Prije skoro godinu dana napisao sam blog o našem sudstvu. Ono što sam napisao nije ništa novo niti revolucionarno. Danas pišem drugi dio na istu temu!
" Prije neki dan upoznat sam s još jednim slučajem. Slučaj je jednostavan da jednostavniji ne može biti. Faktički je pokrenut formalni spor kojim samo treba potvrditi jedan ugovor, koji je pravno valjan ali nije ovjeren kod javnog bilježnika! Taj formalni spor je formalno tužena stranka, bez ikakvog dokaza, pretvorila u imovinski spor. Naravno, sudu to odgovara jer su dobili još jedan predmet, koji je lako riješiv, a ipak je predmet. Odvjetnici trljaju ruke jer po svakom uratku naplate svoju tarifu. Država trlja ruke jer od svake naplate zastupanja pobere 25% poreza i svi sretni i zadovoljni, osim možda onih, koji su silom - prilika, u najboljoj namjeri da srede zemljišne papire, pokrenuli formalnu tužbu. Ali, tko im je kriv kad se prije nisu raspitali o posljedicama! No, ono što je najtragičnije u cijelom sistemu je činjenica da se na ročištima pričalo o svemu i svačemu, samo ne o onom zbog čega je sve pokrenuto, da je sudac sve to dopuštao i da je na kraju veliko pitanje kakva će biti presuda? Ustvari, kako tuženi ničim nisu dokazali da je dokument falsificiran, presuda može biti samo jedna. Da, ali mi smo u Hrvatskoj, u državi gdje se donose sudske odluke koje nemaju veze s zdravim razumom, niti su potkrijepljene dokazima. Pa ako se u cijelu zbrku uplete i nešto "sa strane", što nitko neće moći dokazati, presuda bi mogla biti vrlo zanimljiva, a formalni spor biti rješen tek možda odlukom Vrhovnog suda ( što u okrilju ovog suda ne bi bilo nikakvo iznenađenje )!"

Ovo je dio teksta objavljen u prvom dijelu.
Ovaj slučaj dobio je svoj nastavak!
Naime, prije nekoliko dana donesena je nepravomoćna presuda tog slučaja. I gle čuda. Baš kako su tužitelji predvidjeli, iako tužene nisu ničim dokazale da je tužba neosnovana, sudac je odbacio tužbu!
I tako je formalna tužba, koja se temelji na ugovoru sklopljenom između tadašnjeg vlasnika parcele i njegovih unuka, a koja je formalnom tužbom trebala biti samo potvrđena, odbaćena!

Ništa čudno!

U prijašnje opisanom slučaju, u Blogu Nedodirljivo sudstvo 1. dio, sudac, na izricanju konačne presude, nakon što je presuda već izrečena, a koja je vraćena prvostupanjskom sudu samo zato jer su dva ovlaštena vještaka dali različite procijene ( a koji su se u međuvremenu usaglasili ), odlučuje kako je slučaj isuviše kompliciran, te da ne može donijeti konačnu odluku!!!
Ponavljam! Prvostupanjski sud je donio presudu na koju se tuženi žalio. Drugostupanjski sud uvažava žalbu ali samo u dijelu u kojem nije izrijekom rečeno o visini procijene vrijednosti objekta oko kojeg se vodi spor i vraća prvostupanjskom sudu predmet, kako bi usaglasio procijene dvaju ovlaštenih procijenitelja! Procijenitelji se usaglašavaju i time je sve riješeno. Sudac treba još samo potvrditi prijašnju presudu i objaviti usaglašenu vrijednost procijenjene nekretnine. No, sudac, umjesto toga donosi presudu kako je spor isuviše kompliciran, te da ne može donijeti odluku!
I sve to nakon punih 20 godina sporenja. I sve to unatoč činjenici kako su svi papiri čisti i kako je predmet mogao biti okončan iste godine kada je spor pokrenut!

Vratimo se "formalnoj" tužbi!
Dakle, iz presude prvostupanjskog suda vidljivo je da su tužitelji očito falsificirali potpis svoga djede, te da su ovom tužbom željeli ozakoniti ugovor!
Nije li to kažnjivo?
No, protiv njih neće biti pokrenuta tužba za krivotvorenje potpisa ( barem ne još ), jer u obrazloženju presude ne navodi se opravdana sumnja u to, već da tužitelji nisu uspjeli dokazati da je potpis originalan!
To što tužene ničim nisu dokazale kako potpis nije originalan, te čak i priznale da je to potpis tadašnjeg vlasnika, sud nije uzeo u obzir.

Kao osoba koja je , nekada, prije mnogo godina, u gimnaziji imala predmet Logika, moram se upitati kojom logikom zdravog razuma, oni koji su u isto vrijeme potpisali ugovor kada i tadašnji vlasnik parcele, moraju na sudu dokazati da je potpis tadašnjeg vlasnika originalan?
Nije li logično da onaj tko osporava ugovor uz tvrdnju da tadašnji vlasnik to nije potpisao, dokaže svoje sumnje koje su temelj osporavanja?

Da, ali to je logika samo nas, obićnih smrtnika. Suci očito imaju svoju logiku!

U ovom slučaju bilo je dovoljno samo izraziti sumnju, bez ikakvog dokaza, da to tadašnji vlasnik nije potpisao i sucu je to bilo dovoljno za odbacivanje tužbe!

Srećom, postoji drugostepeni sud, a onda i Vrhovni, pa na kraju i Europski sud za ljudska prava. Valjda će, barem neki, prihvatiti logiku obićnog puka ( i tužitelja ) i donijeti odluku prema dokazima, a ne prema posebnoj sudačkoj logici!

A sve je počelo formalnom tužbom, prije godinu dana, koja je trebala biti gotova u roku odmah.
Vjerojatno se zato i zove formalna!

( zaboravih napisati nešto što je, vjerujem, glavni faktor trajanja svih sudskih predmeta.
Novac!
Svako pokretanje spora košta. Svaki uradak odvjetnika - košta. Pa nakon presude - sudske pristojbe. Pa onda sudske pristojbe na žalbe, pa odštetni zahtjevi, pa razne nadoknade, pa........! I kome je onda u interesu, osim onima koji pokreću tužbu, da spor traje što kraće? )

Da, da. To je naše sudstvo!

Oznake: Sudomor 2

Već nekoliko izbora sam propustio.
Znam. Nisam ispunio svoju građansku dužnost. Strašno!
Moj glas je otišao onima koji su pobjedili! Strašno!
Što se uopće imam buniti na stanje u HR kad ne želim za nikoga glasovati?
Sve je to istina!
No, postoji minimalno pet razloga zašto ne izlazim na izbore!

1. Tko se nalazi na izbornim listama?
Uglavnom stranački podobne osobe, koje su nam već svima dojadile i od kojih više ne možemo očekivati ništa što bi naš život učinili boljim. Istina, nađe se i poneka , ne tako poznata osoba, za koju nikada nismo čuli, no ona bude uglavnom za popunjavanje liste ili kvota.

2. Sistem glasovanja je, po mojem mišljenju, potpuno promašen. Što znači da mogu nekog posebno zaokružiti na listi kad je uvijet za to da moram zaokružiti i cijelu listu na kojoj se nalazi ta osoba! Dakle, ako želim u Saboru vidjeti neku osobu, tada moram izabrati i sve one koji su na istoj listi.
I to bi bilo u redu kada na njoj ne bi bilo osoba koje, doslovno, ne bih niti štapom taknuo, koliko su mi nesimpatične.
Ne bih li time pljunuo sam sebi u usta kada bih izabrao i takve?
Naravno da bih i zato to ne činim!

3. Sve je manje političara kojima vjerujem. Većina njih, prije izbora obećava brda i doline, a kada dođe na vlast, zaboravi sve što su obećali! Kad se bore za vlast to su jedni ljudi, a kad dođu na vlast, sasvim neki drugi!

4. Svaka vladajuća garnitura, bez obzira da li je iz lijeve, desne ili centralne opcije, kad se domogne vlasti, mnogo više čini za osobne interese, a jako malo za opće ili za sve nas. Ne mogu se sjetiti niti jedne vlade koja je Lijepu našu učinila boljom svima nama a ne samo sebi!
A da ne pričam o vojsci uhljeba, koji dolaze sa svakom političkom opcijom. To su oni, koji nam kroje sudbinu, a da pojma nemaju ( niti ih previše zanima ) kako se to radi! Oni samo, slijepo izvršavaju naredbe odozgo, ne bune se i kad treba, poslušno dižu ruke.
Tako je masa zgubidana, propalih studenata, privrednika i sličnih, zahvaljujući vezama i političkoj podobnosti došla na radna mjesta, od kojih su većina izmišljena zbog njih. Neki će, promjenom vlade otići, a mnogo više novih će doći.

5. Sve one državne institucije, koje žude za pomjenama, uglavnom niti jedna vlada neće promjeniti i poboljšati. Bit će to kozmetičke promijene, koje imaju glavnu svrhu pokazati da se nešto pokušalo, no nakon svih "promjena" sve će biti po starom! I opet ćemo imati loše zdravstvo, loše sudstvo, slabo plaćenu policiju, staromodnu vojsku, prastare zrakoplove koje je više teško pronaći i u muzejima, a koji ponosno čuvaju naše nebo, uništenu poljoprivredu i malo poduzetništvo na koljenima!
Svi nam, ovih dana obećavaju kako će sve svoje snage i znanje usmjeriti na rješavanje tih problema, a za četiri godine opet ćemo imati iste probleme, možda samo još i veće i još više njih!

I zato ne želim gubiti vrijeme odlaskom na izbore.
I zato mi se živo fučka kome će otići moj glas.
I boli me ona stvar tko će biti na vlasti!

Oznake: Izbornik

Konačno izbori!
Konačno ćemo dobiti novu Vladu, koja će nas , konačno, odvesti u bolje sutra, koja će nas izvesti iz tunela, koja će nam omogućiti život kakvog zaslužujemo!
Da mi je to doživjeti, a onda mogu sretan umrijeti!

Obečanja, obečanja.
Jedan političar rekao je otprilike ovo:
Ne možete Vi od mene toliko tražiti koliko Vam ja mogu obečati!

Svaki predizborni skup počinje rečenicom - Kad dođemo na vlast........
A trebao bi - Ako nam narod da povjerenje za formiranje vlasti, spremni smo........

No, ruku na srce, velika većina malih stranaka zna da u vladajuće mogu samo kao koalicijski partneri. Njihovo vodstvo također zna da ako njihova koalicija osvoji većinu, oni će dobiti samo poneko mjesto u Saboru. A to je, za vladajuće garniture malih stranaka, ustvari jedini cilj!
Cilj je uhljebiti se , barem na četiri godine, u Sabor, imati velike privilegije, visoku plaću i stalnu prisutnost na TV ekranima. Nije niti čudo da se zbog toga, pjevači, glumci, komičari, novinari i sportaši, pod svaku cijenu žele domoći saborskih klupa!

Sabor je institucija u kojoj se donose Zakoni i uredbe, koje predlaže Vlada. Sabor je institucija, koja svojim odlukama direktno utjeće na život svih građana države.
I upravo zato, u Saboru bi trebali sjediti stručnjaci iz svih područja, koji bi stručnim analizama, prijedlozima i mišljenjima upotpunjavala predložene Zakone!

Vladu čine predsjednik Vlade i ministri. Kako su upravo oni ti koji bi državu trebali izvući iz tunela, a narodu omogućiti normalan život, Vladu bi trebali činiti najveći stručnjaci za pojedina područja, bez obzira na stranačku pripadnost. Svi bi se oni trebali, prije polaganja prisege, odreći svojih stranačkih uvjerenja i postati stranački nezavisni, te se punim plućima posvetiti poslu za kojeg su imenovani.
Ministri bi oko sebe morali okupiti tim vrhunskih stručnjaka, koji bi svojim iskustvom pomagali ministru u donošenju važnih odluka!

Griješiti je ljudski. No, kada pogriješi neki ministar, a Vlada i Sabor ga podrže, tada najveću cijenu plaća narod. I to treba promijeniti!
Svaki ministar, svaki član Vlade, svaki zastupnik u Saboru, morao bi, prije stupanja na dužnost ili imenovanja ili prisege, dati svu svoju imovinu kao garanciju svoga rada. I ako donesu neku krivu ili štetnu odluku, tada bi svi koji su je donijeli i podržali trebali snositi posljedice. Ali ne kao do sada, nakon četiri godine, na idućim izborima, već odmah. Sva njihova imovina išla bi u prodaju, a iz dobivene novčane mase bi se sanirale posljedice.

Kada bi se dotični na to obavezali, tada bi i Vlada i Sabor potpuno drugačije funkcionirali, a donešeni Zakoni bili bi mnogo kvalitetniji!

No, sve je to SF, ne samo kod nas , u Lijepoj našoj, već i u cijelom svijetu!

Zato ćemo, kao i obićno, na predizbornim skupovima dobivati obečanja, većinu kojih, vladajući neće nikada ispuniti.
I slušat ćemo fantastične ideje pojedinaca, koje dijeluju kao melem za uši, a iza koje stoje samo snovi i mašta.
Nakon izbora formirat će se Vlada s koalicijskim partnerima koji će joj, ultimativno, određivati smijer upravljanja državom, smijer koji je često suprotan onom zbog kojeg su dobili povjerenje birača.
Pa ćemo svjedočiti krizama Vlade, novim kolacijama koje su van svake pameti, a sve u cilju da se Vlast zadrži pod svaku cijenu.
A u Saboru će nam, umjesto stručnjaka iz svih područja, sjediti pjevači, stand up komičari, baletani, kazališni i filmski redatelji, novinari, glumci, sportaši, a možda čak i poneki političar ili stručnjak, kojeg je narod uspio ubaciti u ekipu!
I oni će biti ti koji će ovu zemlju izvući iz tunela, iz krize i odvesti nas u bolje sutra!

Malo sutra!

Oznake: izbori

Na žalost, ostala je činjenica da ako neki filmski kritičar napiše da je film ili serija urnebesna komedija, tada takav film i seriju treba izbjegavati pod svaku cijenu!
Primjer je serija Kad padne mrak, koju neki kritičare hvale kao najsmješniju komediju koju su gledali. Potaknut tim napisima, odlučio sam pogledati prvu epizodu prve sezone.
Tijekom cijele epizode nisam niti čuo niti vidio bilo što smiješno. Čak što više, nakon dvadesetak minuta gledanja, odlučio sam prestati. Nakon dva dana sam nastavio. Mislio sam, možda će druga epizoda opravdati epitet najsmiješnije - no ništa. I više je nisam gledao!
A onda sam odlučio pogledati SF komediju Avenija 5!
Iako nije apostrofirana kao urnebesna, ta serija definitivno nije humoristična. To je jedna SF drama, koja opisuje život na svemirskom brodu, lansiranom kao brodu za putovanje i uživanje u svemiru, koji zbog loših proračuna, umjesto povratka na Zemlju, ostaje u svemiru. Naravno, svima je jasno da će svi u brodu umrijeti zbog nedostatka kisika i hrane, a ta spoznaja, barem meni, uopće nije smiješna.
A onda saznajemo kako je posada, umjesto od stručnjaka, sastavljena od glumaca, koji pojma nemaju kako se upravlja brodom. I to je, valjda, nekom smiješno?
A navodno je smiješno da govna, koja se recikliraju i stvaraju novi kisik odjednom izlaze iz broda, a kada ih uspiju zaustaviti, umjesto da odu u svemir, ona se okreću oko broda, poput prirodnih satelita! Pa tako, svako malo, putnici uživaju u gledanju obruča od govana!

Omamljen od silnog smijeha i duhovite radnje, iz opisanih serija, odlučio sam pogledati film Holmes i Watson. To je, navodno, urnebesna komedija o dvoje poznatih osoba, koje su bile strah i trepet zlikovaca toga vremena! Da ne pričam radnju, kazat ću samo da film nije niti urnebesan niti komedija. Ustvari, ako želim biti iskren, film je glup, a glupiranje glavnih glumaca dijeluje očajno!

Dosta je komedija. Odlučujem pogledati neku roimantičnu seriju! Izbor pada na:
Zajednički bijeg

Njih dvoje su se zavoljeli još u srednjoj školi i dogovorili se da će se, nakon puno godina, kad netko od njih pošalje poruku "biježi", naći na glavnom željezničkom kolodvoru u gradu i pobjeći od dosadašnjeg života!
I tako, na mobitel glavne ženske osobe u seriji, stiže poruka "biježi". I ona se brzo spremi i odlazi, napuštajući dvoje dijece i muža.
Dolazi na kolodvor, susreće se s nekadašnjom ljubavi i ukrcavaju se na vlak. Padaju jedan drugome u zagrljaj i provode noć zajedno. A onda, iz epizode u epizodu pratimo njihovo upoznavanje, sijećanja na prošli život i planiranje zajedničke budućnosti!
Sve se čini kao jedan veliki happy end dvoje nekad do ušiju zaljubljenih, no malo po malo shvaćamo kako to baš i nije tako!
I tu su seriju na HBO opisali kao komediju.
I ta serija nije komedija. To je jedna drama, koja se na momente pretvara u triler, a koja se na kraju završava na jedini mogući i jedini predvidljivi način.
Iako sam očekivao mnogo više, odgledao sam sve epizode i na kraju bio presretan što je serija završila!

Ljubavni život
Serija koja u svakoj sezoni prati jednu osobu, koja se u svakoj epizodi zaljubi u drugog muškarca!
I nju netko svrstava u komedije, a to ova serija svakako nije. Uspio sam pogledati čak dvije epizode, s tim da sam drugu prekinuo, negdje na sredini, odlučivši da mi je vrijeme previše dragocijeno za gledanje te epizode! Jedino pozitivno, što sam uočio u ove dvije epizode je da se glavna glumica svaki put zaljubljuje u muškarca, što je za serije na HBO prilično rijetko. Naime, većina serija koje sam do sada gledao na HBOGO, a bilo ih je više od dvadeset, glavni likovi su ili lezbe ili homići!
Gotovo da sam se, kao hetero, počeo osjećati ugroženim!

Euforija
Priča o mladim djevojkama i mladićima kojima su droge i uživanje u njima normalna i svakodnevna pojava. Osim toga, oni su vrlo skloni seksu, a pritom ne biraju niti spol niti starosnu dob.
Nisam siguran da li je ta serija napravljena da bi mladima ukazala na sve strahote koje se događaju konzumacijom droga, pića i seksa ili upravo suprotno, jer u pojedinim epizodama možete dobiti utisak kako su sva tri poroka ustvari pozitivna, te da uživanje u njima nije ništa strašno i opasno po zdravlje!
Serija je u svakom slučaju zanimljiva, žanr je mračna drama i mnogima će biti žao što je završila!

Oznake: Filmofil

Još dvije serije zaslužuju nekoliko rečenica, a imaju oznaku SF!
Westworld

Prva sezona je pravo ugodno iznenađenje. Bio sam oduševljen idejom ali i realizacijom serije.
Divlji zapad.
Jedan dan u gradu bezakonja iako su sve institucije, koje trebaju postojati, izabrane i djeluju.
Tučnjave, pucnjave, dvoboji, zabave s prostitutkama, simpatije i zaljubljivanja, glazba u saloonima. Sve je baš kao u starom, dobrom, klasičnom kaubojcu.
A onda, malo po malo spoznajemo kako gledamo jednu lažnu stvarnost. Ustvari, likovi i osobe , građani tog grada, ustvari su roboti savršenih lica i tijela, a ispod grada je cijela ekipa stručnjaka, koji svakog ubijenog domaćina, rekonstruiraju i idućeg dana, vraćaju u grad.
Također saznajemo kako se svaki dan ponavlja ista radnja, ista priča s istim likovima. Jedina razlika između domaćina i posjetitelja je u tome što domaćini ne mogu niti raniti niti ubiti posjetitelje, odnosno prave ljude. I upravo je to bit cijele priče. Taj grad je ustvari jedan veliki zabavni park u kojeg dolaze ljudi iz cijele zemlje, kako bi se zabavljali s likovima s divljeg zapada. Oni ih mogu ubijati, često bez razloga, mogu s njima ljubovati, mogu s njima piti, razgovarati, živjeti. Mogu raditi s njima što žele, a pritom nikom ne odgovaraju za svoje postupke.
No, pred kraj prve sezone, već razlikujemo nekoliko likova, bilo stvarnih, bilo umjetnih, koji se izdvajaju od ostalih.
A onda slijede sezone. I više ne gledamo romantične prikaze iz grada na Divljem zapadu, već serija postaje jako naučna i još više fantastična u smislu fantastike. I treba se jako potruditi da bi se shvatila radnja, a umjetna inteligencija je sada ozbiljan protivnik i opasnost za cijeli ljudski rod!
Iako je posljednja epizoda napravljena tako da se serija može nastaviti, moram napomenuti kako posljednja sezona gotovo nema nikakve veze s prvom, osim što se pojavljuju neki likovi iz prve.
Šteta!

Druga serija je Batwomen

Imao otac dvije kćeri i lijepu i pametnu ženu. No, žena i mlađa kći poginule su prilikom jedne saobraćajne nesreće, dok je stariju kći, otac uspio spasiti.
Pa se otac opet oženio i dobio još jednu lijepu kćerku.
Stariju kćer poslao je u prestižnu vojnu akademiju, a on sam je oformio ekipu imena Vrane, koja je, nakon što je Batman nestao , čuvala grad!
No, starija kćer je izbačena s akademije, jer se ustanovilo da se zaljubila u tamnoputu kolegicu. Kao takva, iako dobro istrenirana, vraća se u svoj grad, te postaje Batwoman. Njena prijateljica iz akademije se zapošljava kod njenog oca, kao glavna operaterka. A onda se u gradu počinju događati nasilje i ubojstva, koja započinje činiti, ona nestala mlađa kćerka, koja je ipak preživjela, a došla je u grad osvetiti se ocu, koji nije spasio nju nego njenu stariju sestru! Otac nema pojma da je glavna zločinka njegova kćerka, a nema pojma niti da je Batwoman njegova starija kćer! Ukratko, iako prvi i na čelu moćne zaštitničke organizacije, koja bi trebala znati sve o svima, otac nema pojma o najvažnijim osobama njegova života!
I tako, umjesto da gledamo kako Batwoman štiti grad od zlikovaca, baš kao što je to činio njezin rođak Batman, pratimo brobu između sestrica, mlađe kćeri i oca i oca i starije kćeri. Onda se u cijelu pomutnju uključuje ljubavnica od Batwoman, koja se u međuvremenu udala za jednog agenta iz Vrana, a još uvijek pati za svojom prijateljicom iz škole. Kao glavna operativka Vrana, ona se mora boriti protiv Batwoman, djevojku koju voli i s kojom se želi "družiti"!
A tu je i sestra dvije sestrice, kći iz očeva drugog braka, inače liječnica, koja u početku mrzi Batwoman, jer ne zna tko je ona, a onda je zavoli i zamrzi onu drugu.
Ako mislite da je tu kraj zavrzlama, zeznuli ste se. Naime, Batwoman dugo vremena nije na čistu sa sobom dali zaista želi biti poput Batmana, jer se kao takva mora boriti s ocem, kojeg jako voli! I otac nju jako voli, no Batwoman mu je najgora neprijateljica!
Da skratim priču, ovo je serija u kojoj svatko svakog voli, svaki svakog ne voli i svaki se sa svakim želi poubijati!

