Ljubav kroz riječi jedne žene
Obećana zemlja
Svjedoci smo ekonomskih migracija. Svi žele na Zapad. I oni s istoka, i oni s juga. Svi težimo boljemu. To je ljudski i u redu.
Članak u Regionalnom Tjedniku nameće pitanje , jesmo li svjesni onoga što imamo? Da li je baš sve bolje (osim plaće), tamo kamo idemo?
Pitam se, da li su naši ljudi u nekoj drugoj, „obećanoj“ zemlji našli ono što i trojica mladića iz Nepala.... u Hratskoj?
****
(slika iz Reginalnog)
Izuzetno lijepa i topla priča Višnje Gotal u Regionalnom Tjedniku, o trojici( od sedamnaest)radnika iz Nepala , u kojoj između ostalog piše..
Trojica mladića ,nakon rada na građevini u Kataru i Dubaiju,gdje su kako kažu radili 13 do 14 sati dnevno, s jednim slobodnim danom u mjesecu (preračunato) zarađivli su 1500 do 2000 tisuće kuna. Za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva čuli su za Luku Modrića i Hrvatsku. Vidjeli su ponudu poslova u Hrvatskoj. Iz podnožja Himalaja došli su, kako kažu, u obećanu zemlju. U Hrvatsku. Vrijedni i nasmijani osvojili su simpatije zaposlenika. I ne samo njih. Kako piše u članku, već su i na zagorskom roštilju bili.
U Varaždinu im je lijepo. Oduševljeni su ljubaznošću , čistoćom grada , redom i mirom. Za tri godine(koliko planiraju ostati), u Nepalu će ,kažu, od zarade kuću i auto kupiti i oženiti se(sva trojica su zaručeni). Zaposleni su u Marleksu Poslodavac im je bicikle obećao nabaviti. Oni se ne mogu načuditi , jer kod njih bicikle imaju imućniji.Ipak , od svega, najnevjerojatniji je bio posjet liječniku u bolnici, jednoga od njih. Kod njih, u ovakve bolnice mogu samo jako bogati, jer noćenje u bolnici stoji 2000 eura.
****
U vrijeme kad je teško do radnika doći, za promjenu, lijepo je bilo ovakvu priču pročitati.
Nadam se da će sve ono što planiraju, jednog dana ,novcem u Hrvatskoj zarađenim, u svojoj zemlji i ostvariti.
S duge strane, nadam se , da će svi oni koji su se diljem svijeta raselili, naći sve ono što su u obećanoj zemlji tražili, jer ono što je jednima loše, drugima je dobro. Ono što je jednima malo, drugima je puno, ovisno o tome gdje živimo, kakav standard imamo, na što smo navikli, što želimo.
Oznake: ljudi, rad, obećane zemlje
24.05.2019. u 12:09 | 17 Komentara | Print | # | ^Razglednice
Dok je vani tmurno, kišovito i sumorno, razgovaramo o moru i ljetovanju. Vraćamo se u ona vremena kada smo već drugi dan kupovali razglednice i slali dragim ljudima. Da lijepi pozdravi stignu prije našeg povratka. Isto tako , i nama su razglednice stizale.Mi koji smo ostajali, s nestrpljenjem smo razglednice čekali. Utiske s putovanja na zajedničkim druženjima smo prepričavali.
Danas više putujemo, brzo na odredišta stižemo. Razlednice više ne stižu. Stižu slike svega onoga što se nas, ili njih, na putu dojmilo.
Salzburg
Zagreb noću
Vinoteka u Ljubljani
S jedne strane bolje, s druge pak strane, nama koji za razglednice znamo, nešto nedostaje.
Dok su još slova usvajali, prve razglednice, nevješto su pisali.
Danas im je to čudno. Čemu razglednice pisati, kad poruke i slike brže stižu? Kažem im , slike u galeriju slika spremamo. Poruke brišemo. Što je u poruci pisalo zaboravimo.
Ono na razglednici napisano... ostaje....
Bilo kako bilo, svi se mi vremenu (onom meteorološkom)i onom u kojem živimo, brzo prilagođavamo. Jučer je veći dio dana bilo lijepo i sunčano vrijeme. Proveli smo ga u šetnji. I „razglednicu „sam napravila...
Aqacity, neki ga zovu i „Varaždinsko more“, od centra grada udaljen je tri kilometra. U ovo vrijeme, idealno mjesto za prošetati i kavu popiti. Za najmlađe, tu je igralište s ljuljačkama i toboganima. Tu su i teniski tereni, igralište za mali nogomet, minigolf i odbojka na pijesku. Tu je, naravno i kupalište. Na manjem bajeru je raj za sportske ribolovce.....Za svakoga se ponešto nađe.
Oznake: Putovanja, razglednice, slike
19.05.2019. u 22:39 | 17 Komentara | Print | # | ^Svim majkama, sretan Majčin dan.
Bila je nježna i brižna, strpljiva i mudra.
Naučila me da je majčino krilo nezamjenjivo, zagrljaj najsigurniji, dodir najtopliji, osmjeh najnježniji, pogled najbrižniji. Naučila me primati i davati, pričati i slušati. Naučila me da je majka ognjište i utočište.
Svojim postojanjem naučila me, kako biti majka.
Često je govorila kako ima najbolju djecu na svijetu. Nekad davno, pitala sam se, da li sam joj dovoljno zahvalnosti i ljubavi zauzvrat dala?
Kako su moja djeca odrastala, one su na pitanje koje sam si postavljala, odgovore dale.
Mojim kćerima želim ,da i njihova djeca budu prema njima nježna, pažljiva i brižna, kao i one prema meni. Prema nama. Roditeljima.
****
Svim majkama, sretan Majčin dan.
Oznake: Majčin dan
12.05.2019. u 00:18 | 14 Komentara | Print | # | ^Bled i Bohinj
Vozimo se prekrasnim predjelima ,na putu prema Bledu i Bohinju.
Naše prvo odredište je slap Savice.Od parkirališta kod Doma Savica,dolazimo do natpisa
Natačemo hladnu izvorsku vodu.
Kamenim mostom prelazimo Malu Savicu.
Dvadesetak minuta penjemo se po 553 stepenice do prekrasnog slapa Savice. Rano ujutro, za lijepih i sunčanih dana , kažu da se na dnu slapa može vidjeti duga.
Pogled s vrha je lijep i neponovljiv
Savica je kraški izvor koji se ulijeva u Bohinjsko jezero.Bohinjsko jezero je najveće stalno prirodno jezero u Sloveniji, ledenjačko-tektonskog porijekla.
Iz jezera ističe rječica Jezernica koja se nakon 100m spaja s potokom Mostnica, tvoreći Savu Bohinjku.
Zlatorog (legendu o Zlatorogu ispričati ću na kraju)
Četiri planinara koji su se prvi popeli na Triglav
Nakon Bohinja idemo na Bled.
Praznik rada je. Bled je prepun turista. Zaprega i kočije čekaju one koji su se umorili hodajući.
Crkva sv. Martina
Vrijeme je za posjet Blejskom gradu
Nezaboravan pogled sa zidina
Vrijeme je bilo za povratak. Dan se bližio kraju. Sunce smiraju.
Legenda kaže kako Alpe nekada davno ovako nisu izgledale. Nisu bile prepune litica, stijena i kanjona.
Tamo je nekada bio planinski raj.
U tom raju, nekada davno živjele su bijele gorske vile. Njihova lica i tijela povremeno su izranjala iz stijenja.Ponekad su zalazile u sela i pomagale siromašnim ljudima i ženama pri porodima. Djecu koja su došla na svijet u njihovoj prisutnosti, štitile su. Najstariji ljudi pamte ih još i danas.
One su bile čuvarice planina. Prostranim valovitim travnatim grebenima, pasle su bijele divokoze. Ogroman, ponosit, bijeli kozorog sa zlatnim rogovima, čuvao je svoje stado, a čuvao je i planinski raj. Bijele vile bacile su na njega svoje čini. Ako ga ikada pogodi strijela i puščano zrno čovjeka iz doline, iz najmanje kapi njegove krvi koja padne na bijeli kamen ili snijeg, izrasti će predivna Triglavska ruža. Kad Zlatorog pojede taj ljekoviti cvijet, u trenu će ozdraviti i smoći snage da ubije neprijatelja koji se zavukao u njegov raj.Njegovi zlatni rogovi bili su ključ ogromnog blaga sakrivenog na mjestu gdje još i danas leži planina Bogatin. To je bilo mjesto kamo bijele gorske vile nisu puštale ljude. Smatrale su da bogatsvo leži u dobroti ljudske duše, a ne u blagu kojeg su se mnogi htjeli domoći
U dolini pod planinom bilo je malo selo. Na mjestu gdje se Koritnica ulijeva u Soču stajala je malena krčma. Krčmarica je bila nadaleko poznata po svojoj ljubaznosti. Njena kćer, bila je najljepša djevojka u tom kraju. Mnogi bogataši su je prosili, ali ona je izabrala mladog Trentarskog lovca.Jednog dana u krčmu, stigli su bogati trgovci iz Venecije. Jedan između njih, mlad, zgodan i bogat, odmah se zaljubio u kćer krčmarice. Oko vrata joj stavio prekrasne biserne ogrlice, na ruke zlatne narukvice . Navečer je u krčmu došao mladi Trentaski lovac. Zamolio je djevojku za ples, ona ga je odbila pokazujući mu biserne ogrlice koje joj je darivao zgodan i bogati mlad Venecijanac. Mladi lovac bio je žalostan.
- Ako je bogatstvo ono što želiš, pronaći ću ključeve najvećeg blaga. Tvoj trgovac tada će biti sluga, a ja kralj, rekao je djevojci i otišao iz krčme.
Prije prvih zraka sunca ustao je i krenuo u planinu pronaći Zlatoroga, ubiti ga, uzeti njegove rogove i pronaći put do blaga u Bogatinu.
Kad je Zlatoroga pronašao,pucao je i pogodio ga. Kapi krvi su kapale.Po njima su odmah rasle prekrasne Triglavske ruže.Lovac je krenuo u potragu za Zlatorogom prateći tragove,( Triglavske ruže).
Ranjeni Zlatorog pojeo je čudesnu Triglavsku ružu izraslu iz kapi njegove krvi. Zlatni rogovi, mladoga lovca su zabljesnuli. Lovac je ravnotežu izgubio i s litice, u duboko korito rijeke pao. Ljut i iznerviran postupkom mladog lovca,Zlatorog je svojim rogovima plodne pašnjake razorao i zauvijek, nestao u planinama.
Uskoro je sve prekrio dubok snijeg.
Kada se snijeg sa planinskih pašnjaka otopio, ljudi su krenuli u planinu. Ostali su zapanjeni onim što su pronašli. Umjesto predivnih pitomih pašnjaka, dočekale su ih razrovane stijene i litice po kojima su se vidjeli tragovi zlatnih rogova ponositog čuvara – Zlatoroga. Sa njime su otišle i bijele gorske vile.
Danas ljudi znaju....
Bogatstvo se ne nalazi u Bogatinu. Bogatstvo planine nalazi se u malenom cvijetu, u kamenoj litici, u prekrasnim pogledima....
****
Teško mi je zamisliti ,(legenda tako kaže) da je ovaj kraj nekada, još ljepše izgledao.
Oznake: priroda, ljepota, legende, bled, bohinj
10.05.2019. u 00:03 | 14 Komentara | Print | # | ^Udruga Tikvica i "Trojica iz Gradišta"
Lani sam pisala o Gradištu i I. Međunarodnom zborniku „Trojica iz Gradišta“. , u spomen na trojicu gradištanaca Matu Mandića, Pavla Vranicu i Antuna Jovanovca.
Ove godine, u subotu 04.05.održano je predstavljanje II. Zbornika „Trojica iz Gradišta.
Udruga Tikvica radi na promicanju kulture, kulturne baštine, tradicije ,tradicijskih zanata i običaja. O tome najbolje govori program koji su pripremili u sklopu predstavljanja zbornika. Raznolikost i ljepota Slavonije u riječi i pjesmi.
Mnogo je načina na koji možemo sačuvati svoju kulturnu baštinu. Na koricama knjige jedna priča je ispričana.
(što slike predstavljaju objasnili su na stranicama Udruge)
"Na prednjoj strani nalazi se Vinko Babić kako sjedi za sinijom, a ispred njega su našarane tikvice dok u košari imamo one koje su očišćene za rad. Šaranje tikvica u Gradištu je inače zaštićeno dobro od strane UNESCO-a , te gotov proizvod predstavlja autohtoni gradištanski proizvod-suvenir. Iznad Vinkove glave vidite pticu na grani koja je spremna poletjeti što govori o slobodi šaranja tikvica, odnosno da su motivi na njima raznoliki. Na zadnjoj strani opet ptica...iza tikvice simbolično smo postavili paučinu ispred koje se nalazi velika tikvica...Kombinacija paučine i ovako divno ukrašene tikvice predstavlja simboliku koja nam govori da se nešto vadi-čuva od zaborava. Inače, tikvica koju smo postavili u vidu fotografije kao zadnju koricu nalazi se NA DVORU JAPANSKOG CARA AKIHITA, a izradio ju je VINKO BABIĆ iz Gradišta"
Na plaketama, pohvalnicama i zahvalnicama također.
Ove godine u sklopu programa imali smo priliku voziti se u kočiji, idiličnim slavonskim selom.
Više od vožnje razveselio me podatak koji sam saznala u razgovoru sa mladim, simpatičnim kočijašem, koji kaže, kako u Gradištu ima 46 konja. Često slušamo kako je Slavonija iseljena i raseljena. Dođete li u Gradište nećete steći takav dojam. Iskreno se nadam da sam u pravu.
O srdačnosti i gostoljubivosti mogla bih cijeli post napisati.
******
Uz sve navedeno, ljudi Gradišta i Udruge su humanitarci. Tako je ove godine manifestacija imala kulturni i humani karakter.
Evo o čemu se radi.(dijelim objavu s njihovih stranica)
Martina Stojanovic is with Tomislav Stojanović.
March 22 •
Dragi prijatelji, poznanici, rodbino, svi ljudi dobrog srca!
Ovo je Šimun, naše treće djete, naše ČUDO...
Šimun je rođen sa brojnim malformacijama koje ga spriječavaju unatoč velikoj borbi i želji da stane na svoje nogice. Priliku za liječenjem smo dobili u jednoj američkoj bolnici na Floridi , Miami(West Palm Beach) gdje bi dr.Paley uz asistenciju drugih liječnika operirao Šimuna. Do njegove 2.godine najkasnije moramo krenuti sa operacijom. Ovim putem vas sve molimo za pomoć, kroz borbu koja traje već godinu i 5 mjeseci financijski smo iscrpljeni. HZZO je donio pozitivno rješenje glede operacije,ali Šimunov oporavak bi trajao oko pola godine, a mi bismo to vrijeme trebali pokriti sve troskove života u Americi, sto je nama trenutno nedostižno uz sve odlaske na preglede iz Županje u Zagreb, uz medicinske potrepštine koje sami financiramo, uz dvoje druge djece...Pomozite nam da odemo sa Šimunom po njegove “nove nogice”, pomozite nam da naše djete konačno prohoda...
Molim Vas da ukoliko možete izdvojiti koju kunu uplatite na račun otvoren u Erste Banci:
HR3624020063103590525
otvoren na ime majke MARTINA STOJANOVIĆ, Županja
Opis plaćanja:Darovanje za zdravstvene potrebe-Šimun Stojanović
Za donacije iz inozemstva BIC/SWIFT je ESBCHR22
Unaprijed vam svima hvala što ste dio naše borbe d i molimo vas ako i ne možete financijski pomoci da podijelite naš post, a Šimuna spomenete u svojim molitvama...
Mislim i molim za Šimuna.Dijelim objavu. Svaka kuna, za šest mjeseci boravka roditelja na Floridi , dobrodošla je.Pomozimo im.
Oznake: Književnost, ljudi, humanost
06.05.2019. u 14:30 | 18 Komentara | Print | # | ^