Ljubav kroz riječi jedne žene

Pismo neodgovornima


Sivo i sumorno vrijeme. Ljudi pod maskama. Nema sunca ni osmjeha. Provlači se život ovim vremenom kao magle kotlinama. Trudim se pozitivna biti, unatoč tome što sve više ljudi oko mene obolijeva. Htjela ne htjela, strah je prisutan. Mladi idu u školu, djeca rade. Jedna kćer boležljiva i osjetljiva u prosvjeti. Druga trudna. Dvojčeki:))Koliko radosti , toliko opreza i straha.

Zadnjih dana često sam u bolničkom krugu. Tamo gdje mogu, odnesem uzorke, odem po nalaze(one koji se još uvijek ne šalju liječniku). Bolnički krug je gradilište, u bolničkom krugu su šatori za oboljele. Neki dan stojim u nesretnom redu za trijažu. Bolničkim krugom, dvoje u skafanderima vozi nesretnika koji je preminuo. Sumorno vrijeme. Jeziv prizor. Pitam se, kako smo od zelene zone došli u sam vrh oboljelih oboljelih u Europi!? Neodgovornost i nepoštivanje mjera, koje su u našem slučaju, kako kaže Čačić, kamilica. Ovaj put se slažem s njim ,uz napomenu da ni jedne mjere neće učinkovite biti ,ako i dalje budemo neodgovorni.

******
Pišem pismo svima onima, koji u ovo neviđeno vrijeme misle samo na sebe, na svoje sebično dupe.
Onima, koji nakon posjeta ljekarni i dućanu maske i rukavice bacaju u grmlje, na ulicu, zaboravljajući da će oni i sutra istim ulicama proći, na ista vrata pokucati, ne znajući, da ih s onog jučer bačenog, možda ,virus vreba. Virus koji ne bira vjere ni uvjerenja, boju kože ni opredjeljenja, imanja i neimanja.

U školu se, vidjeli smo na proljeće, može i on line. Virus je u školama. Profesori i svo pomoćno osoblje obolijevaju. Nastava se malo odvija redovno, malo on line. Teško profesorima, teško učenicima. Zašto se ne primijeni obrazac bivše ministrice?

Pitam odgovorne,zašto je na vjerskim događanjima , u zatvorenim prostorima dozvoljeno 50 ljudi?Velika većina ih je rizična skupina. Moliti se može i doma. Sport neće spasiti 50 posjetitelja. Slavlja možemo odgoditi za neka bolja vremena.

Pitam sve one koji za broj novooboljelih obiteljska okupljanja prozivaju, jesu li razmislili o mjerama koje su donijeli, znajući da u svakoj obitelji netko radi, netko ide na sportska događanja, da jedan iz obitelji redovno ide na vjerska događanja, da svaka obitelj ima barem jednog člana u sustavu obrazovanja.

Raditi se treba i mora. Poštujmo , budimo zahvalni svima onima koji rade. Pomozimo, svi zajedno medicinskom osoblju, pomozimo, jedni drugima.
Previsoka je cijena neodgovornosti i neposluha. Svaka kazna je preblaga. Zdravlje i život nemaju cijenu.

Svi oni kojima teško pada ograničena sloboda kretanja, neka jedan dan budu u ambulanti, u bolnici, na respiratoru. Neka posjete sve one koji su rizična skupina, neka pogledaju u oči onima koji se s teškim bolestima dugo bore, koji cijene život, koji se nadaju, koji do liječnika ne mogu. Možda će tada , opasnost koja svima jednako prijeti, ozbiljno shvatiti.

Pitam sve neodgovorne, jesu li prolazeći pokraj zdravstvenih ustanova, sreli trudnice? Jesu li se upitali kako one doživljavaju i proživljavaju ovo korona vrijeme? O čemu razmišljaju? Pitamo li se svi zajedno, kakav će biti svijet u kojem će se djeca roditi?

Pišem pismo svima onima koji vrijeđaju i omalovažavaju djelatnike čistoće, trgovce, mesare, pekare...sve one koji rade. Onima, koji misle da su bogom dani. Pitam ih, dok umjesto zahvalnosti, ispod maske, pokazuju svoje pravo lice, jesu li svjesni da svi imaju one koji ih vole, kojima su dragi,one koji ih doma čekaju'. Pitaju li se, (dok se razbacuju ružnim riječima i bahate), jesu li umorni i prestrašeni? Jesu li se upitali koliko ih boli neljudskost, bezobrazluci i nezahvalnost? Koliko im znači lijepa riječ i ljubaznost ?

Pišem pismo svima onima koji su materijalno pred moralno i duhovno stavili.
Pitam ih, jesu li konačno naučili da bogatstvo sa sobom, na drugi svijet, ne mogu ponijeti, da s viškom novca u današnje vrijeme, dupe mogu obrisati?

Pišem pismo svima onima koji još nisu naučili da će čovječanstvo preživjeti samo ako zatvorimo vrata sebičnosti, pohlepe i mržnje, a otvorimo vrata humanosti, razumijevanja , ljudskosti i zahvalnosti.
****
Korov ne možemo istrijebiti. Svi zajedno, budemo li čovjek s čovječnošću, budemo li ljudi s ljudskošću, korov možemo suzbiti. I virus pobijediti.

Oznake: virus, mjere, neodgovornost, humanost

15.11.2020. u 12:35 | 13 Komentara | Print | # | ^

Udruga Tikvica i "Trojica iz Gradišta"


Lani sam pisala o Gradištu i I. Međunarodnom zborniku „Trojica iz Gradišta“. , u spomen na trojicu gradištanaca Matu Mandića, Pavla Vranicu i Antuna Jovanovca.

Ove godine, u subotu 04.05.održano je predstavljanje II. Zbornika „Trojica iz Gradišta.
Udruga Tikvica radi na promicanju kulture, kulturne baštine, tradicije ,tradicijskih zanata i običaja. O tome najbolje govori program koji su pripremili u sklopu predstavljanja zbornika. Raznolikost i ljepota Slavonije u riječi i pjesmi.



Mnogo je načina na koji možemo sačuvati svoju kulturnu baštinu. Na koricama knjige jedna priča je ispričana.


(što slike predstavljaju objasnili su na stranicama Udruge)

"Na prednjoj strani nalazi se Vinko Babić kako sjedi za sinijom, a ispred njega su našarane tikvice dok u košari imamo one koje su očišćene za rad. Šaranje tikvica u Gradištu je inače zaštićeno dobro od strane UNESCO-a , te gotov proizvod predstavlja autohtoni gradištanski proizvod-suvenir. Iznad Vinkove glave vidite pticu na grani koja je spremna poletjeti što govori o slobodi šaranja tikvica, odnosno da su motivi na njima raznoliki. Na zadnjoj strani opet ptica...iza tikvice simbolično smo postavili paučinu ispred koje se nalazi velika tikvica...Kombinacija paučine i ovako divno ukrašene tikvice predstavlja simboliku koja nam govori da se nešto vadi-čuva od zaborava. Inače, tikvica koju smo postavili u vidu fotografije kao zadnju koricu nalazi se NA DVORU JAPANSKOG CARA AKIHITA, a izradio ju je VINKO BABIĆ iz Gradišta"

Na plaketama, pohvalnicama i zahvalnicama također.


Ove godine u sklopu programa imali smo priliku voziti se u kočiji, idiličnim slavonskim selom.



Više od vožnje razveselio me podatak koji sam saznala u razgovoru sa mladim, simpatičnim kočijašem, koji kaže, kako u Gradištu ima 46 konja. Često slušamo kako je Slavonija iseljena i raseljena. Dođete li u Gradište nećete steći takav dojam. Iskreno se nadam da sam u pravu.
O srdačnosti i gostoljubivosti mogla bih cijeli post napisati.

******

Uz sve navedeno, ljudi Gradišta i Udruge su humanitarci. Tako je ove godine manifestacija imala kulturni i humani karakter.
Evo o čemu se radi.(dijelim objavu s njihovih stranica)

Martina Stojanovic is with Tomislav Stojanović.
March 22 •
Dragi prijatelji, poznanici, rodbino, svi ljudi dobrog srca!
Ovo je Šimun, naše treće djete, naše ČUDO...
Šimun je rođen sa brojnim malformacijama koje ga spriječavaju unatoč velikoj borbi i želji da stane na svoje nogice. Priliku za liječenjem smo dobili u jednoj američkoj bolnici na Floridi , Miami(West Palm Beach) gdje bi dr.Paley uz asistenciju drugih liječnika operirao Šimuna. Do njegove 2.godine najkasnije moramo krenuti sa operacijom. Ovim putem vas sve molimo za pomoć, kroz borbu koja traje već godinu i 5 mjeseci financijski smo iscrpljeni. HZZO je donio pozitivno rješenje glede operacije,ali Šimunov oporavak bi trajao oko pola godine, a mi bismo to vrijeme trebali pokriti sve troskove života u Americi, sto je nama trenutno nedostižno uz sve odlaske na preglede iz Županje u Zagreb, uz medicinske potrepštine koje sami financiramo, uz dvoje druge djece...Pomozite nam da odemo sa Šimunom po njegove “nove nogice”, pomozite nam da naše djete konačno prohoda...
Molim Vas da ukoliko možete izdvojiti koju kunu uplatite na račun otvoren u Erste Banci:
HR3624020063103590525
otvoren na ime majke MARTINA STOJANOVIĆ, Županja
Opis plaćanja:Darovanje za zdravstvene potrebe-Šimun Stojanović
Za donacije iz inozemstva BIC/SWIFT je ESBCHR22
Unaprijed vam svima hvala što ste dio naše borbe d i molimo vas ako i ne možete financijski pomoci da podijelite naš post, a Šimuna spomenete u svojim molitvama...

Mislim i molim za Šimuna.Dijelim objavu. Svaka kuna, za šest mjeseci boravka roditelja na Floridi , dobrodošla je.Pomozimo im.






Oznake: Književnost, ljudi, humanost

06.05.2019. u 14:30 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2024  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2024 (2)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (2)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading