrijskim". No, zato za jednog domaćeg dobijete dvije kutije industrijskih! Pa izaberite sami! Mi smo bili, prošli, na žalost kupili jedan domaći bljak kolačić i otišli. Bili smo gladni i mokri od kiše i umorni ali ne toliko da bi jeli unutar tržnice. A Vi kako želite!
Ako kupite kartu preko interneta za povratak iz Barcelone i izvršite prijavu preko interneta, tada u zračnoj luci u Barceloni nećete čekati niti minutu da bi Vas poslali do ekipe za sigurnost. Nema redova, nema čekanja, nema gužve. Samo skenirate svoj kod i to je to. Svaka čast. Barem je ovdje stiglo 21. stoljeće!
Uvijek nastojte izbjeći vodiča, a ako to nije moguće zamolite ga da Vas ignorora. Neka Vas uvede i ostavi na miru. Njemu je svejedno jer on će svoju plaću dobiti bez obzira da li Vas je izluđivao nevažnim podacima ili je sjedio ispred zgrade i čekao da mu istekne vrijeme. ZOO je ogroman i prava uživancija za gledanje i odmor. Ali za ZOO trebate barem pola dana da bi vidjeli većinu "stanovnika". Isto je i s parkom De Guell. Ogroman je. Ako ga želite vidjeti cijelog tada Vam treba puno vremena i još više kondicije. A kondicija Vam treba i da od autobusne stanice dođete do ulaza u park jer je park na vrhu brda! Do bazne stanice žičare za Montjuic vozi uspinjača koja Vam je u cijeni metro karte. Iskoristite ju jer penjanje po stotinama stepenica na plus 25 je opasno po život, pogotovo ako Vam se žuri. Ne uplaćujte obilazak Montjuica s vodičem. To je gnjusna prevara. Morate doći žičarom do vrha, do utvrde ( o svom trošku ), da bi Vam vodič objasnio kako niste platili razgledavanje dvorca iz nutra nego samo iz vana, te bez obzira što ste kupili povratnu kartu za žičaru, vratit ćete se u grad pješice. A vodič će Vas cijelo vrijeme šopati bezveznim i nevažnim podacima o svemu i svačemu. Za takav horor oni bi trebali platiti nama, a ne mi njima!
Za posjet vrhu planine Tibidabo svakako odaberite lijep i sunčan dan. I ne kupujte kartu internetom jer vučnica daje popust za starije od 60 godina, što preko interneta ne dobijete. Razlika je da li platite povratnu kartu 12 eura ili 3.5 eura!
Muzej Cosmo Caix ima jeftine ulaznice, radi svaki dan ( bez obzira što piše na internetu ) i svakako ga obiđite, s tim da si ostavite barem nekoliko sati za razgledavanje. Nećete otići razočarani!
Stanovnici Barcelone ne vole turiste ali vole naš novac. Za njih bi bilo najidealnije da uplatite najskuplji aranžman i da uopće ne dođete! Na njihovu žalost još se nije rodio takav idiot, no svatko se ima pravo nadati!
Nadam se da su moji savjeti i moje iskustvo bili ili će biti korisni, barem nekima od Vas. Planirajte put u Barcelonu, dobro se informirajte i uživajte!

