Naš život bez tebe

ponedjeljak, 26.05.2014.

Metuljček

Enga ti bom pa le v slovenščini napisala, saj ga boš zastopil. Tvoje prve besede so bile v slovenščini. Sedim pri računalniku in premišljujem, spominjam se vsega lepega kaj se je zgodilo v našem življenju in se vračam v tvoje zgodnje otroštvo, v dane sreče, ljubezni, upanja, skrivnosti. Imeli smo vse kar je lahko imela ena mlada družinca kakršna je bila naša in moji spomini segajo ravno tam. Tukaj jaz več nimam spominov, so kar ušli s teboj. Ne maram jih, to niso moji spomini, to niso moje sanje. Spomnim se ko smo prišli h babici in dedku na obisk, bili smo zunaj in si zagledal metulja in začel teči za njim in upiti: Lej ga metuljčka, lej ga metuljčka. Vsi so se začeli smejati, ti pa nisi vedo zakaj se smejijo, pač nisi vedo drugač povedat. Zdaj veš kaj si želim, po čem najbolj hrepenim in dejansko upam da mi bo uspelo. Moje življenje je tukaj končano, jaz nimam tukaj kaj početi, samo si želim stran. To je vse kar me zdaj še drži pokonci, upanje. Tvoja hiša je končana, to sam si zelo želela narediti preden se umaknem, zdaj sem mirna in čakam. Na kocu ti pošiljam najbolj topel, vihljajoč objem in te neskončno imam rad.
Tvoja mami

26.05.2014. u 19:21 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi