Ljubav kroz riječi jedne žene
Pismo neodgovornima
Sivo i sumorno vrijeme. Ljudi pod maskama. Nema sunca ni osmjeha. Provlači se život ovim vremenom kao magle kotlinama. Trudim se pozitivna biti, unatoč tome što sve više ljudi oko mene obolijeva. Htjela ne htjela, strah je prisutan. Mladi idu u školu, djeca rade. Jedna kćer boležljiva i osjetljiva u prosvjeti. Druga trudna. Dvojčeki:))Koliko radosti , toliko opreza i straha.
Zadnjih dana često sam u bolničkom krugu. Tamo gdje mogu, odnesem uzorke, odem po nalaze(one koji se još uvijek ne šalju liječniku). Bolnički krug je gradilište, u bolničkom krugu su šatori za oboljele. Neki dan stojim u nesretnom redu za trijažu. Bolničkim krugom, dvoje u skafanderima vozi nesretnika koji je preminuo. Sumorno vrijeme. Jeziv prizor. Pitam se, kako smo od zelene zone došli u sam vrh oboljelih oboljelih u Europi!? Neodgovornost i nepoštivanje mjera, koje su u našem slučaju, kako kaže Čačić, kamilica. Ovaj put se slažem s njim ,uz napomenu da ni jedne mjere neće učinkovite biti ,ako i dalje budemo neodgovorni.
******
Pišem pismo svima onima, koji u ovo neviđeno vrijeme misle samo na sebe, na svoje sebično dupe.
Onima, koji nakon posjeta ljekarni i dućanu maske i rukavice bacaju u grmlje, na ulicu, zaboravljajući da će oni i sutra istim ulicama proći, na ista vrata pokucati, ne znajući, da ih s onog jučer bačenog, možda ,virus vreba. Virus koji ne bira vjere ni uvjerenja, boju kože ni opredjeljenja, imanja i neimanja.
U školu se, vidjeli smo na proljeće, može i on line. Virus je u školama. Profesori i svo pomoćno osoblje obolijevaju. Nastava se malo odvija redovno, malo on line. Teško profesorima, teško učenicima. Zašto se ne primijeni obrazac bivše ministrice?
Pitam odgovorne,zašto je na vjerskim događanjima , u zatvorenim prostorima dozvoljeno 50 ljudi?Velika većina ih je rizična skupina. Moliti se može i doma. Sport neće spasiti 50 posjetitelja. Slavlja možemo odgoditi za neka bolja vremena.
Pitam sve one koji za broj novooboljelih obiteljska okupljanja prozivaju, jesu li razmislili o mjerama koje su donijeli, znajući da u svakoj obitelji netko radi, netko ide na sportska događanja, da jedan iz obitelji redovno ide na vjerska događanja, da svaka obitelj ima barem jednog člana u sustavu obrazovanja.
Raditi se treba i mora. Poštujmo , budimo zahvalni svima onima koji rade. Pomozimo, svi zajedno medicinskom osoblju, pomozimo, jedni drugima.
Previsoka je cijena neodgovornosti i neposluha. Svaka kazna je preblaga. Zdravlje i život nemaju cijenu.
Svi oni kojima teško pada ograničena sloboda kretanja, neka jedan dan budu u ambulanti, u bolnici, na respiratoru. Neka posjete sve one koji su rizična skupina, neka pogledaju u oči onima koji se s teškim bolestima dugo bore, koji cijene život, koji se nadaju, koji do liječnika ne mogu. Možda će tada , opasnost koja svima jednako prijeti, ozbiljno shvatiti.
Pitam sve neodgovorne, jesu li prolazeći pokraj zdravstvenih ustanova, sreli trudnice? Jesu li se upitali kako one doživljavaju i proživljavaju ovo korona vrijeme? O čemu razmišljaju? Pitamo li se svi zajedno, kakav će biti svijet u kojem će se djeca roditi?
Pišem pismo svima onima koji vrijeđaju i omalovažavaju djelatnike čistoće, trgovce, mesare, pekare...sve one koji rade. Onima, koji misle da su bogom dani. Pitam ih, dok umjesto zahvalnosti, ispod maske, pokazuju svoje pravo lice, jesu li svjesni da svi imaju one koji ih vole, kojima su dragi,one koji ih doma čekaju'. Pitaju li se, (dok se razbacuju ružnim riječima i bahate), jesu li umorni i prestrašeni? Jesu li se upitali koliko ih boli neljudskost, bezobrazluci i nezahvalnost? Koliko im znači lijepa riječ i ljubaznost ?
Pišem pismo svima onima koji su materijalno pred moralno i duhovno stavili.
Pitam ih, jesu li konačno naučili da bogatstvo sa sobom, na drugi svijet, ne mogu ponijeti, da s viškom novca u današnje vrijeme, dupe mogu obrisati?
Pišem pismo svima onima koji još nisu naučili da će čovječanstvo preživjeti samo ako zatvorimo vrata sebičnosti, pohlepe i mržnje, a otvorimo vrata humanosti, razumijevanja , ljudskosti i zahvalnosti.
****
Korov ne možemo istrijebiti. Svi zajedno, budemo li čovjek s čovječnošću, budemo li ljudi s ljudskošću, korov možemo suzbiti. I virus pobijediti.
Oznake: virus, mjere, neodgovornost, humanost
15.11.2020. u 12:35 | 13 Komentara | Print | # | ^