Ljubav kroz riječi jedne žene

Slike sjećanja

Danas je , konačno, pravi kišni dan. Bez vjetra, grmljavine, bez oluje, kiša ispire sparinu i sve ono što se nataložilo s njome.
U miru, otvaram galeriju slika. Vrijeme je odabrati slike malih i velikih , odabrane odnijeti u foto studio na razvijanje.
Za mene je, još uvijek, slika ona koja je otisnuta na papiru ,koja stoji u albumu i u okviru. Ona koja me posjeća na dan kada je snimana, ona preko koje nježno, prstima mogu prijeći.
Danas, u ovo virtualno vrijeme selfija, slika se svaki dan. Slike se uređuju i objavljuju na razliitim portalima.

U albumu, svaka slika priča priču i uranja u sjećanja.



Ova slika nastala je u drugoj polovici osamdesetih godina i meni je posebno draga. U to vrijeme starija kćer imala je nepunih pet, a mlađa tri godine.
Za rođendane, baka je uvijek šivala lijepe haljinice jednoj i drugoj. Ovaj put, budući je mlađa rođena krajem siječnja, baka im je naštrikala jednake vestice i hlačice.
Odlučili smo ih odvesti na slikanje., što je baku, a i djecu, posebno veselilo. Nisu skidale osmijeh sa lica:)) .
Naravno, kako u srcu i sjećanjima, tako i ova slika u okviru, ima svoje posebno mjesto.
Osmjeh je najljepši ukras na licu.

Oznake: slike, sjeäanjä

05.08.2021. u 18:09 | 23 Komentara | Print | # | ^

Razglednice


Dok je vani tmurno, kišovito i sumorno, razgovaramo o moru i ljetovanju. Vraćamo se u ona vremena kada smo već drugi dan kupovali razglednice i slali dragim ljudima. Da lijepi pozdravi stignu prije našeg povratka. Isto tako , i nama su razglednice stizale.Mi koji smo ostajali, s nestrpljenjem smo razglednice čekali. Utiske s putovanja na zajedničkim druženjima smo prepričavali.
Danas više putujemo, brzo na odredišta stižemo. Razlednice više ne stižu. Stižu slike svega onoga što se nas, ili njih, na putu dojmilo.

Salzburg




Zagreb noću


Vinoteka u Ljubljani


S jedne strane bolje, s druge pak strane, nama koji za razglednice znamo, nešto nedostaje.

Dok su još slova usvajali, prve razglednice, nevješto su pisali.



Danas im je to čudno. Čemu razglednice pisati, kad poruke i slike brže stižu? Kažem im , slike u galeriju slika spremamo. Poruke brišemo. Što je u poruci pisalo zaboravimo.
Ono na razglednici napisano... ostaje....



Bilo kako bilo, svi se mi vremenu (onom meteorološkom)i onom u kojem živimo, brzo prilagođavamo. Jučer je veći dio dana bilo lijepo i sunčano vrijeme. Proveli smo ga u šetnji. I „razglednicu „sam napravila...







Aqacity, neki ga zovu i „Varaždinsko more“, od centra grada udaljen je tri kilometra. U ovo vrijeme, idealno mjesto za prošetati i kavu popiti. Za najmlađe, tu je igralište s ljuljačkama i toboganima. Tu su i teniski tereni, igralište za mali nogomet, minigolf i odbojka na pijesku. Tu je, naravno i kupalište. Na manjem bajeru je raj za sportske ribolovce.....Za svakoga se ponešto nađe.

Oznake: Putovanja, razglednice, slike

19.05.2019. u 22:39 | 17 Komentara | Print | # | ^

Prvi razred, prva slika

Stoje na našim policama. Oni su čuvari sjećanja na drage nam ljude i događanja. Posebni su oni s crnobijelim slikama. Majka je slike u albume stavljala . Kako godine prolaze sve više ih imamo......Albuma, slika i sjećanja.

Prvi razred, prva slika

U starom školskom dvorištu dva reda klupa. Na lijevoj strani dvadeset učenika trećeg razreda, na desnoj osamnaest prvačića. U prvom redu , u prvoj klupi sjede dva mala smiješna lika.
Jesu li dva dječaka, ili dječak i djevojčica?
****
Tri dana prije učitelj im je rekao da dolazi fotograf . Objasnio im je ukratko što točno fotograf radi i da će se slikati. Bilo je to drugo i drugačije vrijeme. Slikalo se u posebnim prigodama. Koliko je bila rijetka, toliko je slika bila i skupa. Naglasio je kako se lijepo moraju obući i počešljati. Onaj koji neuredan dođe ,neće se slikati

Nije djevojčici bio problem slikati se. Problem je bio onaj dio ...lijepo se obući. To je značilo da će joj mama pripremiti šos ili haljinu i svezati kečke. Znate one sa mašnicom koje na slici izgledaju kao rogovi. I to bi ona preživjela , samo, kako će se s prijateljima igrati? U šosu ili haljinici na drvo se ne može popeti. Ni nogomet neće moći igrati. Znala je kako će biti teško, ali jedan dan, nekako će izdržati.

Njezinog najboljeg prijatelja Petra mučilo je ono ...lijepo se počešljati. To je značilo da se mora ošišati. Ondašnje brice na selu znali su brijati, ali šišati.....? Bože sačuvaj.
Tako je i bilo. Petar se poslije škole išao šišati, djevojčica je kao moralna podrška išla gledati.

Ozbiljan je brica bio dok je Petra šišao. Hodao je oko njega,škarama šišao,mašinicom brijao....sve dok se na kraju, zadovoljno nije odmaknuo . Frizura je bila kao u koke golovrate. Ta je frizura bila preteča današnjoj modernoj izvedbi fudbalerke. Petar je plakao. Nije mogla podnijeti njegove suze. Hrabro je pred bricu stala i rekla nek i njoj sredi frizuru. Pravdao se on kako djevojčice ne šiša, no na kraju je ipak pristao .

- Molim šiške malo skratiti ; odvažno je rekla .
Je, šiške je lijepo odrezao. Onako odokativno ,crta mu je bila vrh čela. Onda je sjeckao , rezuckao i dužinu lijepo skratio . Ravno do sredine uha. Izgledala je kao nepravilni geometrijski lik. Petar više nije plakao. Zbunjeno su se pogledavali. Vidjevši na što liče, glasno su se smijali.... No, ne zadugo!

Djevojčicu je majka u nevjerici gledala. Onda je , kako je i red ,vikala i špotala. Na kraju ,ogledalo pod nos joj stavila i pitala:
-Što si to od sebe napravila?
Šutjela je. Ništa govorila nije. Za prijateljstvo ni jedna žrtva, prevelika nije.
Petar je bolje prošao. Njegova je majka zadovoljna bila. Što kraće, to bolje.

Vidjevši ih drugi dan u školi , svi učenici, grohotom su se smijali.Različita imena im davali. Da bi djecu umirio učitelj je rekao kako djevojčica izgleda kao Kleopatra, a Petar kao njezin štitonoša.
- Koja Kleopatra , koji štitonoša ?
Ni jedni, ni drugi nisu znali. Važno je bilo da im se više, barem za kratko, nisu smijali.

Učitelj ih je vojnički u klupe namjestio. Nasmijan, ponosno je između dva reda klupa stao.
-Ptičica; rekao je fotograf.
Zasvijetlila je bljeskalica....
U prvom redu, u prvoj klupi , dva mala smiješna lika. Dječak i djevojčica.
****
Petra već dugo među nama nema. Ostala je samo jedna slika i puno uspomena.






Oznake: albumi, slike, sjećanja

27.02.2018. u 18:48 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2022  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading