Svjedoci smo lutanja i vrludanja osoba koje se smatraju najpozvanijima glede borbe protiv virusa Covid 19.
Od početka pandemije, do danas dobivali smo toliko oprečnih i dijametralno suprotnih informacija da je svima postalo očito da nemamo pojma kako se efikasno boriti protiv virusa.

I eto spasa.
Cijepivo.

Da, cijepivo je spas ili barem vjerujemo u to, odnosno, nadam se, većina vjeruje u to. Super mi djeluje podatak kako je cijepivo djelotvorno do 95 %.
I kreće cijepljenje i već na početku - problemi.
Oni koji su alergični na hranu ne bi se trebali cijepiti!
E - fučkaš ga!

Koliko ljudi na ovoj planeti nije alergično na ništa?
Ima li takvih?

Dakle, prije nego se krenemo cijepiti, morali bi nas testirati da li smo alergični?
Super.
Ili da budem precizniji ili realniji - ništa od toga, barem glede tog vrsta cjepiva.

Rusko cijepivo nema alergijskih reakcija - barem ih nitko nije objavio. Da li zato što ih nema ili zato što je zabranjeno obnjavljivati takve pojave - ostaje tajna.
Ali, minimalno dva tjedna prije i dva tjedna nakon cjepljenja ne smijete niti pomirisati pića koja u sebi sadrže alkohol. Za ruski narod - to je mnogo gore nego da moraju biti osobe koje nisu alergični.

Meni osobno to djeluje mnogo prihvatljivije. Naime, samo dragi Bog zna na što sve nisam alergičan, a alkohol ne pijem!

No, pustimo lamentiranje o bliskoj budućnosti.
Vratimo se u sadašnjost.
Na snazi su stroge mjere. U Lijepoj našoj, te se stroge mjere mogu nazvati kamilicom prema stvarnim strogim mjerama koje se primjenjuju diljem Europe.
No, mjere će uspjeti samo ako će ih se ljudi pridržavati.
A neki sigurno neće.
I što će mjere biti strožije to će se javiti više onih koji će prkositi, bez obzira na to koliko je virus zaista opasan!
Jer, to je u ljudskoj prirodi.
No, neki ih se neće pridržavati i zato jer je sustav borbe protiv širenja virusa prepun nelogičnosti i ne pruža druge vrste zaštite.
Evo primjera kojeg osobno znam, a koji upravo dokazuje tu tvrdnju.
Osoba se vraća iz države koja je na crvenoj listi. Prema uputama i pravilima, osoba bi prelaskom granice trebala ići u samoizolaciju, a nakon pet dana otići na testiranje.
I to bi bilo OK!
No, u tih 5 dana samoizolacije osoba je kontaktirala sa svojim ukućanima, jer malo je onih sretnika koji si mogu priuštiti biti u samoizolaciji u potkrovlju, bez doticaja s ostalima u kućanstvu.
I ako se ispostavi da je test pozitivan, svi ukućani bi trebali ići u izolaciju.
I to je OK ali za koga?
Da li oni koji žive na kredit ili otplaćuju velike kredite mogu si dopustiti ne ići na posao 14 dana jer su u samoizloaciji?
Tko će zaraditi novac za otplatu kredita?

I što se dogodilo?
Osoba, koja je došla iz ugroženih područja se samoizolirala ali nije išla na testiranje.
I svi se nadaju da u toj državi nije pokupila virus.
I sve će biti OK ako zaista nije.
A što ako jest?
I ako je zarazila i svoje ukućane, koji su svaki dan išli na posao.
Onda će se broj zaraženih znatno uvećati

A da je država donjela uredbu da svi koji budu zaraženi - ne svojom krivnjom - a zaposleni su - dobivaju za vrijeme izolacije punu plaću, tada bi se osoba otišla testirati i tada bi opasnost od širenja virusa bila znatno manja.

Oznake: virko

Kupujmo hrvatsko - slogan je koji bi trebao potaknuti naš patriotizam i zanemariti činjenicu da je naše, hrvatsko i skuplje i često nekvalitetnije. Ipak, više vjerujem hrvatskom proizvođaću nego , primjerice, španjolskom. Bio sam u Andaluziji u dijelu poznatom kao najvećem proizvođaću voća i povrća. Vidio sam kako to rade i gdje to rade i zgadilo mi se. A mnoge europske zemlje uvoze upravo španjolsku robu i prodaju nam je kao nešto izvorno, kvalitetno, a jeftino!

No, ovaj post nije posvećen proizvodnji voća i povrća u Lijepoj našoj. Ovaj post posvećen je našem pravosuđu, bolnoj ali dubokoj rani našeg sustava, kojeg su mnogi pokušali reformirati ali nikome nije uspjelo. Vjerojatno zbog Ustavom garantirane triobe vlasti koja mora biti nezavisna jedna od druge.
A jedna od te tri je pravosuđe!

Bolna je činjenica da loše pravosuđe daje odraz stanja cijele države. To je na žalost točno i zbog lošeg i neučinkovitog pravosuđa u Lijepoj našoj vlada nered i nerad.
Koliko puta ste doživjeli da Vas neko poduzeće ili osiguravajuća kuća, nakon što Vam besramno odbije isplatiti pravičnu naknadu za pretrpljenu štetu, uputi da je tužite?
Meni se to dogodilo nekoliko puta. I iako sam bio potpuno siguran da bih dobio spor, nikada ih nisam tužio. A sigurno bih to učinio, baš kao što je sigurno i da me nitko ne bi uputio da to učinim, ako želim dobiti ono što mi pripada, da nam je pravosuđe onakvo kakvo bi trebalo biti.
Ali nije.
I to je najveći problem. I zato nas svatko može varati, zakidati, pljačkati, otimati nam, varati nas i lagati. Mi ćemo sve njih prijaviti policiji, policija će napraviti prijavu i poslati papirologiju na sudove i stvar je riješena.
Ako ste dovoljno mladi i bogati i možete si priuštiti dobrog odvjetnika, možda imate šanse doživjeti da Vam sud dodjeli ono što ste trebali dobiti i bez suda, u nekoj normalnoj sredini.
Ako niste, možete se samo nadati da će Vaši unuci, možda, doživjeti pravorijek i dobiti riješenje o završetku spora kojeg ste pokrenuli nekad davno, dok ste još bili relativno mladi.

Razmišljajući o tome, uvijek mi se nameće isto pitanje - zašto je tome tako?
Naime, suci su isto ljudi, osobe poput nas. S njima se privatno družimo i ne primjećujemo da se razlikuju od nas. Pa zašto nam je onda sudstvo i pravosuđe u komi?

Biti ću primitivan i ubaciti jednu pitalicu, koju sam često mogao čuti tijekom svog života.
- zašto si pas liže intimne dijelove tijela?
- zato što može!

Ova bi se pitalica mogla primjeniti i na naše suce.
Da im unutrašnji sistem odredi neugodne sankcije za neučinkovitost, da zbog svake krive presude dobiju po prstima i po osobnim primanjima, da im zbog toga ugled i napredovanje bude usporeno, a svaka sumnja u moguće koruptivne radnje najstrožije sankcionirano, tada bi se ponašali drugačije.
Ali očito nije tako.
Prvostupanjski sudac donese krivu presudu, koju mu drugostupanjski sud poništi i vrati na doradu i taj sudac neće zbog toga snositi gotovo nikakve sankcije. Možda, ali samo možda će ga šef malo nasapunati.
Drugostupanjski sudac potvrdi odluku svog prvostupanjskog kolege, a Vrhovni sud je poništi. I....
I pojeo vuk magare.
Stranka koja je dobila spor je sretna, a suci u prvom i drugom stupnju - ?????
Ništa. To je bila njihova prosudba, a u njihove prosudbe se ne smije sumnjati.
Da li su odlučili prema dokazima ili prema vlastitim osjećajima ili prema nekim trećim "faktorima" koji su se nekim čudom našli među njihovim spisima, to će ostati vječna tajna.

Za jedan sud, u jednom gradu kraj mora, većina odvjetnika iz drugih gradova kaže da im je zastupanje stranaka na tom sudu noćna mora i pokušavaju ne preuzeti predmete koji bi se trebali riješavati na tom sudu.
Jer, kako kažu, odluka suda ne ovisi o dokazima nego o nekim drugim faktorima, a često i o tome da li su se na dan donošenja odluke ustali na lijevu ili desnu nogu.

A zašto je tome tako?
Odgovor leži u onoj psećoj pitalici!

I baš jučer je Sabor raspravljao o našem pravosuđu. I zaključili su kako stanje u pravosuđu baš i nije sjajnoi ali je bolje nego je bilo prije.
Jao nama.
A kako je tek onda bilo onima koji su živjeli prije nas?

Oznake: Pravoljub