Ljubav kroz riječi jedne žene
Slike sjećanja
Danas je , konačno, pravi kišni dan. Bez vjetra, grmljavine, bez oluje, kiša ispire sparinu i sve ono što se nataložilo s njome.
U miru, otvaram galeriju slika. Vrijeme je odabrati slike malih i velikih , odabrane odnijeti u foto studio na razvijanje.
Za mene je, još uvijek, slika ona koja je otisnuta na papiru ,koja stoji u albumu i u okviru. Ona koja me posjeća na dan kada je snimana, ona preko koje nježno, prstima mogu prijeći.
Danas, u ovo virtualno vrijeme selfija, slika se svaki dan. Slike se uređuju i objavljuju na razliitim portalima.
U albumu, svaka slika priča priču i uranja u sjećanja.
Ova slika nastala je u drugoj polovici osamdesetih godina i meni je posebno draga. U to vrijeme starija kćer imala je nepunih pet, a mlađa tri godine.
Za rođendane, baka je uvijek šivala lijepe haljinice jednoj i drugoj. Ovaj put, budući je mlađa rođena krajem siječnja, baka im je naštrikala jednake vestice i hlačice.
Odlučili smo ih odvesti na slikanje., što je baku, a i djecu, posebno veselilo. Nisu skidale osmijeh sa lica:)) .
Naravno, kako u srcu i sjećanjima, tako i ova slika u okviru, ima svoje posebno mjesto.
Osmjeh je najljepši ukras na licu.
05.08.2021. u 18:09 | 23 Komentara | Print | # | ^