Oznake: Filmofil

SF filmovi i serije na HBO

Shazam - film o dječaku, koji je tek krenuo u srednju školu, a kojeg je veliki čarobnjak odabrao da brani stanovnike Zemlje od zlih ljudi i zlih bića iz drugih svjetova. On ima super moći, besmrtan je a u njega će se dječak pretvoriti izgovorom imena čarobnjaka - Shazam!

Sama činjenica da je glavni junak dijete, tinjeđer, koji je do prije susreta s čarobnjakom bio samo običan dječak i koji ima razvijen um običnog dječaka dovoljna je da film proglasimo SF filmom za mlade i malo stariju dijecu, koji je dobro osmišljen i još bolje snimljen.
Film je zabavan i funkcionira po sistemu : "otvori oči, ugasi mozak i uživaj"!

Serija Stargirl, za razliku od fima Shazam, je još više djetinjasta, a radnja naivnija, pa sve više, iz epizode u epizodu, dobiva epitet serije za djecu.
U glavnoj ulozi je djevojčica , ne starija od 15 godina, koja je, najvjerojatnije, kćerka pokojnog super junaka. Kako je super junak uspio biti likvidiran, to nije objašnjeno u prvoj epizodi.
Oduvijek sam mislio da su super junaci besmrtni!
Na početku prve epizode pratimo epsku borbu grupe super junaka - pozitivaca, protiv grupe super junaka - negativaca. Ovi drugi pobiju one prve i sada je svijet u njihovim rukama.
A naša junakinja, koja je od oca nasljedila super sposobnosti i uz pomoć čarobnog koplja, pretvara se u Stargirl!
Sa svojim očuhom, koji je ujedno jedini preživjeli od pozitivaca, koji nije super junak već logističar, i uz pomoć njihovih super pomagala, kreću u borbu protiv onih drugih, koji su u prvoj epizodi isprašili one dobre!

Da imam 6 ili 10 godina i da sam žensko, vjerojatno bih se i sam poistovjetio s ovom junakinjom i maštao da sam ja ona. A možda i ne, jer današnja mladež je potpuno drugačija nego smo bili mi, u njihovim godinama, i potpuno drugačije gledaju na svijet. Moguće je da je, čak i njima, ova super cura, ustvari predjetinjasta!
A ja, vjerovali ili ne i dalje pratim ovu seriju, očekujući da će se, konačno, dogoditi - nešto!

