Neznam čime smo zaslužile ovakav težak križ?Dok drugi prolaze neokrznjeno kroz život, drugi se raspadaju. Ne razumijem.Kako Bog koji je ljubav tako nešto dozvoljava?Zar mu nije žao gledati našu patnju i kako padamo pod teretom križa?Mi, majke smo prije trebale otići, a ne naša djeca. To je najveća kazna . Kako dalje ?
15.04.2014. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E moja Luna, ja se pitam svaki tren, zašto ja? Zašto moje dijete? Odgovor nikada saznati neću. Nosim patnju od samog djetinjstva, trudim se biti dobar čovjek. Nekada padam, posrćem, ne znam kako naprijed. Onda se trgnem radi Borisa, on bi mene psovao da vidi kako sam potonula, on je bio borac poput mene. I tako...ide dan po dan, a mi smo svakim novim danom bliže njima. Utjehe nema draga moja majko...samo se učimo živjeti. Kako? Nema recepta, svaka na svoj način, razumijemo samo mi koji smo to doživjeli. Ostali nas gledaju kao bića koja su obilježena (za neke smo čak manje vrijedne, jer eto i djecu su pogubile). Mogu ti reći samo jedno, nemam nikoga osim obitelji, ostali su me izdali. Drži se...
15.04.2014. (16:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LUNA
Ja, nažalost , nisam borac kao ti. Tuku me nepravde od malih nogu koje su me slomile. Ovo me je dotuklo...Kako vrijeme prolazi , meni je sve teže, a ne kako znaju reći da vrijeme liječi sve rane. Možda neke, ali ne i ovu..Nadam se da će svemu ovome brzo doći kraj... Kao majka , majci, šaljem ti zagrljaj.
15.04.2014. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LUNA
Neznam čime smo zaslužile ovakav težak križ?Dok drugi prolaze neokrznjeno kroz život, drugi se raspadaju. Ne razumijem.Kako Bog
koji je ljubav tako nešto dozvoljava?Zar mu nije žao gledati našu patnju i kako padamo pod teretom križa?Mi, majke smo prije trebale otići, a ne naša djeca. To je najveća kazna .
Kako dalje ?
15.04.2014. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly
E moja Luna, ja se pitam svaki tren, zašto ja? Zašto moje dijete? Odgovor nikada saznati neću. Nosim patnju od samog djetinjstva, trudim se biti dobar čovjek. Nekada padam, posrćem, ne znam kako naprijed. Onda se trgnem radi Borisa, on bi mene psovao da vidi kako sam potonula, on je bio borac poput mene. I tako...ide dan po dan, a mi smo svakim novim danom bliže njima. Utjehe nema draga moja majko...samo se učimo živjeti. Kako? Nema recepta, svaka na svoj način, razumijemo samo mi koji smo to doživjeli. Ostali nas gledaju kao bića koja su obilježena (za neke smo čak manje vrijedne, jer eto i djecu su pogubile). Mogu ti reći samo jedno, nemam nikoga osim obitelji, ostali su me izdali. Drži se...
15.04.2014. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LUNA
Ja, nažalost , nisam borac kao ti. Tuku me nepravde od malih nogu
koje su me slomile. Ovo me je dotuklo...Kako vrijeme prolazi , meni je sve teže, a ne kako znaju reći da vrijeme liječi sve rane. Možda neke, ali ne i ovu..Nadam se da će svemu ovome brzo doći kraj...
Kao majka , majci, šaljem ti zagrljaj.
15.04.2014. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Zao mi je zbog boli koju trpite...
22.04.2014. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...