Danas je , konačno, pravi kišni dan. Bez vjetra, grmljavine, bez oluje, kiša ispire sparinu i sve ono što se nataložilo s njome.
U miru, otvaram galeriju slika. Vrijeme je odabrati slike malih i velikih , odabrane odnijeti u foto studio na razvijanje.
Za mene je, još uvijek, slika ona koja je otisnuta na papiru ,koja stoji u albumu i u okviru. Ona koja me posjeća na dan kada je snimana, ona preko koje nježno, prstima mogu prijeći.
Danas, u ovo virtualno vrijeme selfija, slika se svaki dan. Slike se uređuju i objavljuju na razliitim portalima.
U albumu, svaka slika priča priču i uranja u sjećanja.