Marketing
Osam mjeseci
Da ne misliš da ne mislim. Osam mjeseci je prošlo sine moj, osam mjeseci nekakve lude nade da to nije istina, da si samo nekud otišao i da ćeš se vratiti, uletiti u kuću i reći:"Evo mene!" Znam, glupo jel'da, ali kako objasniti mami, kako mama da prihvati da te nema. Meni se čini da si još jučer bio tu...osam sati, osam dana, osam mjeseci, osam godina. Ništa tu činjenicu promijeniti ne može...ona će biti zakopana u mom srcu i duši do zadnjeg trenutka mog života. I znaš, ja sam ti uvjerena da ću s ovoga svijeta poći s osmjehom, vjerujem da tako odlaze sve majke čija su djeca otišla prije njih znajući da nas čekate. I tako ti mama živi sada, iz dana u dan pokušavam se pomiriti sama sa sobom, sa svojom tugom i bolom, pokušavam naučiti to nositi. Želim se izdignuti iznad same sebe, iznad ove moje crne nutrine, jer znam, jer vjerujem da ti ne želiš gledati ovakvu mamu. Ovo onda ne bi bila više tvoja mama, a ja to želim biti...mama koju si imao, mama koju si poznavao, mama koju si beskrajno volio, mama s kojom se se silno ponosio. Eto, takva ti ja želim biti...i biti ću zbog tebe, zbog ostatka obitelji. Neće više gledati suze u mom oku, neću ima dozvoliti da me ranjavaju više. Nikada nitko mene više neće povrijediti...nema više tog bola koji bi bio teži i veći. Ja sam svoj danak platila. Tebe će sine mama nositi svuda sa sobom u svom srcu, gdje god bila, što god radila. Nikada nitko neće uzeti ovu ljubav koja je tebi bila namijenjena...donijet ću je svu tebi jednog dana. Do tada će letjeti u mojim mislima onaj naš nevidljivi, lepršavi put visina.
Post je objavljen 03.04.2014. u 00:10 sati.