Naš život bez tebe

četvrtak, 03.04.2014.

Osam mjeseci

Da ne misliš da ne mislim. Osam mjeseci je prošlo sine moj, osam mjeseci nekakve lude nade da to nije istina, da si samo nekud otišao i da ćeš se vratiti, uletiti u kuću i reći:"Evo mene!" Znam, glupo jel'da, ali kako objasniti mami, kako mama da prihvati da te nema. Meni se čini da si još jučer bio tu...osam sati, osam dana, osam mjeseci, osam godina. Ništa tu činjenicu promijeniti ne može...ona će biti zakopana u mom srcu i duši do zadnjeg trenutka mog života. I znaš, ja sam ti uvjerena da ću s ovoga svijeta poći s osmjehom, vjerujem da tako odlaze sve majke čija su djeca otišla prije njih znajući da nas čekate. I tako ti mama živi sada, iz dana u dan pokušavam se pomiriti sama sa sobom, sa svojom tugom i bolom, pokušavam naučiti to nositi. Želim se izdignuti iznad same sebe, iznad ove moje crne nutrine, jer znam, jer vjerujem da ti ne želiš gledati ovakvu mamu. Ovo onda ne bi bila više tvoja mama, a ja to želim biti...mama koju si imao, mama koju si poznavao, mama koju si beskrajno volio, mama s kojom se se silno ponosio. Eto, takva ti ja želim biti...i biti ću zbog tebe, zbog ostatka obitelji. Neće više gledati suze u mom oku, neću ima dozvoliti da me ranjavaju više. Nikada nitko mene više neće povrijediti...nema više tog bola koji bi bio teži i veći. Ja sam svoj danak platila. Tebe će sine mama nositi svuda sa sobom u svom srcu, gdje god bila, što god radila. Nikada nitko neće uzeti ovu ljubav koja je tebi bila namijenjena...donijet ću je svu tebi jednog dana. Do tada će letjeti u mojim mislima onaj naš nevidljivi, lepršavi put visina.

03.04.2014. u 00:10 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi