Naš život bez tebe

petak, 11.04.2014.

Još jedan petak u nizu

Živiš sine, živiš u mom srcu. Nikada ti umrijeti nećeš, ne dok mama živi. Steže me u grlu, nedostaješ mi jako...ali ja mislim da si ti samo otputovao na daleki put. Sresti ćemo se mi opet, znam ja...čekaš ti mamu. Sve što sada radim, sve što započnem, crpim snagu iz sjećanja. To mi nitko ne može oduzeti, ti si moja zvijezda vodilja. Tko i što sada može meni nanijeti bol veću od ove koju nosim? Nitko i ništa sine moj, Boga molim samo za ostatak obitelji, samo to mi sada treba. Ja nemam više planova i želja, one su u mojoj nutrini, skrivene od svih. Neću dozvoliti više sama sebi da pokazujem svoju bol, ona je moja...ne mora nitko znati kako živim, kako nosim.
Samo je jedna želja, skrivena i tajna...samo da se ostvari. Leti sine onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine. Volim te, nedostaješ mi do bola.

11.04.2014. u 11:15 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi