Stoje na našim policama. Oni su čuvari sjećanja na drage nam ljude i događanja. Posebni su oni s crnobijelim slikama. Majka je slike u albume stavljala . Kako godine prolaze sve više ih imamo......Albuma, slika i sjećanja.
Prvi razred, prva slika
U starom školskom dvorištu dva reda klupa. Na lijevoj strani dvadeset učenika trećeg razreda, na desnoj osamnaest prvačića. U prvom redu , u prvoj klupi sjede dva mala smiješna lika.
Jesu li dva dječaka, ili dječak i djevojčica?
****
Tri dana prije učitelj im je rekao da dolazi fotograf . Objasnio im je ukratko što točno fotograf radi i da će se slikati. Bilo je to drugo i drugačije vrijeme. Slikalo se u posebnim prigodama. Koliko je bila rijetka, toliko je slika bila i skupa. Naglasio je kako se lijepo moraju obući i počešljati. Onaj koji neuredan dođe ,neće se slikati
Nije djevojčici bio problem slikati se. Problem je bio onaj dio ...lijepo se obući. To je značilo da će joj mama pripremiti šos ili haljinu i svezati kečke. Znate one sa mašnicom koje na slici izgledaju kao rogovi. I to bi ona preživjela , samo, kako će se s prijateljima igrati? U šosu ili haljinici na drvo se ne može popeti. Ni nogomet neće moći igrati. Znala je kako će biti teško, ali jedan dan, nekako će izdržati.
Njezinog najboljeg prijatelja Petra mučilo je ono ...lijepo se počešljati. To je značilo da se mora ošišati. Ondašnje brice na selu znali su brijati, ali šišati.....? Bože sačuvaj.
Tako je i bilo. Petar se poslije škole išao šišati, djevojčica je kao moralna podrška išla gledati.
Ozbiljan je brica bio dok je Petra šišao. Hodao je oko njega,škarama šišao,mašinicom brijao....sve dok se na kraju, zadovoljno nije odmaknuo . Frizura je bila kao u koke golovrate. Ta je frizura bila preteča današnjoj modernoj izvedbi fudbalerke. Petar je plakao. Nije mogla podnijeti njegove suze. Hrabro je pred bricu stala i rekla nek i njoj sredi frizuru. Pravdao se on kako djevojčice ne šiša, no na kraju je ipak pristao .
- Molim šiške malo skratiti ; odvažno je rekla .
Je, šiške je lijepo odrezao. Onako odokativno ,crta mu je bila vrh čela. Onda je sjeckao , rezuckao i dužinu lijepo skratio . Ravno do sredine uha. Izgledala je kao nepravilni geometrijski lik. Petar više nije plakao. Zbunjeno su se pogledavali. Vidjevši na što liče, glasno su se smijali.... No, ne zadugo!
Djevojčicu je majka u nevjerici gledala. Onda je , kako je i red ,vikala i špotala. Na kraju ,ogledalo pod nos joj stavila i pitala:
-Što si to od sebe napravila?
Šutjela je. Ništa govorila nije. Za prijateljstvo ni jedna žrtva, prevelika nije.
Petar je bolje prošao. Njegova je majka zadovoljna bila. Što kraće, to bolje.
Vidjevši ih drugi dan u školi , svi učenici, grohotom su se smijali.Različita imena im davali. Da bi djecu umirio učitelj je rekao kako djevojčica izgleda kao Kleopatra, a Petar kao njezin štitonoša.
- Koja Kleopatra , koji štitonoša ?
Ni jedni, ni drugi nisu znali. Važno je bilo da im se više, barem za kratko, nisu smijali.
Učitelj ih je vojnički u klupe namjestio. Nasmijan, ponosno je između dva reda klupa stao.
-Ptičica; rekao je fotograf.
Zasvijetlila je bljeskalica....
U prvom redu, u prvoj klupi , dva mala smiješna lika. Dječak i djevojčica.
****
Petra već dugo među nama nema. Ostala je samo jedna slika i puno uspomena.
Post je objavljen 27.02.2018. u 18:48 sati.