Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/luckyrufus57

Marketing

Zašto strože mjere ne pomažu

Svjedoci smo lutanja i vrludanja osoba koje se smatraju najpozvanijima glede borbe protiv virusa Covid 19.
Od početka pandemije, do danas dobivali smo toliko oprečnih i dijametralno suprotnih informacija da je svima postalo očito da nemamo pojma kako se efikasno boriti protiv virusa.

I eto spasa.
Cijepivo.

Da, cijepivo je spas ili barem vjerujemo u to, odnosno, nadam se, većina vjeruje u to. Super mi djeluje podatak kako je cijepivo djelotvorno do 95 %.
I kreće cijepljenje i već na početku - problemi.
Oni koji su alergični na hranu ne bi se trebali cijepiti!
E - fučkaš ga!

Koliko ljudi na ovoj planeti nije alergično na ništa?
Ima li takvih?

Dakle, prije nego se krenemo cijepiti, morali bi nas testirati da li smo alergični?
Super.
Ili da budem precizniji ili realniji - ništa od toga, barem glede tog vrsta cjepiva.

Rusko cijepivo nema alergijskih reakcija - barem ih nitko nije objavio. Da li zato što ih nema ili zato što je zabranjeno obnjavljivati takve pojave - ostaje tajna.
Ali, minimalno dva tjedna prije i dva tjedna nakon cjepljenja ne smijete niti pomirisati pića koja u sebi sadrže alkohol. Za ruski narod - to je mnogo gore nego da moraju biti osobe koje nisu alergični.

Meni osobno to djeluje mnogo prihvatljivije. Naime, samo dragi Bog zna na što sve nisam alergičan, a alkohol ne pijem!

No, pustimo lamentiranje o bliskoj budućnosti.
Vratimo se u sadašnjost.
Na snazi su stroge mjere. U Lijepoj našoj, te se stroge mjere mogu nazvati kamilicom prema stvarnim strogim mjerama koje se primjenjuju diljem Europe.
No, mjere će uspjeti samo ako će ih se ljudi pridržavati.
A neki sigurno neće.
I što će mjere biti strožije to će se javiti više onih koji će prkositi, bez obzira na to koliko je virus zaista opasan!
Jer, to je u ljudskoj prirodi.
No, neki ih se neće pridržavati i zato jer je sustav borbe protiv širenja virusa prepun nelogičnosti i ne pruža druge vrste zaštite.
Evo primjera kojeg osobno znam, a koji upravo dokazuje tu tvrdnju.
Osoba se vraća iz države koja je na crvenoj listi. Prema uputama i pravilima, osoba bi prelaskom granice trebala ići u samoizolaciju, a nakon pet dana otići na testiranje.
I to bi bilo OK!
No, u tih 5 dana samoizolacije osoba je kontaktirala sa svojim ukućanima, jer malo je onih sretnika koji si mogu priuštiti biti u samoizolaciji u potkrovlju, bez doticaja s ostalima u kućanstvu.
I ako se ispostavi da je test pozitivan, svi ukućani bi trebali ići u izolaciju.
I to je OK ali za koga?
Da li oni koji žive na kredit ili otplaćuju velike kredite mogu si dopustiti ne ići na posao 14 dana jer su u samoizloaciji?
Tko će zaraditi novac za otplatu kredita?

I što se dogodilo?
Osoba, koja je došla iz ugroženih područja se samoizolirala ali nije išla na testiranje.
I svi se nadaju da u toj državi nije pokupila virus.
I sve će biti OK ako zaista nije.
A što ako jest?
I ako je zarazila i svoje ukućane, koji su svaki dan išli na posao.
Onda će se broj zaraženih znatno uvećati

A da je država donjela uredbu da svi koji budu zaraženi - ne svojom krivnjom - a zaposleni su - dobivaju za vrijeme izolacije punu plaću, tada bi se osoba otišla testirati i tada bi opasnost od širenja virusa bila znatno manja.

Post je objavljen 11.12.2020. u 09:33 sati.