Oznake: Filmofil

Kako sam jedan od onih koji bez odgledanog filma ne mogu zaspati, pretplatio sam se na HBOGO.
I u početku bio oduševljen količinom filmova i serija, koje većinom nisam gledao, iako se mogu pohvaliti da sam, samo u posljednjih 15 godina, odgledao više stotina filmova i serija, ne računajući filmove prikazane na nekom od TV kanala!
No, što sam duže pretplatnik, moja sreća je sve manja, a ushićenje postupno splašnjava. Sve je manje serija i filmskih naslova, koje bih želio gledati, a sve više onih, koje nikako ne bih volio pogledati.
I tako u gomili naslova, svaku večer odaberem jedan film, koji će usmjeriti moje snove!
Jučer je to bio povijesni film Prvi kralj!
Prema najavi, to je filmska priča o dvojici braće, poznatih po tome što su udarili temelje najmoćnijeg grada i države, koja će jedno vrijeme vladati, tada poznatim svijetom! Radi se o braći Romulu i Remu!
Inače sam obožavatelj povijesnih filmova i ovaj mi se naslov učinio izuzetno primamvljivim, tim više, što osim povijesne legende o njima dvojici, o tom razdoblju povijesti nisam mnogo znao!
A skraćena verzija legende kaže:

U Rea Silviju zaljubio se Bog rata Mars i ona mu je rodila blizance. Tadašnji vladar bacio ih je u rijeku Tiber. U podnožju Palatina, jednog od 7 brežuljaka, čuvši plač djece došla je vučica Martia (Marsova vučica), koja je danas simbol grada Rima i nahranila ih je svojim mlijekom. Nakon nekoga vremena tuda je prolazio pastir Faustul i vidjevši djecu odnio ih je kući. Tako su Romul i Rem odrastali među pastirima sve do svoje punoljetnosti.

Kada su djeca odrasla oni odluče osnovati novi grad. Romul se uspne na Palatin, a Rem na Aventin. Kako su Bogovi bili skloniji Romulu, njemu je pripala čast da osnuje grad. On uze plug i zaore brazdu oko Palatina. Izbačena je zemlja predstavljala zidine. Rem se zavidan bratu narugao i preskočio zid. Kako Romul nije mogao podnijeti da bilo tko nepozvan uđe u još nesagrađen grad napadne brata i ubije ga govoreći mu:,,Tako ubuduće propao svatko tko prijeđe moje zidove.

Romul je grad sam dovršio 21. travnja 753. pr. Kr. i dao mu ime Roma. U to naselje primao je pastire iz okoline, lutalice i izbjeglice iz Lacija. Tako je Romul bio prvi kralj. Od te godine Rimljani računaju vrijeme.

Čitajući legendu i prisječajući se filma, pokušavao sam naći neke poveznice. Film počinje sa scenom dvojice pastira koji čuvaju stado ovaca. A onda, odjednom , dolazi veliki riječni cunami i odnese ih zajedno sa stadom. No, oni se nekako dočepaju obale gdje ih pronalaze ratnici Albe, porobe ih i zajedno s ostalim robovima odvode na svetu zemlju, gdje će međusobnom borbom ubiti jedni druge. No, braća dižu pobunu.
Slijede scene poznate iz filmova Spartak, Gladijator i Seljačka buna.

Pobunjeni robovi, predvođeni braćom, dolaze do rijeke Tiber, koju ne mogu prijeći, pa odlaze u šumu, gdje ih čeka neko drugo zloglasno pleme. Naravno i njih pobjede i nastane se u njihovom selu. No, vojska Albe se približava i treba ići prema rijeci kako bi je pregazili, te se spasili od ljute vojske!
Na obali rijeke, ljuta vojska ih stiže i oni jadni, ni krivi ni dužni, moraju pobiti i njih. Nakon bitke, prelaze rijeku i na drugoj obali odluče sagraditi grad, koji će biti najveći i najmoćniji na svijetu - Rim!

Shvaćam pojam umjetničkih sloboda. Jasno mi je da svaki redatelj ima svoju viziju kako će ispričati priču ili ekranizirati legendu, no ovaj film i legenda imaju samo jednu poveznicu, Romula i Rema!
Iskreno, bilo je to više nego dvosatno gubljenje vremena pred TV ekranom u pokušaju shvaćanja što sam toliko danas zgriješio da sam morao gledati ovaj film?

Oznake: Filmoman