Oznake: Putopisac

Stvarno ne shvaćam da li gospoda koja odlučuju o našim mirovinama nas penziće smatraju glupim ili možda retardiranima? Izjave o rekordnim usklađivanjem, pa o prosječnim mirovinama, pa planovi o budućim prosječnim mirovinama, djeluju super, a u zbilji su totalna lakrdija. Koga zavaravaju tim izjavama?
Zbog raznih razloga nisam odradio puni staž. No, za vrijeme kada sam radio u mirovinski fond je uplaćivano znatno više od minimalca. Radio sam u "bogatim" poduzećima, poput INE, kasnije u najvećim osiguravajućim kućama, a jedno sam vrijeme bio zaposlen u vlastitom poduzeću i dao nalog voditeljici knjigovodstva da mi uplaćuje doprinose duplo više nego je bilo potrebno. Moja je računica bila jasna. Ako uplatim više, moja mirovina će biti veća. ( koji sam ja bio naivac? )! Osim toga, u to vrijeme visina mirovine se određivala temeljem 10 najboljih godina, odnosno 10 godina najvećih iznosa uplate doprinosa. Da je ostalo tako, moja bi mirovina bila barem duplo viša nego je sada.
No, zakon se promjenio i sada je tako kako je.
Moja je mirovina, sa svim rekordnim usklađivanjem, znatno niža od 400 eura! Svima je jasno da se s takvom mirovinom ne može preživjeti cijeli mjesec, pa makar imali vlastiti stan. Samo na režije odlazi više od pola mirovine, a gdje još za hranu, lijekove, prijevoz.... O ljetovanju ili zimovanju mogu samo sanjati. I da nema onih na čiji račun živim, već davno bih završio dva metra ispod zemlje!
I zato me užasno živciraju svi oni koji me uvjeravaju kako se strašno brinu za nas umirovljenike.
Da se zaista brinu tada bi usklađivanje mirovina bilo u konkretnim brojevima, a ne u postocima. Kao primjerice svi oni dodaci za prevladavanje krize. To je pošten način pomoći. Kada sjedne 120 eura na konto, tada je to pomoć. I još kada bi taj dodatak bio dodatak na iznos mirovine, tada bi se cijele godine osjetila pomoć, a ne samo taj mjesec. No, kada krenu "rekordna usklađivanja" pa mi se mirovina poveća za 20 ili koji euro više, tada je to , s obzirom na inflaciju i visinu mirovine sramota, a ne rekordno usklađivanje!
To je, za one, koji imaju mirovine 800, 1000 i više eura lijepa povišica. Za mene, koji imam 350 eura mirovinu , to je ruganje zdravoj pameti.
Uz sve to, upitao bih dotične, da li je pošteno da se nama, koji se nismo odmah nakon osnovne ili srednje škole zaposlili, već smo otišli na studije kako bi kao visoko obrazovani stručnjaci pomogli u izgradnji Lijepe naše, vrijeme provedeno na studiju i na stručnom usavršavanju ne priznaje u radni staž? Ili vojni rok, koji nismo mogli odraditi u civilu ili ga izbjeći ( neki jesu ), dok su za to vrijeme naše ljepše polovice radile, kao i oni sretnici koji su se uspjeli izvući iz tog razdoblja totalnog gubljenja vremena. Da mi se to vrijeme prizna u staž, imao bih uvjete za mirovinu i po stažu i po godinama starosti i sigurno bi mi mirovina bila viša.
Slušam ovih dana kako će se rodiljama i mladim majkama porodiljni i odgoj djece prvih godina uračunati u radni staž. No, tada bi se i nama koji smo morali ići u vojsku i koji smo studirali, to vrijeme trebalo računati kao staž. Sve su to, naravno, samo "puste" želje i maštovita razmišljanja!
I na kraju, slušajući našeg mandatara, kako je jedan od ciljeva da prosjek mirovina bude 750 eura, moram mu poručiti. Pustite prosjeke. Od prosjeka se ne živi. Prosjek je samo lažni podatak koji zamagljuje stvarnost.
Ako je moja mirovina 350 eura, a od mog prijatelja 850 eura, tada nas dvojica prosječno dobivamo 600 eura. Ali, unatoč super prosjeku, moja je mirovina i dalje 350 eura i to je problem. Pa ako ćete svima dići mirovine za 30%, možda će nam prosjek zaista biti 750 eura, no ja ću tada imati 455 eura mirovinu, što mi i dalje neće biti dovoljno za preživjeti cijeli mjesec! No, kada bi minimalna mirovina bila 750 eura, tada bi svi mi mogli pljeskati i čestitati novo-staroj Vladi da su se zaista pobrinuli za nas.

Oznake: Penzić